Sudija Branislav Leković za 2. decembar zakazao je izricanje prvostepene presude bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici i sutkinji Privrednog suda Milici Vlahović Milosavljević, nakon što je danas završnim riječima okončano suđenje tim okrivljenima za zloupotrebu službenog položaja, odnosno zloupotrebu službenog položaja putem podstrekavanja.

Specijalni tužioci Vukas Radonjić i Jovan Vukotić tražili su da se Vlahović Milosavljević i Medenica oglase krivim i da im se izrekne kazna od jedne, odnosno tri godine zatvora.

Medenica je danas rekla da je politika ušla u sudnicu, da nju pokušavaju da označe najvećim zlom i žrtvuju kako bi dobili evropske “štrikove”…

Vlahović Milosavljević je naglasila da se cijelo vrijeme, zapravo, sudilo jednoj pravosnažnoj i zakonitoj odluci.

Radonjić je, međutim, istakao da je dokazano da su okrivljene izvršile krivična djela.

“Nije sporno da je sudija Vlahović Milosavljević postupala u predmetu P.br. 564/16, te da je korporacija ‘Ten’ oštećena u sporu sa firmom Rada Arsića, koji je kum Vesne Medenice. Postoji prepiska između Vlahović Milosavljević i Medenice, u novembru i decembru 2018. godine, koje su pravno valjane. Vjerodostojnost poruka se potvrđuje spisima predmeta. Vlahović Milosavljević je u odbrani pred SDT-om između ostalog navela da je Medenica telefonom pozivala i tražila da donese rješenje o privremenoj mjeri, da je popustila pod pritiskom, te da je Medenica jako nezgodna kada joj se neko zamjeri. Sve ukazuje na to da je Medenica stvorila odluku da sudija Vlahović Milosavljević izvrši krivično djelo i donese odluku u korist njenog kuma Arsića. Nakon što je donijela privremenu mjeru, Vlahović Milosavljević je obavjestila Medenicu. Potom je Medenica u poruci navela da će to propratiti i ‘da će pozvati Blaža’, koji je bio član vijeća Privrednog suda koje je potvrdilo odluku. To što je vijeće potvrdilo odluku sudije Vlahović Milosavljević, nije od značaja, jer postoji sumnja da su vijeće i Blažo Jovanić počinili krivično djelo”.

Zastupnik odbrane, advokat Nikola Martinović pitao je kakve institucije ima Crna Gora, navodeći da “naš SDT ima zlonamjeran pristup”.

“U slučaju sudije Jovana Stankovića, koji je kao svjedok priznao da je donio nezakonitu odluku i to je nesporno. Rekao je da je pod pritiskom Vesne Medenice donio odluku za koju je znao da je nezakonita i koju je ukinuo Viši sud u Podgorici. Za SDT je sudija Stanković svjedok pravednik, dok je sudija Milica Vlahović Milosavljević, koja je donijela rješenje, koje je potvrđeno i zakonito, ali je SDT krivično goni. Ko ovdje nađe pravdu biće kandidat za Nobelovu nagradu. Korporacija ‘Ten’ nije pretrpjela nikakvu štetu, niti je nastala šteta zbog donošenja privremene mjere. Korporacija ‘Ten’ ne postavlja imovinsko pravni zahtjev iz prostog razloga što je pravosnažnim presudama dužna više Radu Arsiću, nego što traži od Rada Arsića. Predlažem da sud oslobodi od optužbe sudiju Milicu Vlahović Milosavljević”, kazao je Martinović.Vlahović Milosavljević rekla je da ju je optužba prinudila i natjerala da dokazuje da je neosnovano i nevino optužena:“I da branim opšte poznato i opšte prihvaćeno stanovište u pravnoj teoriji – da između zakonitosti i pravosnažnosti stoji znak jednakosti. Nisam kriva i zato predlažem da me oslobodite od optužbe”.

“Nikada nisam mogla pomisliti da će ta odluka nekoliko godina nakon njene pravosnažnosti postati osnov optužnog akta specijalnog državnog tužioca koji želi da dokaže njenu nezakonitost i to sopstvenim tumačenjem odredaba Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Ni preciziranjem optužnog akta nisu otklonjene kontradiktornosti i protivurječnosti iz ranije optužnice. Naime, nasuprot tezi optužbe da je privremena mjera određena na imovini nepokretnostima predlagača obezbjeđenja, ista je nesumnjivo određena na imovini protivnika obezbjeđenja, i to na njegovom stvarnom pravu, tj. hipoteci, upravo u skladu sa članom 287 stav 1 i članom 288 stav 1 tačka 3 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Osim toga, u konkretnom slučaju nedostaje elemenat protivpravnosti, kao jedan od osnovnih obilježja bića krivičnog djela, s obzirom na to da sam predmetno rješenje donijela u skladu sa zakonom, u zakonom propisanom postupku, u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, i kao takvo je postalo pravosnažno. Pravosnažno okončan postupak obezbjeđenja u kom je određena zakonita privremena mjera, jedina je pravnorelevantna činjenica za presuđenje ove krivičnopravne stvari. Takođe, u konkretnom slučaju nedostaje i posljedica krivičnog djela, kao bitno obilježje bića krivičnog djela, budući da donošenjem zakonitog rješenja nije nastupila bilo kakva štetna posljedica, niti je bilo kome teže povrijeđeno pravo”.

Ona je konstatovala da tužilac, uprkos tome, nezakonito, sopstvenom ocjenom i tužilačkim uvjerenjem koje predstavlja kao autentično tumačenje zakona, podriva zakonitost i pravosnažnost potvrđene sudske odluke.

“lako direktno ne optužuje i ne procesuira članove vijeća Privrednog suda koje ju je potvrdilo, tužilac im indirektno stavlja na teret da su bili saučesnici moje zloupotrebe, time što su potvrdili moju navodno nezakonitu odluku, što je apsurdno i na taj način sebi pripisuje vlast, moć i kontrolu odluka sudova, koja ovlašćenja nema ni po Ustavu ni po zakonu. Još je veći apsurd što tužilac, uprkos tome što tvrdi da je moja odluka nezakonita, istovremeno ne dovodi u pitanje zakonitost drugostepene odluke tročlanog IP vijeća, iako je ona i dalje na snazi već skoro sedam godina. Ako sudija treba da odgovara zato što je njegova odluka, iako zakonita, ‘nekom nanijela štetu’ ili ‘teže povrijedila prava drugog’, onda bi po toj istoj logici tužilac morao da odgovara za svaku oslobađajuću presudu zato što je neosnovano optuživao nevine ljude i tako na najteži način povrijedio njihova brojna zakonom i ustavom zagarantovana prava. Naravno, takav pravni pristup bi doveo do apsurda pravni poredak jedne države, jer bi pravosudni organi postali predmet krivične odmazde zbog profesionalnih odluka koje su podložne različitom pravnom tumačenju”, rekla je ona.

Optužnicom je predstavljeno da je Vlahović Milosavljević izvršila krivično djelo zloupotreba službenog položaja, a Medenica – zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja.

Piše da je Medenica, kao predsjednica Vrhovnog suda, uticala na sutkinju Privrednog suda da donese odluku u predmetu u korist njenog kuma Arsića, na štetu korporacije “Ten” sa sjedištem u Moskvi.

Apsurdna je situacija da se vodi krivični postupak pravosnažnoj odluci Milice Vlahović Milosavljević – zajednička je ocjena branilaca Vesne Medenice, advokata Zdravka Begovića i Zdenka Tomanovića.

“Tri postupka se vode protiv Vesne Medenice i postoji vapaj političara da se donesu presude do kraja ove godine. Nema elemenata bića krivičnog djela u radnjama Medenice i predlažem da je oslobodite od optužbe”, istakao je advokat Begović.

“Da sud donese jedinu moguću odluku a to je oslobađajuća presuda”, naglasio je advokat Tomanović.

Dodao je da pravni poredak Crne Gore sa ovakvim optužbama, prijeti da bude ruglo, jer se ovdje sudi zakonitoj odluci – rješenju.

“Nema tog krivičnog djela koje sa sobom nosi zakonitu presudu. Čak i da je bilo nagovaranja i podstrekavanja na donošenje zakonite odluke, to ne može biti krivično djelo. Nema nijednog dokaza da je Medenica podstrekavala na donošenje nezakonite odluke. Poruke koje su razmjenjivale su više pravna razmišljanja i ne postoji naređenja od Medenice upućena sudiji Vlahović Milosavljević. Nema posljedica jer nije nastala šteta”, ocijenio je Tomanović.

(Komnen Radević, Vijesti)