„Najveći neiskorišćeni resurs sjevera nijesu ni šume ni voda. To su ljudi.

Na sjeveru Crne Gore godinama istovremeno slušamo dvije rečenice.

„Nema posla.“

„Nema kadra.“

Kako je moguće da obje budu tačne? Kako je moguće da na istom prostoru imamo ljude koji traže posao i poslodavce koji tvrde da ne mogu pronaći odgovarajuće radnike?

Možda problem nije samo u nedostatku radnih mjesta ili stručnog kadra. Možda je problem i u tome što zapravo ne znamo kakvim ljudskim potencijalima raspolažemo“, pitanja su koja otvara Nikola Lakušić, predsjednik Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore iz Berana.

Kada govorimo o bogatstvu sjevera, gotovo uvijek pominjemo šume, rijeke, poljoprivredno zemljište, energetske potencijale i prirodne ljepote, podsjeća on.

„O njima izrađujemo studije, strategije i razvojne planove. Znamo koliko imamo hektara šuma, koliko vodnih tokova i kakve su mogućnosti za proizvodnju energije.

Ali znamo li koliko imamo znanja?

Znamo koliko je ljudi evidentirano kao nezaposleno. Ali to nije isto što i znati šta ti ljudi umiju da rade.

Koliko među njima ima onih koji posjeduju konkretne vještine, iskustvo, ideje i sposobnosti koje nikada nijesu dobile priliku da se razviju? Koliko je znanja ostalo neprepoznato samo zato što ga niko nije tražio na pravi način?

I koliko smo puta nekoga proglasili nezaposlenim, a da ga nikada nijesmo prepoznali kao razvojni potencijal?“, ističe Lakušić u svom autorskom osvrtu.

Posebno zabrinjava odlazak mladih i obrazovanih ljudi, naglašava on.

„Njihov odlazak nije samo demografski ili statistički problem. To je i odliv razvojnog kapaciteta. Svaki čovjek koji ode sa sobom odnosi znanje, energiju, iskustvo i mogućnost da nešto stvori upravo ovdje.

Sjeveru zato nijesu potrebne samo nove investicije. Potreban mu je i drugačiji odnos prema ljudima i njihovim sposobnostima.To je pitanje upravljanja znanjem.Jer nije dovoljno imati resurse. Potrebno je znati prepoznati ih, povezati i stvoriti uslove da njihova vrijednost dođe do izražaja.

Razvoj nastaje kada se pravi čovjek, pravo znanje i prava prilika sretnu na istom mjestu“, objašnjava Lakušić i dodaje:

„Možda bi zato, prije nego što ponovo počnemo da govorimo o tome šta sjeveru nedostaje, trebalo da postavimo mnogo jednostavnije pitanje:

Znamo li mi uopšte čime raspolažemo?

Jer najskuplji resurs nije onaj koji nemamo.

Najskuplji je onaj resurs koji imamo – a ne znamo da postoji“.

Dok cijene dječje odjeće, obuće, hrane i drugih osnovnih životnih potreba konstantno rastu, dječji dodatak je ostao na istom nivou od kada je ponovo uveden 2021. godine, istakao je predsjednik Foruma mladih Građanskog pokreta URA Luka Vukotić.

Zato će URA, navodi Vukotić, ponovo u skupštinsku proceduru predati izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti radi povećanja dječjeg dodatka sa dosadašnjih 30 na 60 eura.

Vukotić je kazao da najnoviji podaci MONSTAT-a pokazuju da su cijene u septembru bile čak 5,2% veće nego u istom periodu prošle godine i da statistika pokazuje kako posebno rastu troškovi koje porodice sa djecom ne mogu da izbjegnu, poput hrane, odjeće, obuće, prevoza, stanovanja i zdravstvenih proizvoda i usluga.

„Ako Vlada zaista želi da podrži porodice, onda ta podrška mora da prati stvarne troškove života, a ne da ostane zamrznuta na nivou od prije pet godina. Isti dječji dodatak danas vrijedi manje nego kada je uveden, pa roditelji za isti iznos mogu da kupe sve manje“, poručio je Vukotić.

U vremenu konstantnog pritiska na budžet građana podrška porodicama ne smije ostati na istom nivou. Zato je duplo uvećanje dječjeg dodatka, zaključuje Vukotić, jedna od ključnih stavki ekonomskog paketa „Bolji standard“, koji će URA ponovo uputiti u skupštinsku proceduru.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković kazao je da kao ministar podržava „Euro model“ koji je najavio premijer Milojko Spajić, a kojim je, između ostalog, predviđeno povećanje minimalnih zarada.

Kaže, ipak, da je kao poslodavac vrlo zabrinut za kompanije.
Joković je u „Bojama jutra“ na TV Vijesti rekao da, kao poslodavac koji zapošljava 40 osoba, u ovom trenutku taj model ne bi podržao, jer nije siguran u opstanak kompanije, i pojasnio da mu po novom modelu treba dodatnih 200.000 eura da bi isplatio zaposlene.

„Kad bih govorio kao poslodavac, ja bih izrazio protest protiv ovoga. I ja ću ga izraziti. Kao političar, naravno da sam za to da primite veću platu“, rekao je on.

Na pitanje šta ako se pokaže da model nije održiv, rekao je: „Da vidimo na šta će to da izađe.“

Joković je rekao da je, na elektronskoj sjednici Vlade, glasao za „Euro model“ dok je bio u vožnji.

„Ja sam glasao, bilo je tu puno zakona, bio sam u vožnji, glasao sam za taj predlog“, kazao je i ocijenio da je neminovno povećanje cijena.
„Građani treba da prime veće plate, ali bi to trebalo da bude proizvod rasta ili prihoda poslodavaca“, rekao je ministar, a na pitanje zašto je onda dao podršku dodao:

„Kad su analize, glasao sam negdje po inerciji, dao sam podršku da građani primaju, ali mislim da će se možda, povećanjem plate, povećati i prometi i prihodi kompanija, i da će moći to da isplate.“
Kaže da bi promijenio mišljenje o podršci predloženom modelu, kada govori kao poslodavac.

Na pitanje znači li to da je brzopleto dao podršku, Joković je rekao da postoje države u regionu i Evropi gdje se „na vladi ne komentariše ništa“. „To komisije odrade, prođe, i donose se odluke… Vjerujem u kolege i stručna lica koja donose uredbe, zakone i pravilnike, nemam šta da ulazim u njihove nadležnosti“.

Siguran je, kaže, kako će to biti dobro za građane, „pa makar primili jednu platu“. „Ako imate sad 800, 850 eura platu, ako primite jednu platu, pa se vratite, vi ste u plusu, primili ste 600 eura više, niste u gubitku.“

Joković je rekao i da, ako porastu neke cijene, „ne morate baš sve kupovati u Crnoj Gori.“

Rekao je da bi bio „presrećan“ ako se „Euro model“ pokaže održivim, a „kako ćemo mi kao poslodavci moći to da iznesemo, to ćemo vidjeti.“

„Ne bi bilo dobro da se mnoge firme, posebno na sjeveru, srednje, veće i male, ugase“, poručio je Joković.