Na Cetinju danas muk i nevjerica. Kafane su zatvorene, ulice puste, kao da se ovo malo mjesto skamenilo od bola nakon juččerašnjeg dana. Cetinje ne pamti ovakvu tragediju. Ne pamti je ni Crna Gora.

Ispred male crkve u Bajicama oko podneva počeo je da se okuplja narod koji je izjavljivao saučešće porodici Martinović, bez riječi utjehe jer utjehe za njih ne može biti, piše Portal Volim Podgoricu.

Medicinska sestra u cetinjskoj bolnici, Nataša Pajović Martinović (35) i njena dva sina, jedanaestogodišnji Marko i tri godine mlađi Mašan bili su prve žrtve pomahnitalog Vuka Borilovića (34) koji je juče na Cetinju ubio deset, a ranio šest osoba.

Borilović je prvo, nešto poslije 15 časova, dok je glava kuće, Miloš Martinović bio van grada, sa karabinom došao u podstanariski stan ove porodice, gdje je zatekao Natašu sa djecom, i hladnokrvno ih ubio.

Nakon toga pozvao njenog supruga Miloša telefonom i rekao mu: “Pobio sam i tvoju i moju porodicu”. Miloš je odmah pozvao kuma Milana Mitrovića (37) da otrči i vidi šta se dešava, što je on i učinio ali ga je dočekao metak Borilovića i ostao je na mjestu mrtav. Mitrović se, kako svjedoče komšije, nedavno oženio i dobio dijete.

Borilović je potom zaređao u domove komšija, ljudi koji decenijama žive jedni kraj drugih, i pucao redom.
Ubio je i svog ujaka Gorana Đurišića, koje je pokušao da ga zaustavi.

U krvavom piru u cetinjskom naselju Medovina, koji je trajao punih sat vremena, ubijeni su i Milan Mitrović (1985), Rajko Drecun (1966), Dimitrije Drecun (1941), Danica Drecun (1948), Goran Đurišić (1968), Danijela Radunović (1971), Aleksandra Radunović (1970).

Ranjeni su Slavica Zvicer (1956), Mileva Ramadanović (1946), Darnika Čelebić (1934), Aleksandar Drecun (1990) Ljubisa Maksimović i Filip Đurković.