Njemačka kompanija Elite-private-jet-sevice spremna je da već ove sedmice obezbijedi novac i započne posao oko valorizacije aerodroma u Beranama, ali za to čekaju samo telefonski poziv iz Vlade Crne Gore.

Vlasnik ove kompanije, Majk Štajnmiler rekao je Portalu RTCG da je pripremio svu potrebnu dokumentaciju koja mu je do sada tražena, i da je imao četiri sastanka u Vladi Crne Gore.

“Novac može biti sjutra u Crnoj Gori i možemo odmah krenuti u realizaciju planova. Potrebno je samo da dobijem odgovor na posljednji dopis koji sam poslao ili da me neko pozove. Dovoljan je samo jedan telefonski poziv, i da na račun u Crnoj Gori legne novac za rekonstrukciju i stavljanje u funkciju aerodroma u Beranama” , tvrdi Štajnmiler.

On je, nakon što je Portal RTCG nedavno pisao o tome da je su predstavnici jedne njemačke kompanije dolazili u Berane, i da je to do sada najzobiljnija inicijativa za valorizaciju beranskog aerodroma, insistirao na susretu u kojem je potvrdio da se radi o njegovoj kompaniji i da nisu odustali od te inicijative.

Majk Štajnmiler (Foto: RTCG)

“U Beranama je bio moj partner, a ja sam za to vrijeme obavljao poslove u Podgorici. Četiri puta sam se sastao sa premijerom Dritanom Abazovićem. Došli smo do toga da pošaljem pismo o namjerama što sam i učinio 25. maja prošle godine. 7. juna iz Vlade su potvrdili das u dobili pismo o namjerama i odredili termin sastanka. Potom smo imali sastanak kod premijera, na kojem su bili i drugi ministri. Traženo je da pismo o namjerama pošaljem i Ministarstvu za kapitalne investicija. To sam učinio 13. juna. Dobio sam potvrdu da je i to pismo stiglo, ali od tada čekam”, kazao je Štajnmiler.

Ovaj četrdesettrogodišnji čovjek je bivši vojni pilot. Pilotsku karijeru je završio 2004. godine, od kada se posvetio poslovima u civilnom aviosaobraćaju. Kaže da je vrlo brzo postao najmlađi svjetski organizator letova u civilnom saobraćaju. Te godine je nominovan i za najboljeg svjetskog menadžera u aviosaobraćaju.

Njegova kompanije Elite-private-jet-sevice već četiri godine je partner Minhenske konferencije i zvanični je prevoznik, što, kako objašnjava, znači da ako nega delegacija ne dolazi svojim avionom u Minhen, onda usluge avio prevoza pruža Štajnmilerova kompanija.

Majk Štajnmiler kaže da je prvi put ideju za stavljanje u funkciju beranskog aerodrome pokrenuo 2021. godine, u vrijeme vlade Zdravka Krivokapića, ali da tada nije naišao na razumijevanje.

“Tada niko nije htio da nas primi na razgovor. Tek kada je intervenisala njemačka ambasada, i kada su pozvali ministra Milojka Spajića on je u večernjim satima stigao sa treninga i obavili smo razgovor. Jedan, i više ni jedan poslije toga” – tvrdi Štajnmiler.

Nakon što je sa sadašnjom Vladom ostvario komunikaciju i predao biznis plan i finansijsku kalkulaciju, očekuje da bude pozvan da se potpiše memorandum o razumijevanju, ali se to iz njemu nepoznatih razloga odugovlači.

Štajnmiler za Portal RTCG otkriva da je njegova supruga iz Berana, i da je to jedan od razloga zbog čega ima želju da nešto učini za Berane i sjever Crne Gore. Tvrdi da je plan valorizacije aerodroma u Beranama do kraja razrađen i da je potpuno siguran u njegovu održivost.

Na primjedbu da njegovi planovi o tome kako će uz civilni saobraćaj razviti i kargo (teretni) saobraćaj, pružati usluge privatnog prevoza, imati mali avion i helikopter za hitne medicinske potrebe, izgraditi dvije fabrike, zaposliti oko hiljadu i po ljudi, djeluju previše bajkovito i da su se građani Berana naslušali praznih obećanja u protekle tri decenije, on odgovara da ne traži ništa za uzvrat.

“Tražimo samo koncesije na dvadeset godina. Pustite nas da počnemo da radimo. Moj plan je bio da već u ovoj godini počnem sa radom, ali nisam naišao na razumijevanje kod prethodne Vlade. Onog trenutka kada dobijemo koncesije i krenemo u realizaciju planova, za samo godinu dana ćemo aerodrom staviti u funkciju. Politika me uopšte ne zanima” – tvrdi Štajnmiler.

On je Portalu RTCG stavio na uvid sve dokumente koje je do sada pripremio, kao i pisma namjera koja je poslao predsjedniku Vlade i ministru kampitalnih investicija.

Na sajtu www.elite-privatejet.service.com, sa dostupnim prevodom, može se saznati da je firma registrovana na adresi “Pariser platz 6a”, D-10117 u Berlinu, a Štajnmiler objašnjava da je za potrebe ovog posla, registrovao i kćerku firmu u Crnoj Gori, Elite-private-jet-sevice.

Pregledom na internetu može su utvrditi da se izjave državnih zvaničnika o planovima za beranski aerodrom, izgradnji takozvanog air parka sa dva propratna biznisa, poklapaju sa datumima o kojima govori ovaj njemački državljanin. Predsjednik tehničke Vlade, Dritan Abazović nedavno je na samitu u Davosu aktuelizovao to pitanje, kazavši da Crna Gora ne odustaje od otvaranja trećeg aerodroma.

Kompanija Elite-private-jet-sevice spremna je, kažu, da javnosti stavi na uvid kompletnu dokumentaciju. Vlasnik kompanije u razgovoru za Portal RTCG ističe da je spreman da predstavi sve detalje vezano za aerodrom i izgradnju dvije fabrike, o kojima je bilo riječi i sa predstavnima Vlade.

“Na tražim nikakvu državnu pomoć. Investicija je u potpunosti naša, ni Berane ni Crna Gora ne mogu biti na gubitku. Garantujem da aerodrom u Beranama može da radi svih 365 dana u godini, bez obzira na vremenske uslove. Mislite li da bih ja ulazio u taj posao da nijesam siguran u dobit”, kaže Štajnmiler.

On tvrdi da sa dvije izgrađene fabrike, za koje je kao lokacija ponuđeno Gradinsko polje, optimalno može da radi sa četiri civilna i jednim teretnim letom dnevno, a planira i više. Tvrdi da sve to može da obezbijedi jer je njegova kompanija partner sa najpoznatijim evropskim i svjetskim avioprevoznicima.

“Ono što obećam, ja to završim”, kaže Majk Štajnmiler.

(Izvor: RTCG) 

Kroz zimsku krošnju starog platana, bez ijednog lista, kuća jednog od najpoznatijih ljekara iz Berana i Crne Gore, doktora Nike Labovića, ukazala se u oronulom i trošnom svjetlu. Ovo staro zdanje, u redu najstarijih kuća u Beranama, iz ko zna koje godine, jedan od najbližih srodnika doktora Nike, Vukašin Labović iz Podgorice, nastoji da pokloni gradu i pretvori u spomen kuću znamenitog Beranca.

“Stara kuća, u jednoj od najstarijih ulica u Beranama, u Ulici Svetog Save, zaslužuje da se sačuva od zaborava. Berane i Beranci su mnogo učinili da se ne zaboravi ime doktora Nike, red je da i mi, njegovi srodnici nešto učinimo u tom pravcu”, priča Vukašin.

Nevolja je, međutim, u tome što srodnika i suvlasnika današnje kuće ima oko trideset, a ne misle svi kao Vukašin.

Ovaj čovjek kaže da će, dok se ne donese definitivna odluka o tome šta će biti sa starom kućom, on uraditi spomen ploču, koju će okačiti iznad ulaznih vrata.

“Ostali srodnici šta god hoće. Ja ne želim ništa osim to parče zida na kojem će stajati ploča koja će podsjećati da je u toj kući rođen, živio i umro dr Nika Labović. A do posljednjeg trenutka, i dok budem imao snage, zalagaću se za to da kuća ostane gradu i bude pretvorena u Nikinu spomen kuću, kao što je to na primjer, Kuslevova kuća u Podgorici”, kaže Vukašin.

Ovaj čovjek je već dosta učinio da se sačuva sjećanje na njegovog djeda, jer je uradio monografiju pod nazivom “Čovjek slobode, znanja i humanosti, primarijus dr Nika Labović”, koja je prošle godine izašla iz štampe i promovisana u Beranama i Podgorici.

U njoj su sačuvani svi dokumenti i činjenice iz života doktora Nike Labovića, čije ime danas nosi Dom zdravlja u ovom gradu.

“U kući, odnosno dvorištu kuće, bila je jedna posebna prostorija, u kojoj je doktor Nika primao hitne pacijente, koji su kucali na njegova vrata u noćnim satima. Sve što sam našao u toj prostoriji, stari medicinski materijal i literaturu, domaću i stranu, ustupio sam Domu zdravlja, koji su jednu prostoriju pretvorili u mali muzej posvećen dr Niki”, priča Vukašin.

On podsjeća da je ovu kuću izgradio Nikin otac Petar, koji je sa suprugom Stanom, imao pored Nike još dvoje djece, starijeg sina Nikolu, diplomiranog pravnika, i mlađu sestru Daru, koju je Drugi svjetski rat prekinuo u studiranju.

“Nika se poslije studija vratio u Crnu Goru i prvi posao dobio na Cetinju. Početkom rata vratio se u Berane. Njegov otac je bio predsjednik prvog Odbora narodnog oslobođenja, a Nika član medicinske sekcije tog Odbora, koja je bila zadužena da organizuje medicinsku službu u slobodnoj Crnoj Gori. Međutim, ubrzo je neko i njega, kao brata i sestru prošpijao da su pripadnici tadašnjeg naprednog omladinskog pokreta i Italijanski okupatori su ih sve troje poslali u albanske logore”, priča Vukašin.

Petrova djeca su tamo provela tri godine, sve do kapitulacije Italije, i potom su vraćeni u Crnu Goru.

Rođak Vukašin Labović napravio monografiju posvećenu beranskom doktoru (Foto: rtcg.me)

“Nikola je nastavio borbu u partizanima, ali je zarobljen i strijeljan na Kapinom Polju u Nikšiću, dok su Nika i Dara ostali u Beranama i poživjeli dugo poslije Drugog svjetskog rata”, priča Vukašin.

Ostale su istorijske činjenica da je doktor Nika Labović nakon rata započeo sa organizacijom zdravstvene službe u Beranama.
Smatra se da su dr Labović, dr Jovan Klisić i dr Dušan Dekleva, koji je tokom 1946. i 1947. godine, kao ispomoć, radio kao hirurg u Beranama, začetnici beranske hirurgije.

Kako je tokom Drugog svjetskog rata, zgrada bolnice spaljena, na zidinama stare, ljeta 1955. godine, započeta izgradnja nove bolničke zgrade, koja je predata na upotrebu 1963. godine.

U toj bolnici je pod rukovostvom dr Dušana Dekleve radilo hirurško odjeljenje, dok je ostala odjeljenja vodio dr Nika Labović.

Medicinski centar “Dr Nika Labović” u septembru 1991. godine, podijeljen je na dvije javne zdravstvene ustanove – Opštu bolnicu Berane i Dom zdravlja “Dr Nika Labović” Berane.

Doktor Nika je za mnoge sugrađane starije dobi do danas ostao sinonim ljekara i humaniste.

Nije poživio dugo. Samo dvije godine poslije očeve smrti, 1970. godine, dr Niku je pokosio srčani udar.

U velikoj i prostranoj kući, u preko dvjesta kvadrata, ostala je da samuje Dara Labović. Ona je službovala u Opštini Berane, i u dubokoj starosti preminula 2002. godine. Od tada je ova kuća prazna i prepuštena zubu vremena.

“Život je tako namjestio da niko od Petrove djece nije imao direktnog potomka, iako je dr Nika živio u velikoj ljubavi sa Kosom Pajković, jednom od najljepših Vasojevki”, kaže Vukašin.

On priča da će se, ako nema druge, potruditi da se javi još makar stotinu rođaka sa strane Nikine majke, i da kuća nikada ne bude mogla da bude prodata.

“Najprirodnije je da kuća pripadne gradu. Jedino tako može preživjeti i ostati da čuva sjećanje na dr Niku, njegove roditelje, brata i sestru. Oni su ne samo stvarali Berane, nego i ostavili dubokog traga u svim oblastima u Crnoj Gori”, kaže Vukašin Labović.

Ovaj čovjek je monografiju o doktoru Niki štampao o sopstvenom trošku, i nijedan primjerak nije nekome dao za novac. Kaže da bi to bio grijeh.

Grijeh bi, dodaje, bilo i kuću prodati radi male ili nikakve koristi. U međuvremenu će postaviti tablu po kojoj će se makar znati da je tu rođen, živio i umro dr Nika Labović. Ovako kako je sada, mnogo je i Beranaca koji prolaze svakodnevno pored ove kuće, a ne znaju ništa, ili vrlo malo o dr Niki.

Izvor: RTCG

Jak olujni vjetar pričinio je veliku materijalnu štetu na teritori Budve.

Vjetar je večeras odnio krov sa Srednje mješovite škole „Danilo Kiš“ u Budvi.

Od siline vjetra prevrnut je i kamion na zaobilaznici.

Takođe, vjetar je polomio više stabala, usljed čeka je došlo do oštećenja na komunalnoj infrastrukturi, objektima za stanovanje, vozilima…

Foto: Vuk Lajović

Ranije večeras vjetar je oborio drvo kod Starog grada u Budvi i na ulici kod Akademije znanja.

Od siline vjetra polomljen je i dio ulične rasvjete, porušene kućice na trgu…

Policija je večeras zatvorila put Budva – Kotor kroz tunel Mogren zbog toga što je na magistralu kod Seoca pao kran na kolovoz.

Iz budvanskog Odjeljenja bezbjednosti apelovali su na građane da ostanu u svojim domovima zbog olujnog vjetra.