Miodrag Radulović više nije selektor fudbalera Crne Gore.

Stručnjak koji je „sokole“ vodio od decembra 2020. u saopštenju je obavijestio javnost da je nakon razgovora sa rukovodstvom Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) dogovorio da ne produži ugovor koji je istekao na kraju kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

Radulović je na klupi Crne Gore naslijedio Faruka Hadžibegića, a „sokole“ je vodio u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022, Ligi nacija i kvalifikacijama za Euro 2024.

Njegovo saopštenje prenosimo integralno…

„Obavještavam cijenjenu sportsku javnost da sam nakon dugog i konstruktivnog razgovora o dosadašnjem učinku reprezentacije i mogućem produžetku saradnje, sa rukovodstvom Fudbalskog saveza donio zajedničku odluku da istekom aktuelnog ugovora prestaje moj angažman na mjestu selektora seniorske reprezentacije Crne Gore.

Nakon tri godine rada na poziciji koja imam posebno mjesto u mom srcu i mojoj karijeri, odlazim ponosan i uzdignute glave. Tokom vremena koje sam proveo kao selektor, reprezentacija Crne Gore je podmlađena, proširena je baza igrača, dobijena stabilnost, napravljen napredak u igri… Ponosan sam i na ostvarene rezultate, a pogotovo na nedavno završene kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u kojima je naša selekcija bila najbliža plasmanu na veliko takmičenje još od baraž mečeva 2012. godine. Ponosan, iako je kod svih nas ostao žal što nismo uspjeli da plasmanom na EURO 2024 krunišemo sjajan zajednički rad.

Svi zajedno napravili smo osjetan napredak, stvorili dobru atmosferu i ojačali timski duh u odnosu na prethodne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo koje su završene bez pobjede. Prepoznali su to i naši vjerni navijači koji su tokom tri godine mog mandata igrače uvijek ispraćali sa stadiona gromoglasnim aplauzom, na čemu im se posebno i od srca zahvaljujem.

Kao trener sa dugogodišnjim internacionalnim iskustvom uvjerio sam se da je ubjedljivo najteže raditi u svojoj zemlji, u svojoj kući. Pritisak koji nosi treniranje nacionalnog tima svoje zemlje je neminovan. Svi zajedno – igrači, stručni štab i Savez – najviše smo osjećali pritisak nametnut sa strane tokom ove godine kada smo imali priliku da napravimo korak koji niko do sada nije napravio i ostvarimo dugo sanjani cilj svih navijača naše reprezentacije. Znali smo da možemo, imali smo snage da to i uradimo, ali je na kraju pritisak bio toliko veliki da se osjećao čak i nakon pobjeda.

Dolaskom na klupu Crne Gore ispunio sam profesionalnu želju. Drugu profesionalnu želju, ujedno i lični san, da se sa svojom Crnom Gorom plasiram na veliko takmičenje nisam uspio da ispunim. Kada sam dolazio na mjesto selektora nijesam dobio ultimatum plasmana na veliko takmičenje, ali nakon tri godine rada sa moje strane bilo je ljudski i sportski da sebi i svima nama postavim najveći cilj – plasman na završni turnir Evropskog prvenstva. U namjeri da ostvarimo taj cilj omele su nas i povrede, zbog kojih na ni jednoj utakmici nismo nastupili u punom sastavu… To je sigurno uticalo na kvalitet naših izdanja u utakmicama koje smo igrali posljednje tri godine. Ipak, bili smo jako blizu, borili se do posljednjeg kola i u isto vrijeme poslali snažnu poruku da ‘hrabri sokoli’ imaju kvalitet i da će ubrzo ugledati svjetla velikog fudbalskog takmičenja.

Zahvaljujem se svim igračima koji su tokom ove tri godine bili dio reprezentacije na bespoštednoj borbi i profesionalnom odnosu prema dresu sa nacionalnim grbom. Zahvaljujem se i svim članovima stručnog štaba na predanosti i posvećenom radu. Hvala i medijima na izvanrednoj saradnji i podršci koju su nam pružali sve ovo vrijeme. I na kraju još jednom veliko hvala istinskim navijačima Crne Gore na bezgraničnoj podršci.

Zahvaljujem se predsjedniku Saveza Dejanu Savićeviću i njegovim saradnicima na ukazanoj prilici da budem selektor svoje reprezentacije. Nema veće časti za jednog trenera nego da predvodi nacionalni tim svoje zemlje, da trenira i vodi igrače i tim za koji svim srcem i dušom navija. To je priznanje na koje ću biti ponosan do kraja života.

Treneri u fudbalu su prolazni, njihovo vrijeme na klupi nekog tima je ograničeno… Ono što ostaje vječno jeste atmosfera, karakter i timski duh koji se gradi kroz posvećen rad sa igračima i koji će ostati kao pomoć u težnji da se ostvare najveći ciljevi kojima svi zajedno težimo.

Naprijed ‘hrabri sokoli’, naprijed Crna Goro“, napisao je Radulović.