Ustavni sud Crne Gore, većinom glasova, ocijenio je da uslovljavanje boravka djece u vrtićima sprovedenom obaveznom vakcinacijom nije suprotno Ustavu, zbog čega nije prihvatio podnijete inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti čl. 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Izuzetak je zakonom predviđen za djecu kod koje postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju.
Ustavni sud je ocijenio da zaštita zdravlja djece i stanovništva predstavlja legitiman cilj zbog kojeg zakonodavac može propisati obaveznu vakcinaciju. „Ta mjera štiti dijete koje prima vakcinu, ali i druge osobe koje mogu biti izložene zaraznim bolestima, naročito djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana“, piše u saopštenju.

Ocjenjujući da li za propisano ograničenje postoji stvarna društvena potreba, Ustavni sud je imao u vidu podatke o niskom obuhvatu djece imunizacijom u Crnoj Gori i riziku od širenja zaraznih bolesti. Uzeo je u obzir i podatke o primjeni ranijih mjera, uključujući prekršajne sankcije, koje nijesu dale odgovarajuće rezultate. Sud je zaključio da je zakonodavac imao relevantne razloge da, radi zaštite javnog zdravlja, propiše i vakcinaciju kao uslov za boravak u predškolskoj ustanovi.

„Ustavni sud je razmotrio prigovor da posljedicu odluke roditelja snosi dijete koje ne može da boravi u vrtiću. Naglasio je značaj predškolskog obrazovanja za razvoj ličnosti, učenje i socijalizaciju djece i prihvatio da neispunjavanje zakonskog uslova ograničava pristup tom okruženju. Ipak, ocijenio je da to ograničenje ne zadire u samu suštinu prava na obrazovanje u mjeri koja bi bila nesrazmjerna cilju zaštite zdravlja.

Prema ocjeni Suda, pri razmatranju najboljeg interesa djeteta mora se voditi računa i o njegovom pravu na zdravstvenu zaštitu, kao i o interesima druge djece koja borave u istoj ustanovi“, saopštila je ta institucija.

Rekli su da je Ustavni sud posebnu težinu dao zaštiti djece koja ne mogu biti vakcinisana zbog trajne medicinske kontraindikacije: „Njihova mogućnost da bezbjednije borave u predškolskim ustanovama zavisi i od visokog obuhvata vakcinacijom ostale djece. Sud je zato ocijenio da je zakonodavac mogao zahtijevati ispunjavanje opšte zakonske obaveze vakcinacije kao izraz zaštite zdravlja drugih i društvene solidarnosti.“

Ustavni sud je razlikovao zakonsku obavezu vakcinacije od prinudnog sprovođenja medicinskog zahvata. „Osporene odredbe ne predviđaju fizičku prinudu da se dijete vakciniše; neispunjavanje obaveze ima posljedice koje su propisane zakonom. Sud je ocijenio da uslov za boravak u vrtiću ima zaštitnu svrhu i da zakon sadrži izuzetak zasnovan na trajnoj medicinskoj kontraindikaciji.“

Razmatrajući prigovore koji se odnose na pravnu sigurnost i jedinstvo pravnog poretka, sud je ocijenio da su obaveza i posljedica njenog neispunjavanja propisane zakonom i da su dovoljno određene da roditelji mogu znati šta se od njih zahtijeva. Prema ocjeni Ustavniog suda, zakonodavac je postupao u okviru svojih ustavnih ovlašćenja da uredi zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti. Sud nije našao ni da osporene odredbe, u normativnom smislu, predstavljaju diskriminaciju ili povredu jednakosti pred zakonom.

Prilikom odlučivanja Ustavni sud je imao u vidu navode podnosilaca inicijativa, dokumentaciju i izjašnjenja nadležnih organa, stavove iznijete na javnoj raspravi, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava. Ocijenio je da je, u okolnostima razmatranog slučaja, postignuta pravična ravnoteža između prava djece na predškolsko obrazovanje i obaveze države da štiti zdravlje i život stanovništva.

„Odluka se odnosi na ustavnost zakonskih odredaba. Eventualna povreda prava načinom njihove primjene u pojedinačnom slučaju može biti predmet ustavnosudske kontrole po ustavnoj žalbi, nakon iscrpljivanja djelotvornih pravnih sredstava“, pojasnili su.

Sud je odbacio zahtjev za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba, jer nakon neprihvatanja inicijativa nijesu postojale procesne pretpostavke za odlučivanje o tom zahtjevu.

Odluka će, nakon što prođe Redakcionu komisiju, biti objavljena u Službenom listu i na internet stranici Ustavnog suda.

Odluka je donijeta većinom glasova, pet naprema dva, nakon što prethodni predlog sudije izvjestioca da se pokrene postupak ocjene ustavnosti, nije dobio Ustavom potrebnu većinu.

Različito izdvojeno mišljenje dali su predsjednica suda Snežana Armenko i sudija Faruk Resulbegović.

Armenko i Resulbegović smatraju da je osporenom normom došlo do narušavanja jedinstva pravnog poretka.

„Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju, propisano je da se obrazovanje i vaspitanje ostvaruje u predškolskoj ustanovi, u skladu sa tim zakonom, a na način i pod uslovima propisanim posebnim zakonom. Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, eksplicitno je propisano da se predškolsko vaspitanje i obrazovanje, kao dio jedinstvenog vaspitno-obrazovnog sistema, ostvaruje na način i pod uslovima propisanim ovim zakonom. Tim zakonom je propisano da je predškolsko vaspitanje i obrazovanje jednako dostupno svakom djetetu i ne može biti neposredno ili posredno ograničeno po osnovu drugog ličnog svojstva ili okolnosti, u skladu sa posebnim propisom. Dakle, zakonodavac ne samo da nije dao upućujuću normu shodne primjene drugih propisa, već je eksplicitno isključio mogućnost da se u skladu sa drugim propisima ograniči neposredno ili posredno dostupnost predškolskog vaspitanja i obrazovanja po bilo kojem svojstvu ili okolnosti.“

Članom 26 Zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, dodaje se, izričito je propisano da djeca koja su oboljela od zarazne bolesti ne mogu da borave u ustanovi, u skladu sa ljekarskim nalazom, preporukama Instituta za javno zdravlje Crne Gore, odnosno u skladu sa propisom koji donosi organ državne uprave nadležan za poslove zdravlja (član 26 stav 1 Zakona), a djeca iz stava 1 ovog člana ponovo mogu da borave u ustanovi, uz potvrdu izabranog doktora za djecu, nadležnog doma zdravlja, kojom se potvrđuje da je dijete zdravo i da ne predstavlja rizik za širenje zarazne bolesti.

„Nasuprot tome, zakonodavac je takvo pravo na dostupnost predškolskog vaspitanja i obrazovanja drugačije propisao osporenom odredbom člana 42 stav 1 Zakona, budući da je propisao da je uslov za boravak djece u javnim i privatnim predškolskim ustanovama vaspitanja i obrazovanja da je sprovedena obavezna vakcinacija, osim u slučajevima postojanja trajne medicinske kontraindikacije za određenu imunizaciju.“

Stoga smatraju da zaštita javnog interesa ne može biti obezbijeđena na štetu načela zakonitosti (tj. neosnovanog odstupanja od sistemskih rješenja), koje po eksplicitnim odredbama Zakona o predškolskom obrazovanju može biti obezbijeđeno samo na osnovu odredaba Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, odnosno odredaba Zakona o predškolskom obrazovanju i vaspitanju, kao sistemskog zakona u ovoj oblasti.
Armenko: Povrijeđeno i pravo djeteta na jednaku dostupnost vaspitanja i obrazovanja
Predsjednica suda Snežana Armenko smatra i da je uvođenjem osporene odredbe došlo do zadiranja u prava djeteta, budući da „ne samo što je došlo do narušavanja jedinstva pravnog poretka“, i pored nespornog legitimnog cilja zaštite javnog zdravlja, zakonodavac „nije uspostavio pravičnu ravnotežu“, jer nije omogućio dostupnost vaspitanja i obrazovanja svoj djeci, iako je i ono od javnog interesa, a Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju i Zakonom o predškolskom obrazovanju i vaspitanju je predvidio mogućnost obrazovanja i vaspitanja kod kuće, u skladu sa zakonom, dok je Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju eksplicitno propisao da način organizovanja takvog predškolskog vaspitanja i obrazovanja propisuje Ministarstvo.

„To u konkretnom zakonodavac nije učinio, čime je narušio jednaku dostupnost predškolskog vaspitanja i obrazovanja svoj djeci, koje pravo je takođe od javnog interesa“.