Kosta Mijušković i Sara Vujisić, organizatori nedavnog protesta ispred podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“, pozvali su nadležne institucije da javnost obavijeste o konkretnim koracima koje preduzimaju protiv nastavnika R.Č. i uprave te ustanove.

Oni su najavili novo okupljanje, poručivši da se bore za sigurnost svakog djeteta i za „pravo na obrazovanje bez straha i nasilja“.

R.Č. je prije tri godine priznao upravi Gimnazije „Slobodan Škerović“ da je slao nedolične poruke bivšoj učenici odmah nakon mature, poslije čega je bio novčano sankcionisan. Nakon što je javnost nedavno saznala za taj događaj, nastavnik je otišao bolovanje.

„Prethodnih se deset dana cjelokupna javnost Crne Gore užasava nad nastojanjem uprave i dijela profesora podgoričke Gimnazije da se zataška slučaj profesora koji je dokazani seksualni predator. Situacija je eskalirala uoči i nakon održanog protesta ispred Gimnazije i objelodanjivanja pisma kojim profesori pružaju podršku direktorici umjesto učenicama kao stvarnim i potencijalnim žrtvama. Dok neki profesori kažu da je pismo poslato bez njihove saglasnosti“, piše u saopštenju.

Rekli su i da traže najstrože kazne u vezi aktuelnog slučaja.

„Takođe tražimo da ispitaju osnove sumnje da je navedeni profesor zaveo i iskorišćavao maloljetnicu u Bijelom Polju. Insistiramo na unapređenju zakona i strogom kažnjavanju svih koji vrše seksualno uznemiravanje i zlostavljanje prema maloljetnim i prema punoljetnim licima u skladu sa zahtjevima koje smo iznijeli na protestu“, kažu organizatori protesta..

Pozvali su instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda da se hitno uključi u slučaj te da, u saradnji sa nadležnim organima, „ispita osnove sumnje“ da su, kako kažu, uprava i prosvjetni kolektiv Gimnazije djelovali „represivno prema učenicima, te su im branili i ucjenjivali ih da izađu na protest, zatvarali vrata škole, prijetili ukorima i smanjenjem ocjene vladanja“.

„Radi se o višestrukom kršenju ljudskih prava i sloboda: slobode govora, slobode mišljenja, prava na okupljanje i protestovanje“, tvrde organizatori protesta.

Kažu da su u kontaktu sa „velikim brojem građana koji su zabrinuti za budućnost i sigurno obrazovno okruženje svoje djece“.

„Svi smo zgroženi činjenicom da je pojedinim političkim funkcionerima, bitnije ko će biti direktor/ka Gimnazije, ministar/ka prosvjete, umjesto činjenice da u školama vrebaju seksualni predatori. Oni nude prepucavanja, konstantno koristeći traume iz jugoslovenskog rata zarad podizanja nacionalnih tenzija i zaštite svojih fotelja, kolektivno ne želeći da preuzmu odgovornost. A to bi mogli, i trebali, da učine u bilo kom trenutku ukoliko im je prioritet sigurna budućnost svih nas“, kažu Mijušković i Vujisić.

Rekli su da podržavaju svaku instituciju koja preduzima korake da se ovakvi slučajevi riješe i da se „počinioci i saučesnici najstrože kazne“.

Kažu i da će svaku prijetnju prijaviti policiji.

„Oni koji žele da sačuvaju svoje fotelje, ili onaj manji dio građana koji smatra da je seksualno uznemiravanje normalno, ne razumiju da odbijanjem svoje građanske i rukovoditeljske odgovornosti poručuju predatorima da će ih štititi u istoj mjeri u kojoj odbacuju svoju odgovornost i u istoj mjeri u kojoj pokušavaju da iskrive stvarnost i istinu ove situacije. Takođe, ukoliko pravosudni sistem blago kažnjava seksualne predatore, nasilnike i silovatelje, time šalju poruku ohrabrenja svima koji se devijantno ponašaju. Odgovornost pripada svima nama, te je zakonska obaveza svakog građanina i funckionera, da na svaku osnovu sumnje o krivičnim djelima odmah obavijeste policiju, a odgovornost pravosudnog sistema je da u porastu rodno zasnovanog, seksualnog uznemiravanja i nasilja, najstrožije kazni počinioce takvih djela. Ponavljamo, ovdje se radi o djeci i o žrtvama nasilja, bez izuzetaka“.

Najavili su novi protest.

„Zadovoljni smo odzivom na protest, kojem su prisustvovali ljudi bez obzira na pol, naciju i vjeru. Idući miran protest usmjeren je ka svim nadležnim institucijama i Vladi Crne Gore kako bi se zakoni unaprijedili, strogo kažnjavali počinioci, ali i svi oni u lancu odgovornosti koji ćute na ovakve slučajeve i dovode sve nas u opasnost, a pogotovu našu djecu. Nije ovo borba samo protiv predatora. Ovo je borba za sigurnost svakog djeteta, za pravo na obrazovanje bez straha i nasilja. Zato poručujemo: Nećemo stati i nećemo ćutati“, piše u saopštenju.

Među mjestima na sjeveru Crne Gore koja se iz godine u godinu suočavaju sa drastičnim odlivom lokalnog stanovništva i sve većim brojem zatvorenih kuća, ubraja se i varošica Murino koja, sa selima Gornja Ržanica, Mašnica i Pepiće, ima status mjesne zajednice u opštini Plav.

Podaci ukazuju da na ovom području postoji znatno manje kuća u kojima tokom čitave godine neko živi od onih koje su zatvorene ili se otvaraju samo povremeno.

To potvrđuju i sami mještani koji tvrde da je i poslednji popis pokazao da je broj aktivnih domaćinstava na prostoru Murina, koje se nalazi na oko desetak kilometara od Plava, desetkovan u odnosu na neka minula vremena.

„Zbog brojnih negativnih faktora koji su prisutni na sjeveru države, na čitavom području Murina trenutno ima ispod 500 stanovnika. Uz to, na svakom koraku duž Gornjeg Polimlja imamo mnoštvo zatvorenih kuća u kojima niko ne živi, ili se one otvaraju samo povremeno kad njihovi vlasnici dođu sa strane da tu provedu odmor. Ostala su da žive uglavnom staračka domaćinstva, dok se mladi sele u neke naprednije sredine. To je sumorna slika pred kojom niko ko imalo misli dobro ovim krajevima ne može ostati ravnodušan“, ističe profesor i mještanin Zoran Jokić.

Podaci ukazuju da je prije pet decenija škola u Murinu upisivala preko sto prvaka, dok ih je prošle godine, zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici, bilo svega 12. Jokić navodi da je to potvrda da se ovim krajevima ne piše dobro.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka murinska osnovna škola brojala je preko hiljadu učenika.

„Taj broj se iz godine u godinu smanjivao, tako da danas ovdje u školskim klupama ima manje od sto đaka. Šta reći poslije svega bez da nije dobro i da nam se, ako se ovako nastavi, ne piše dobro. A ako se ovako nastavi, ovdje više neće imati ko kome da nazove dobro jutro, niti će imati ko koga da sahrani“, zaključuje Jokić.

A da Murino zaista bilježi negativne bilanse u svim sferama života, uvjeravaju zatvoreni lokali u centru varošice. O tome svjedoče i privredni kolektivi koji su nekada upošljavali znatan broj radnika.

„Ovdje je nekada uspješno radio pogon fabrike “Titeks” upošljavajući u dvije smjene preko 350 radnika. Imali su Murinjani i brojne prodavnice, hotel, pekaru, mesaru, otkupni centar i štošta drugo. Sad od toga nema ništa, sem jedne prodavnice i nekoliko malih kafana. Uz to, u ovim zimskim danima mogu se vidjeti samo rijetki prolaznici, što sve zajedno ukazuje da ovdje život polako zamire. Tačno je da pojedinci pokušavaju da osmisle da rade nešto od čega bi mogli da žive, ali čim nema naroda, svi su pokušaji osuđeni na propast. To je prava šteta kad se zna da je centar Murina nekada vrvio od naroda i da smo imali vrijedne domaćine sa jakim gazdinstvima“, konstatuju mještani.

Dodali su da razvojnoj stagnaciji Murina i iseljavanju stanovništva u velikoj mjeri doprinosi i to što je za saobraćaj dugi niz godina zatvoren put koji preko Čakora vodi prema Peći. Tvrde da bi ponovnim otvaranjem ove saobraćajnice za kompletno ovo područje došli bolji dani.

Pepiće svedeno na 20 domaćinstava

Zbog konfiguracije terena i drugih prirodnih i geografskih odlika, Pepiće, koje se, u sastavu Mjesne zajednice Murino, prostire duž magistralnog puta Plav – Andrijevica, važi za jedno od najljepših sela na sjeveru Crne Gore.

Međutim, i poret tih prednosti, u Pepiću trenutno ima svega 20 aktivnih domaćinstava sa oko pedesetak žitelja.

„Pepiće bije glas da je najljepše selo u čitavoj okolini, i to sa potpunim pravom. Međutim, ovdje je svaka druga kuća zatvorena. Jednostavno narod odlazi, jer mu država nije omogućila da na svojim vjekovnim ognjištima živi pristojnim životom. Nije mu dala mogućnost da radi, zaradi i živi od svoga rada. Našem čovjeku je ostavljala da se sam bori za golu egzistenciju, bez ikakvih čvrstih garancija za bolje sjutra“, navode mještani.

(Dan)

Direktorica podgoričke Gimnazije „Slobodan Škerović“ Biljana Vučurović da je zbog nezakonitog postupanja prema njoj kao direktoru te obrazovne ustanove i zbog povrede njenog i ugleda škole, podnijela krivičnu prijavu radi utvrđivanja činjenica u čiju korist, a na njenu štetu i štetu ustanove je izvršen „nezakoniti inspekcijski nadzor uz pogrešnu primjenu materijalnog prava“.

Reagovanje direktorice Gimnazije objavio je portal RTCG.

„U vezi sa najavom ministarke prosvjete, nauke i inovacija Jakšić-Stojanović da će nezavisni organ Prosvjetne inspekcije predložiti moje razrješenje zbog slučaja Sare Vujisić i Radomana Čečovića, ističem sljedeće:

Moramo raditi sve što je u našoj nadležnosti, svako sa svog radnog mjesta, ali i građanski, da zaštitimo učenike od nasilja bilo koje vrste. Predatore treba izvesti na svjetlo dana, registrovati ih da nikada ne dođemo u situaciju da uđu u učionicu među djecu. Potrebno je mijenjati zakone i u njima definisati pojave koje su kažnjive. Dugo se čeka na te korake. U aktuelnom slučaju, postupala sam u raspoloživim okvirima zakona, a za sve imam dokaze.

Kada je sam inspekcijski nadzor u pitanju, navodim odlomke iz prigovora na isti: da je izvršeni inspekcijski nadzor nelegitiman, odnosno nezakonit iz razloga što ga je sprovelo neovlašćeno lice koje u vremenu vršenja inspekcijskog nadzora nema mandat glavnog inspektora za prosvjetu pa time ni pravo da sprovodi predmetne radnje. Naime, dana 5. decembra 2019. godine Vlada Crne Gore-Komisija za kadrovska i administrativna pitanja donijela je Zaključak kojim se dala saglasnost da se za glavnu inspektorku u Upravi za inspekcijske poslove postavi Lucija Adžić, profesor fizičke kulture. Zakonom o inspekcijskom nadzoru nije predviđeno da na drugi način glavni inspektor obavlja ovaj posao, osim u mandatu, a njegovo djelovanje je nezakonito van mandata. jer ne postoji v.d. stanje za glavnog inspektora.

Dokaz je zaključak Vlade.

Sporno je djelovanje inspektora koji predlaže razrješenje jer predlog za razrješenje direktora nije upravna mjera, a inspektor suprotno Zakonu o inspekcijskom nadzoru djeluje represivno, a ne preventivno, kako je to bio u obavezi da uradi po Zakonu o inspekcijskom nadzoru. Dakle, radila je suprotno Zakonu.

Inspektorka je navela da je obavezna da predloži razrješenje direktora u slučajevima povrede zakona ili drugog propisa ili kada se ne poštuju propisani standardi i normativi, a kako kaže u slučajevima utvrđenim Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju. Međutim, inspektorka nijednom nije utvrdila ili navela da je povrijeđena neka odredba Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju niti bilo kojeg drugog zakona, ili propisa. Dodatno ističe da je nesporno utvrdila odgovornost direktorice nepotpuno i pogrešno iznoseći činjenično stanje, dajući pogrešnu primjenu materijalnog prava i demonstrirajući nezakonitost u načinu sprovođenja postupka i ocjene dokaza. U Zakonu o opštem obrazovanju i vaspitanju navedeni slučaj koji je bio predmet inspekcijskog nadzora nije regulisan niti se može ni širim tumačenjem zakonskih odredaba prepoznati kao razlog za razrješenje direktora škole.

Najzad, inspektorka predlaže razrješenje direktorice, između ostalog, jer direktorica nije postupila po Uputstvu školama za podjelu odgovornosti i postupanje u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilja i vandalizma. Inspektorka ne navodi šta je konkretno bio propust direktorke. Prije svega treba navesti, a što inspektorki nije moglo i nije smjelo ostati nepoznato, da je predmetno Uputstvo donijelo Ministartsvo prosvjete I nauke bez pravnog osnova pa isto ne proizvodi pravne posljedice. A osim ovog očiglednog nedostataka, činjenica je da se podzakonskim aktom, kakvo je pomenuto uputstvo, ne mogu propisivati prava i obaveze, već isključivo zakonom. Dato uputsvo prije svega je putokaz školama za postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja , a ne seksualnog uznemiravanja o čemu je riječ u predmetu inspekcijskog nadzora.

Uvidom u uputstvo piše: ,, Svi zainteresovani svjedoci i očevici, mogu prijaviti Ministarstvu prosvjete događaje u školama koji upućuju na mogućnosti da se dešava nasilje i vandalizam na broj telefona 080777777.”

Iz gore navedenog, uočava se da ovo nije imperativna norma Pomenuto uputstvo nije obavezujuća niti predmetna procedura za postupanje. Ostavljeni broj u Uputstvu dat je kao SOS telefon na koji bi učenici mogli da prijave vršnjačko nasilje, ali ne i seksualno uznemiravanje od strane odrasle osobe u školi. Pozivom na taj broj utvrđuje se navedeni podatak.

Dodatno, ističem, u samom predmetu – nije bilo ni očevidaca, ni svjedoka nasilja jer bi me psihološkinja škole zadužena za razgovore sa Sarom informisala o tome.

Zbog ovakvog nezakonitog postupanja prema meni kao direktoru JU Gimnazije „Slobodan Škerović“ i zbog povrede mog i ugleda škole, podnijela sam juče krivičnu prijavu radi utvrđivanja činjenica u čiju korist, a na moju štetu i štetu ustanove jeste izvršen nezakoniti inspekcijski nadzor uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Krivično odgovorni su svi koji stoje iza nezakonitog inspekcijskog nadzora.Kako za sve što navodim imam dokaze, apelujem na nadležne da postupe po mojoj prijavi.

Fotelje su nebitne. Važno je očuvanje ugleda koji je dugo i ozbiljno stican. Istina mora biti jedina svrha u ovom procesu jer je prošlo vrijeme nezakonitih radnji i političkih obračuna. Pozivam na odgovornost svih koji imaju i mogu imati veze sa ovim slučajem i nema potrebe da se iko krije iza funkcija u ovako važnom trenutku za vaspitno-obrazovni sistem“, saopštila je Vučurović.