Prema nezvaničnim informacijama Portala RTCG, granična policija Srbije večeras je sa prelaza Gostun i Dračenovac vratila punoljetne građane Crne Gore.

Kako saznaje RTCG, moguće je da je riječ o recipročnim mjerama koje su izrečene zbog toga što je sa aerodroma u Tivtu danas vraćeno 87 srpskih državljana koji su prepoznati kao bezbjednosno interesantna lica.

Iz Uprave policije nijesu imali informaciju o ovim događajima. Na snimku MUP-a Srbije sa prelaza Gostun može se vidjeti dugačka kolona automobila koja čeka da uđe u Srbiju.

Pred Apelacionim sudom Crne Gore održano je ročište po žalbama na presudu kojom je Vesna Medenica osuđena u ponovljenom postupku na šest mjeseci zatvora.

Specijalno državno tužilaštvo je žalbom tražilo da Medenica bude osuđena na veću kaznu zatvora. Odbrana je tražila da ona bude oslobođena.

Podsjećamo, Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda, osuđena je na šest mjeseci zatvora zbog optužbi za zloupotrebu službenog položaja. Radi se o predmetu u kojem se pominje anonimna prijava.

Medenica se obratila sudskom vijeću pred Apelacionim sudom. Ona je kazala da za svojih 40 godina rada u sudstvu nije vidjela bolje pravno obrazloženu i pismeniju odluku od one kojom je Apleacioni sud ukinuo pomenutu presudu u odnosu na nju.

– Počeću od rečenice SDT-a da želim odgovornost za ono što sam propustila da prebacim na drugoga. Ne želim ja, on je to uradio. On je podigao optužnicu i identifikovao počinioce. Kada je bio prvi glavni pretres, nakon svjedočenja svjedokinje Vuksanović očekivali smo da tužilac nema druge mogućnosti osim da odustane od krivičnog gonjenja. Međutim, tužiteljka je tražila pauzu i pošla do bivše tužiteljke, koja je kreator tog optužnog predloga, na konsultacije a koja je sada sudija Apelacionog suda. Nakon toga došlo je do novih predloga i pokušaja da se od onoga što je ostalo ipak dođe do osuđujuće odluke – kazala je danas Medenica.

Navela je da kada je u pitanju anonimna prijava stranka je nepoznata i ne može biti kontaktirana ali je nadležni organ bio obavješten.

– Postupala sam po onome što me zakon obavezao. I danas mogu da Vam kažem da može biti 300 takvih anonimnih prijava – kazala je ona.

Medenica je istakla da nije bila lovac na sudije.

– Ja nisam bila lovac na sudije. Već sam željela da sudije slobodno formiraju svoju sudijsku misao i pravničko znanje upotrebe na način na koni najbolje znaju. Svjesna da može biti još koja anonimna prijava i optuženje, spremna sve da pretprim i mnogo više nego što su drugi pomislili. Ja se ne osjećam krivom. I kada bih ponovo bila na istoj funkciji na isti način bih postupala – naglasila je optužena Medenica i dodala:

„Crna Gora ostaje bez odgovora šta je to prezunkcija nevinosti i to dugo traje. A ja sam dobro znala šta to znači i srećna sam što to znam.“

– I spremna sam da budem žrtva, onima koji misle da sam, za boljitak moje Crne Gore. Moji su živote dali i nosili partizanske spomenice za ovu državu. Pa mogu i ja ako je potrebno – naglasila je Medenica.

Navela je da od Apelacionog suda očekuje da je oslobodi od krivične odgovornosti.

• – Ovaj postupak je pokrenut da bi se stvorila slika u javnosti da sam kriminalka. Niti sam, niti ću biti – poručila je optužena Vesna Medenica.

Apelacioni sud će u ovom postupku odluku donijeti u zakonom predviđenom roku.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo podnijelo je optužni predlog protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice kojim se tereti da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog savjeta donijela odluku i arhivirala predmet sudije Osnovnog suda u Rožajama. Kako SDT navodi, tim činom je Milosava Zekića spasila sigurnog razrješenja sudijske funkcije, omogućila mu da nastavi da obavlja sudijski posao i godinu i po nakon te odluke prima punu zaradu.

Nekad je dovoljna jedna sekunda hrabrosti da nekome promijeni cijeli život.

Dok su mnogi na Slovenskoj plaži uživali u još jednom ljetnjem danu, za dva dječaka od sedam i deset godina i njihove porodice taj dan je mogao da se završi nezamislivom tragedijom. U trenucima panike, kada su se dječaci od sedam i deset godina borili sa talasima i gubili snagu, jedan čovjek nije čekao da neko drugi reaguje.

Budvanin Admir Barčić bez razmišljanja je skočio u more. Nije računao udaljenost do obale, nije razmišljao o opasnosti, već samo o tome da dva dječja života moraju biti spašena. Doplivao je do njih, uhvatio ih i, noseći ogroman teret straha i odgovornosti, uspio da ih izvuče na sigurno.

Zahvaljujući njegovoj prisebnosti, hrabrosti i ljudskosti, danas se umjesto suza tuge pričaju riječi zahvalnosti. Dva dječaka su van životne opasnosti, a njihove porodice dobile su najdragocjeniji poklon – priliku da ih zagrle i vrate kući.

U vremenu kada često slušamo loše vijesti, ovakve priče podsjećaju da među nama i dalje postoje ljudi koji bez kalkulacije pružaju ruku kada je najpotrebnije. Heroji ne nose uvijek uniforme niti traže priznanja. Ponekad su to obični ljudi koji se u presudnom trenutku pokažu kao najveći među nama.

Admir Barčić je tog dana spasio dva dječja života, ali je istovremeno mnogima vratio vjeru u ljudskost, solidarnost i snagu dobrog srca.