Ovaj Božić, mi u Crnoj Gori dočekujemo u sjenci užasne tragedije koja se dogodila na Cetinju prije nekoliko dana. Sastradavajući svim bićem u bolu sa ožalošćenim porodicama, molimo se za pokoj duša nevino postradalih, među kojima su i dvoje djece, i za život i ozdravljenje ranjenih, saopštio je u Božićnoj poruci mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Prizivamo u pomoć svetog Petra Cetinjskog mirotvorca da vrati mir i spokojstvo ovom gradu i da zaštiti od svakog zla porodice koje u njemu žive. Zbog zla koje je proradilo kroz nesrećnog ubicu moramo se svi duboko zabrinuti. Za sve nas ostaje bezbroj otvorenih pitanja šta ćemo preduzeti da se ubuduće ovakve nesreće nikada više ne dogode. Uvjereni smo da sve ustanove u našoj državi, uključujući crkve i vjerske zajednice, mogu dati svoj doprinos opštoj bezbjednosti, solidarnosti i unapređenju kvaliteta života. Sa vjerom u Božiju pomoć, a uz posvećenost problemima i istrajan rad na rješavanju istih, možemo učiniti mnogo. Nije malo ako djeci i omladini pomognemo da nađu nešto vrednije od ulice. Ako nađu sebe u nauci, umjetnosti, sportu ili bilo kom poštenom i časnom radu, možemo biti sigurni da će tako najbolje pomoći sebi, svojim roditeljima, svojoj vjeri i otadžbini“, navodi se.

Mitropolit Joanikije je kazao da, proslavljajući praznik Hristovog Rođenja „divimo se Božijoj ljubavi prema rodu ljudskom“.

„Nema te ljudske riječi, ni mudrosti ni vještine koja do kraja može otkriti tajnu Božije ljubavi. Zato slavimo i veličamo onoga koji je Neizreciv, Bezgraničnog koji je primio naša ograničenja i svojim rođenjem otvorio nam beskrajne vidike svoga Carstva. Njegov dolazak u ovaj svijet opisali su sveti apostoli Matej i Luka ističući samo najvažnija svjedočanstva o tom jedinsvenom događaju od kojeg počinje nova era ljudske istorije. Sveti Jovan Bogoslov sažima sva svjedočanstva u jedno i najvažnije: Logos postade tijelo (Jn. 1,14). Logos je Sin Božiji Jedinorodni, Svjetlost od Svjetlosti, Bog istiniti od Boga istinitog kroz koga je sve postalo. On je svjetlost istinita koja prosvećuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet (Jn. 1,9). Javio se kao Bog u ljudskom tijelu, u iscijeljenoj i cjelovitoj ljudskoj prirodi, unizio sebe i poistovjetio se sa nama ostajući Bog, savršen i svemoćan. Kada Jovan svjedoči Logos postade tijelo, on govori da smo dobili punoću Božanskog života u tijelu, punoću njegove istine, ljubavi i pravde. Bog je primio ljudsku prirodu da bi nam svojom bezgraničnom ljubavlju darovao sva svoja bezgranična savršenstva“, rekao je mitropolit Joanikije.

„Gledajući novorođenog Isusa u naručju Presvete Bogorodice, svojim duhovnim očima vidimo ljubav Božiju, vidimo kako je Otac naš Nebeski riješio da spasi cio svijet i sve ljude. Zato su se u susret Spasitelju pokrenuli nebo i zemlja, sva tvorevina učestvuje u slavi njegovog dolaska. S neba se zaorila anđelska pjesma Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Istočne mudrace, sljedbenike biblijskog Valaama, dovodi zvijezda do Vitlejema, do kolijevke Novorođenoga da mu se poklone kao Spasitelju svijeta. Prosti ljudi čistoga srca, pastiri iz okoline vitlejemske, primivši poziv od anđela, dođoše Bogomladencu i u njemu prepoznaše Pastira duša ljudskih. Sveti Josif Obručnik, gledajući Sina Božijeg koji se rodi kao čovjek, nevidljivo prima od Boga nagradu za čuvanje časti i djevstva Presvete Bogorodice. Crkveni pjesnik kliče da sva tovrevina prinosi blagodarnost Bogodjetetu: anđeli pjesmom, nebo zvijezdom, mudraci darovima, pastiri divljenjem, zemlja vitlejemskom pećinom, pustinja jaslama, a Presvetu Bogorodicu proslavlja kao najuzvišeniji prinos Bogu od strane cijelog čovječanstva“, dodao je.

„Ulazeći u ovaj svijet kao nejako dijete rođeno od Presvete Djeve Gospod Isus Hristos ušao je u krajnju bijedu ljudsku. Rođen u mračnoj pećini, u pelene povijen i u jasle stočne položen, snishodio je ljudima, otuđenim od Boga koji prebivaju u tami grijeha, u oblasti i sjeni smrti (Mt. 4,16). Ovim snishođenjem nije obesnažio svemoć svoga Božanstva nego je pokazao kakva je njegova ljubav. Ona dobrovoljno prima svako poniženje i ide na krst da se žrtvuje za spasenje svijeta. Njegovo rođenje, u znaku snishođenja ljudskoj nemoći, ukazuje na njegovu krsnu smrt kroz koju će se i proslaviti i svojom pobjedom nad smrću sve vjerne učiniti učesnicima svoje vječne slave. Zato u njegovoj dječjoj nemoći, očima vjere vidimo Božiju svemoć, a kroz njegovu bespomoćnost dokle u jaslama leži, gledamo našeg Izbavitelja i Spasitelja duša ljudskih“, ističe mitropolit Joanikije.

„Dok je cijela tvorevina slavila rođenje Spasitelja, tadašnji vlastodržac Irod kovao je planove da ga ubije. Zbog toga se sveta porodica skloni sa malim Isusom u Egipat, bježeći od zlobe Irodove, a on pobi u Vitlejemu i njegovoj okolini četrnaest hiljada djece, do dvije godine uzrasta, kako bi bio siguran da je među njima ubio i Bogomladenca. Iako je davno prošlo Irodovo vrijeme, ostalo je do dana današnjega nasljeđe njegove zlobe koja izaziva prolivanje nevine krvi u zaraćenim državama i narodima. Gledajući na današnje pogubne ratne prizore mi hrišćani treba da se usrdno Bogu molimo da nispošlje svoje milosrđe na ovaj svijet i da prekrati mržnju i krvoproliće. Dužni smo i pred Bogom i pred ljudima da podignemo svoj glas za izmirenje sukobljenih naroda, sa nadom da će Bog prosvijetliti umove vladara zavađenih država, te da kroz iskreni dijalog uspostave trajni mir i vladavinu pravde i prava za dobro njihovih naroda i svega svijeta“, piše u poruci.

„Hristovo rođenje otkriva božanski smisao svakog rođenja. Ljepota hrišćanskog braka uzvodi roditelje, muža i ženu, do tajne duhovnog očinstva i materinstva. Oni će zaslužiti puno dostojanstvo blagoslovenih roditelja ako svoju djecu nauče pravoslavnoj vjeri i hrišćanskim vrlinama, ako ih učine sinovima i kćerima Oca našeg nebeskoga i Majke Crkve. Osim roditelja, u podvigu dobrog odgajanja, vaspitanja i obrazovanja djece i omladine, uzvišenu ulogu imaju i nastavnici u svim vaspitno – obrazovnim ustanovama od vrtića do univerziteta. Nastavnik, bilo koga ranga, ne učestvuje samo u prenošenju korisnog znanja, nego, ukoliko je dobar primjer za ugled, blagotvorno utiče i na formiranje ličnosti svojih učenika. Ako hoćemo da se školstvo u Crnoj Gori svestrano unaprijedi treba na prvom mjestu ispoštovati dostojanstvo nastavnika i pooštriti kriterijume za izbor i dodjelu tog uzvišenog zvanja“, poručio je mitropolit Joanikije.

„Iako smo opterećeni međusobnim podjelama, čestim nesrećama i žalostima, svakovrsnim patnjama, jednom riječju – gorkim nasljeđem Adamovog grijeha, nikada nijesmo bez nade i utjehe. Gore imajmo srca! Među nama je Spasitelj koji prosvjetljuje tamu ovog svijeta i svima otvara vrata raja. Bogomladenac Hristos donese nam oproštaj grehova, razrješenje naših muka, duševni mir i sva neizreciva blaga svog vječnog božanskog života. Dočekajmo ga u radosti, u međusobnom miru, slozi i bratskoj ljubavi. Mirbožajmo se, zagrlimo i cjelivajmo jedni druge u Ime Njegovo. To su darovi od čistog srca kojim ćemo najviše obradovati Bogomladenca i dostojno proslaviti njegovo rođenje. Sa ovim mislima i molitvama, draga braćo i sestre, najsrdačnije vam čestitamo svijetli praznik Rođenja Hristovog i predstojeću Novu godinu. Mir Božiji. Hristos se rodi. Vaistinu se rodi“, zaključuje se u poruci.