Legendarni fudbalski trener i bivši selektor hrvatske reprezentacije Miroslav-Ćiro Blažević preminuo je jutros u 88. godini.

Blažević je preminuo nakon duge borbe s rakom. Bolest mu je prvi put dijagnostikovana 2011. godine.

Blažević je rođen 10. februara 1935. godine u Travniku u kojem je i započeo, kako je sam uvijek govorio, skromnu igračku karijeru.

Blažević je do 31. godine igrao fudbal, a onda se posvetio trenerskoj karijeri. Igračku je završio u švajcarskom Mutijeru, a u toj zemlji počeo je i trenersku karijeru. Vodio je Veve i Sion, a onda je 1976. godine preuzeo švajcarsku reprezentaciju.

Njegov pravi trenerski uzlet počeo je 1979. godine kad je došao u Rijeku. Iako je prvenstvo završio na skromnom 10. mjestu, Ćiro je Rijeku odveo do četvrtfinala Kupa kupova u kojem je izgubio od Juventusa. Na kraju sezone došao je u Dinamo i tada je krenula legenda o Ćiri, bijelom šalu i 1982. godini.

Nakon petog mjesta u prvoj sezoni na klupi, Ćiro je 1982. godine Dinamu donio titulu Jugoslavije nakon 24 godine čekanja i zauvijek postao Dinamova legenda. Cerin, Deverić, Mlinarić, Zajec, Vlak i ostali igrali su fantastičan fudbal koji je na „Maksimir“ privlačio u prosjeku 30.000 navijača.

Dinamo je titulu potvrdio pobjedom protiv Željezničara 2:0 četiri kola prije kraja, ali slavlje u gradu nije prestajalo danima i nedjeljama, podsjeća Index. Arhitekta tog velikog uspjeha bio je Blažević „koji je sa bijelim šalom oko vrata gazio sve pred sobom.“

“To je bilo nešto perfektno i bez konkurencije najveći uspjeh moje karijere. Svaka čast bronzi u Francuskoj, ali meni je Dinamova 1982. godina kruna svega što sam napravio kao trener”, rekao je Ćiro na svoj 82. rođendan.

Legendarni trener tu nije stao pa je s Dinamom sljedeće sezone osvojio jugoslovenski Kup i na kraju sezone je prvi put otišao iz Dinama. Otišao je u Grashopers s kojim je osvojio titulu u Švajcarskoj, a onda je 1985. stigao u Prištinu i uveo je u Prvu ligu.

Iste godine vratio se u Dinamo s kojim nije ostvario zapažene rezultate. Potom je radio u Nantu i Paoku, a 1992. godine se vratio u Dinamo, odnosno tadašnju Kroaciju sa kojom je osvojio titulu i Kup.

Nakon toga preuzeo je hrvatsku reprezentaciju koju je vodio do četvrtfinala Evropskog prvenstva u Engleskoj 1996. godine i dvije godine kasnije na Mundijalu u Francuskoj na kojem je Hrvatska osvojila istoriju bronzanu medalju.

Nakon Hrvatske preuzima Iran 2001. godine, ali azijsku selekciju nije uspio da odvede na Mundijal u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. Nakon toga je Osijek spasio od ispadanja iz lige da bi se 2002. godine četvrti put vratio u Dinamo s kojim je osvojio titulu. Ali, na kraju sezone se posvađao sa Zdravkom Mamićem i otišao iz kluba.

Vodio je slovenačku Muru, hrvatski Varteks, a imao je epizodu i u splitskom Hajduku 2005. godine, koji se tada spremao za kvalfikacije za Ligu šampiona u kojima je kasnije eliminisan od Debrecina. Nakon niza loših rezultata Blažević je u septembru 2005. podnio ostavku.

Vodio je još Nojšatel, Zagreb, Šangaj, Slobodu iz Tuzle, koju je vratio u Prvu ligu i Zadar, a bio je selektor Bosne i Hercegovine. Sa „zmajevima“ je u baražu za Mundijal 2010. godine izgubio od Portugala.

Trenersku karijeru je završio u Zadru 2015. godine.