Connect with us

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK

ASK krenula u kontrolu imovine Zorana Lazovića

Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović je kao jemstvo za sina Petra Lazovića založio kuću sa pomoćnim objektom i zemljište, čija je vrijednost po procjeni od 16. septembra 426.000 eura. On je u poslednjem imovinskom kartonu naveo da je vlasnik ili suvlasnik četiri kuće

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) saopštila je “Danu” da su pokrenuli postupak provjere podataka iz izvještaja o prihodima i imovini bivšeg javnog funkcionera Zorana Lazovića. Kako navode, taj postupak je u toku, te samim tim o rezultatima provjere se ne može govoriti. “Dan” je juče objavio da je porodica Lazović ponudila jemstvo za njihovog člana Petra, koji je uhapšen sredinom jula zbog sumnje da je dio kriminalne grupe odgovorne i za međunarodni šverc kokaina, te da je, između ostalih, dio kriminalne grupe koju je navodno oformio Radoje Zvicer. Lazovićeva porodica je kao jemstvo ponudila tri nekretnine čija je vrijednost 1.139.289 eura i 100.000 u kešu, kojima Višem sudu u Podgorici garantuju da uhapšeni tajni agent neće pobjeći ukoliko mu ukinu pritvor.

Bivši pomoćnik direktora Uprave policije, Zoran Lazović, kao jemstvo za sina založio je kuću sa pomoćnim objektom i zemljište, čija je vrijednost po procjeni od 16. septembra 426.000 eura. Prema poslednjim zvaničnim podacima o imovini i prihodima koje je Zoran Lazović prijavio ASK, on je vlasnik ili suvlasnik četiri kuće. Na njegovo ime su 1/1 kuće od 250, kao i dvije od po 31 metar kvadratni, a posjeduje i 2/3 kuće od 65 kvadrata. Na njegovo ime su i plac od 725, pašnjaci od 1.709, 190, njive od 395, 840 i 2.829 kvadrata, livade od 3.771, 16.132 i 10.888, dvorišta od 485, 500 i 243, šuma od 1.499, 1.516 i 2.295, kao i voćnjak od 7.361 metar kvadratni. Lazović je prijavio i da ima pomoćni objekat od šest kvadrata, koji je i založen za slobodu sina.

Lazović je u godišnjem izvještaju po prestanku funkcije naveo da je sve nekretnine, osim kuće od 250 kvadrata, naslijedio. Naveo je da mu je plata u policiji bila 1.130 eura, a da je mjesečno od poljoprivrede prihodovao 2.500, dok njegova supruga Ljiljana ima penziju od 336 eura.

Lazović posjeduje 11 komada oružja, kao i motorno vozilo marke “tojota”. Na bankovnim računima ima dva štedna uloga od 28.788 i 38.416 eura, a ASK je dao saglasnost za kontrolu bankovnih računa.

Osim Lazovića imovinu za slobodu Petra Lazovića dali su i njegov brat i stric. Ipak, vrijednost imovine koja je založena i količina keša, prema ocjeni ministra bez portfelja Zorana Miljanića, jesu razlog koji bi mogao da bude povod za provjeru porijekla imovine, a za to nam je potreban zakon.

”Zakon o porijeklu imovine je jako važan za ovakve slučajeve i mislim da u saglasnosti sa Evropskom komisijom (EK) što prije treba da dođe pred poslanike u Skupštini i naravno bude usvojen. Ovaj zakon je od krucijalnog značaja za Crnu Goru i svakako da će olakšati kontrolu i omogućiti da se provjeri kako je ko došao do imovine. Visoki policijski funkcioneri svakako podpadaju pod kontrolu ASK koja se bavi imovinskim kartonima svih funkcionera tako da pod lupom svakako treba da bude i imovina bivših visokih funkcionera. Njihov je zadatak da to rade kako je propisano zakonom, a rade li je, to je već pitanje za njih. Oni bi morali u skladu sa svojim ovlašćenjima da ispituju imovinske kartone bez selektivnosti“, ocijenio je u izjavi za “Dan” Miljanić.

Podsjetio je da je u Ministarstvu unutrašnjih poslova organizovana i jedinica za antikorupciju čiji je zadatak da se bavi životnim stilom policijskih funkcionera i službenika MUP-a.

Za Petra Lazovića je i njegov brat Marko ponudio kao jemstvo nekretninu vrijednu 245.000 eura, a stric Dejan porodični stambeni objekat vrijedan 468.289 eura.

MANS je sredinom aprila objavio istraživanje kojim je otkriveno da je Marko Lazović, krajem 2018. godine sa kompanijom “Bemaks” sklopio ugovor o kupovini stana od 104 metra kvadratna u tzv. tološkim apartmanima u Podgorici. Ova kompanija je nekretninu mlađem Lazoviću prodala po cijeni od 1.000 eura po metru kvadratnom, daleko ispod tržišne vrijednosti ne samo za taj dio grada, već i u odnosu na objekat u kom se ovaj stan nalazi.

Osim povoljnije cijene, ugovorom je predviđeno da Lazović ovaj stan može uknjižiti na svoje ime nakon što u roku od 30 dana uplati svega 20.000 eura, odnosno tek jednu petinu kupoprodajne cijene. Preostalih 84.000 eura mlađi Lazović obavezao se da će platiti u roku od tri godine, bez informacije da li se isplata vrši u cjelosti, ili u ratama koje bi iznosile preko 2.300 eura mjesečno. Rok za otplatu stana “Bemaksu” istekao je u oktobru prošle godine.

U momentu sticanja stana, Marko Lazović imao je 33 godine i bio zaposlen kao stariji policajac u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata, da bi ubrzo prešao na radno mjesto mlađeg policijskog inspektora u Sektoru kriminalističke policije u Upravi policije.

Zoran Lazović je dugogodišnji visoki operativac ANB-a, koji je posljednjih godina angažman našao i u Upravi policije, kao pomoćnik Veselina Veljovića, nakon što je u tajnoj službi bio prinuđen da se penzioniše. Za vrijeme mandata Duška Markovića u ANB-u, Lazović je bio načelnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma, a afera oko njegovog prisustva na svadbi međunarodnog narko bosa Safeta Kalića nikada nije do kraja rasvijetljena. Tada su, osim Lazovića i Ljubiše Mijatovića, takođe policijskog operativca, na svadbi usnimljeni i Ljubiša Buha zvani Čume, nekadašnji vođa takozvanog “Surčinskog klana”, predstavnici “zemuskog klana”, ali i Darko Šarić.

Sa 22 godine drugi sin iskeširao 40.000

Istraživanje MANS-a je pokazalo da je porodica Lazović dobro “trgovala” nekretninama koje su plaćali ispod cijene. Naime, početkom prošle godine, i Lazovićeva supruga – Ljiljana, razmijenila je stan sa Željkom Garićem, koji ima višestruke poslovne veze sa neformalnim vlasnicima “Bemaksa” i njihovim drugim kompanijama. Ljiljana Lazović tada, kako je objavio MANS, ustupila je svoj stan od 64 metra kvadratna u Bulevaru Jola Piletića u zamjenu za stan od 84 metra kvadratna i garažu u zgradi u centru Podgorice, iza Hotela “Hilton”. Dokumentacija o razmjeni nepokretnosti do koje je došao MANS pokazuje da je Ljiljanin stan preko Morače bio procijenjen na 89.600 eura. Sa druge strane, stan od 84 metra kvadratna i garaža u samom centru Podgorice bili su procijenjeni na 100 hiljada eura. Na taj način Lazović dobija značajno veći stan po cijeni koja je ispod tržišne za taj dio grada, dok joj je parking mjesto praktično poklonjeno.

Marko Lazović, dok je bio zaposlen na određeno vrijeme u nekadašnjoj Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ), u februaru 2007. godine kupio je plac od blizu 900 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Zabjelo, po cijeni od 67 hiljada eura. Lazović, koji je tada imao 22 godine, kaparu od 40.000 eura isplatio je prije ovjere ugovora, a ostatak od skoro 27 hiljada eura nakon iste.

(Izvor: Dan) 

DRUŠTVO

Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

Ilustracija

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.

Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.

Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.

„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.

On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.

Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.

Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.

„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.

„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.

Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.

„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu

Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Fabrika Celuloze u Beranama, Foto: F Jovović

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.

U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Foto: Screenshot/RTCG

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.

„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.

Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.

„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.

Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.

„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.

“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.

Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.

Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.

Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije