Connect with us

DRUŠTVO

"ZLOUPOTREBA SLUŽBENOG POLOŽAJA, NESAVJESAN RAD..."

Vukica i Zoran Jelić i Suljo Mustafić oštetili Zavod za zapošljavanje i državu za preko 6 miliona eura

Predsjednica UO Zavoda za zapošljavanje Vesna Vujošević pozvala rukovodice Sektora privrednog kriminala, da pošalju najbolje inspektore kako bi izvršili kontrolu i izuzeli dokumentaciju

Zoran i Vukica Jelić i Suljo Mustafić, Foto: Berane online

Predsjednica Upravnog odbora Zavoda za zapošljavanje Vesna Vujošević tvrdi da su prethodni direktori te ustanove bračni par Vukica i Zoran Jelić, kao i Suljo Mustafić oštetili tu instituciju i državni budžet za preko šest miliona eura.

Ona je pozvala nadležne u Upravi policije, koji rukovode Sektorom privrednog kriminala, da pošalju svoje najbolje inspektore kako bi izvršili kontrolu i izuzeli navedenu dokumentaciju.

Istakla je da se po procjenama, radi o izvršenim kvalifikovanim oblicima krivičnog djela protiv službene dužnosti, i to zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi.

Vujošević je kako je navela u saopštenju, obavila uvid u dokumentaciju o poslovanju Zavoda i došla do podataka koji, kako tvrdi, ukazuju da su ranije rukovodeće strukture kršile zakon, Kolektivni ugovor kao i druga opšta akta.

„Analiza rada prethodnih rukovodilaca upućuje i na nesavjestan rad i zloupotrebu službenog položaja. Takvim postupcima prethodnih direktora Zavoda narušen je ugled institucije i nanijeta je višemilionska šteta budžetu Crne Gore. Kršenjem zakona i Kolektivnog ugovora ZZZCG od strane prethodnih rukovodilaca, a na štetu zaposlenih, prouzrokovan je veliki broj radnih sporova pred nadležnim sudovima, koji su završeni pravosnažnim presudama u korist zaposlenih, čime su nastali ogromni troškovi postupka na teret budžeta Crne Gore. Ti troškovi, u periodu od 2012. godine do sada, iznose preko šest miliona eura“, navela je Vujošević

Ona navodi da prethodni menadžment Zavoda nije pokušao da pregovara sa zaposlenima, niti su budžetom planirana finansijska sredstva za otplate dugova iz prethodnog perioda, kako bi se smanjili ogromni troškovi parničnog i izvršnog postupka, koji su često bili nekoliko puta veći i od samog iznosa glavnog potraživanja zaposlenog.

Vujošević je navela da je nesavjesnim radom prethodnih direktora i menadžmenta dovedeno u pitanje i samo funkcionisanje Zavoda.

„Kontrolom je konstatovana teška zloupotreba prilikom formiranja brojnih komisija za čijim konstituisanjem nije bilo objektivne potrebe, jer su svi poslovi za koje su se formirale Komisije spadali u osnovnu djelatnosti Zavoda. Kao dokaz za ove tvrdnje su preporuke DRI još iz 2008. godine. Državna revizorska institucija je tada izvršila kontrolu poslovanja Zavoda i tom prilikom dala Preporuku da se preispita rad svih komisija formiranih do tada, jer su smatrali da se poslovi koji su predmet rada komisija mogu obavljati u okviru redovnog radnog vremena i redovnih radnih aktivnosti. I da, samim tim, nema potrebe za dodatnim plaćanjima. DRI je u tom izvještaju navela i da su, tamo gdje se utvrdi da nije bilo potrebe za formiranjem komisija, članovi dužni da izvrše povraćaj isplaćenih naknada“, navela je Vujošević.

Dodaje da je u tom periodu na čelu Zavoda bio Zoran Jelić, današnji Senator Državne revizorske institucije, koji je, kako je navela, „“postupio“ po njihovim Preporukama i ukinuo sporne odluke“.

„Ali, par dana nakon ukidanja odluka Jelić ponovo formira iste komisije. U većini odluka o formiranju komisija navodilo se da će se posebnim rješenjima odrediti naknada za rad u komisijama, ali donosioci odluka nikada nisu postupali po njima, odnosno nikada nisu donijeli posebna rješenja o naknadi. Da apsurd bude veći, zaposleni koji su formalno bili angažovani u tim komisijama, nikada te poslove nisu obavljali van radnog vremena. Neki od njih su primali varijabile „zbog povećanog obima posla“, kojeg objektivno nije ni bilo. Navedene komisije formirane su u periodu od 2008. do 2016. godine. Zbog ovih drastičnih propusta direktora, zaposleni, angažovani u tzv. faktički „nepostojećim komisijama“, stiču osnov za utuženje kako bi dobili svoje nadoknade, za koje su već bili plaćeni varijabilnim dodatkom“.

Vujošević je navela da su brojna utuženja pokrenuta ne samo od strane zaposlenih, čija su prava bila uskraćena, već su da su se u svojstvu tužilaca našli i Vukica i Zoran Jelić, „čijim neradom ili nemarnošću je i došlo do ove situacije“.

„I u ovim postupcima sud je presudio u korist zaposlenih, pa je pored glavnog potraživanja zaposlenima isplaćena i kamata. Sve naknade sa troškovima postupka naplaćene su prinudnim putem a na teret budžeta Crne Gore“.

„Najveći dio ceha od oko 30.000 eura napravila djeca Jelića“

Vujošević je navela da se kroz finansijsku dokumentaciju došlo do podataka o trošenju sredstava Zavoda na reprezentaciju u ugostiteljskom objektu AND1.

„Kada se saberu cifre, koje su trošene u navedenom objektu duži niz godina, dolazi se do zapanjujuće sume u iznosu od oko 30.000 eura. Informacije do kojih je došlo novo rukovodstvo govore da su navedena sredstva u najvećoj mjeri trošila lica koja nisu zaposlena u ZZZ, a radi se o najbližim srodnicima, odnosno djeci bračnog para Jelić, koji su dugi niz godina smjenjući se, obavljali funkciju direktora u Zavodu. Ovdje se može govoriti i o krivičnom djelu jer se novac Zavoda trošio za privatne potrebe članova porodice tadašnjih rukovodilaca, a tretirao se kao trošak reprezentacije“, saopštila je Vujošević.

Dodala je da je bračni par Jelić za vrijeme svog mandata izdavao poslovni prostor koji je u vlasništvu Narodne banke Srbije.

„Naime, Trgovinski sud u Beogradu je pravosnažnom presudom V.P. 617/07 od 23.12.2008. godine utvrdio da je prestao da važi ugovor u fiducijarnom prenosu prava svojine i njegovo pravno dejstvo a koji je zaključen između pravnog prethodnika Narodne banke Srbije (Montex banka) i ZZZCG. Riječ je o prostoru u vanprivredi oznake PD 89, sprat P, površine 81m² i o poslovnom prostoru PD 117, P1, površine 343m². I ovo je primjer nesavjesnog rada Jelića, a budžet Crne Gore oštećen je za iznos od 95.087,90 eura. I ovaj iznos je naplaćen, takođe prinudnim putem, od strane Narodne banke Srbije“.

Vujošević je navela da je prilikom kontrole poslovanja Zavoda u 2020. godini, za vrijeme mandata Mustafića, Državna revizorska institucija uočila brojne nepravilnosti, posebno one koje se odnose na rad Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, kao i u partijskom zapošljavanju članova Bošnjačke stranke.

„Naime, uvidom u dio dokumentacije za pravdanje isplata subvencija zarada lica sa invaliditetom, DRI je utvrdila da za isplate u iznosu od 211.395,75 eura nije prikazan dovoljan ili adekvatan dokaz na osnovu kojeg je izvršena isplata subvencije. Projekat zapošljavanja lica sa invaliditetom započeo je u vrijeme kada je direktorica Zavoda bila Vukica Jelić. Ona je 2016. godine donijela Odluku kojom je odredila naknade za članove Centralne Komisije zadužene za praćenje realizacije projekta. Međutim, bivša direktorica nije postupala po Odluci koju je sama donijela, članovima komisije nije isplaćivana utvrđena naknada, a Odluka nije stavljena van snage. Riječ je o klasičnoj zloupotrebi službenog položaja jer je članovima komisije to bio osnov da za zaštitu svojih prava pokrenu postupak pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. U ovom postupku vještak ekonomsko finansijske struke odredio je naknadu za sedam zaposlenih u Zavodu u iznosu od oko 800.000 eura“.

Vujošević u saopštenju ističe da je „zapanjujuća činjenica da jedan od ovih sedam zaposlenih, tada sa radnim iskustvom od dvije godine, potražuje iznos od 185.000 eura“.

„Takođe je DRI utvrdila da Zavod ne posjeduje evidenciju o licima koja su zaposlena nakon projekta po pozivu 2019. godine za dodjelu bespovratnih sredstava – Granta za zapošljavanje lica sa invaliditetom. Nakon podnošenja završnog izvještaja, DRI je utvrdila da Zavod ne kontroliše poslodavce, odosno ne provjerava da li su lica sa invaliditetom u radnom odnosu ili ne. Dakle, ukoliko Zavod nema evidenciju o tome da li su oni i dalje zaposleni nakon završenog projekta, postavlja se pitanje koja je svrha i funkcija Zavoda u svemu tome. Da li je zaista svrha bila zapošljavanje lica sa invaliditetom ili „čašćavanje“ određenih nevladinih organizacija čiji je bilans stanja i uspjeha prilikom prijave na konkurs bio nula. I da li iza ovih NVO „stoji“ određena politička grupacija?“

Navela je da je uvidom u dokumentaciju za vrijeme mandata Mustafića uočeno i partijsko zapošljavanje.

„Naime, od 44 zaposlenih u Zavodu za vrijeme njegovog mandata, njih desetak su članovi opštinskih odbora Bošnjačke stranke, a postoji osnovana sumnja da jedna osoba prima redovnu zaradu, a uopšte se ne pojavljuje na poslu“, navela je u saopštenju.

1 Comment

1 Comments

  1. milica

    05.08.2021. 15:27 at 15:27

    Baš čudno…hahaha

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

Ilustracija

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.

Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.

Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.

„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.

On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.

Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.

Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.

„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.

„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.

Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.

„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu

Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Fabrika Celuloze u Beranama, Foto: F Jovović

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.

U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Foto: Screenshot/RTCG

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.

„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.

Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.

„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.

Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.

„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.

“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.

Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.

Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.

Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije