U svijetu u kojem nas svakodnevno preplavljuju loše i teške vijesti, iz Sutomora stiže priča o dvije djevojčice koje su svojim primjerom pokazale da je za velika djela potrebno samo veliko srce. Šestogodišnja Milica Škopelja i desetogodišnja Luna Ulama, obje učenice OŠ „Kekec“, odlučile su da doniraju svoju kosu za izradu perika za djecu oboljelu od karcinoma. Njihova odluka dirnula je porodicu, prijatelje i drugare iz škole, a ova priča podsjeća koliko empatije i dobrote mogu imati i oni najmlađi, piše Bar Info.

Ideja da učini dobro djelo kod Lune je potekla iz ličnog iskustva u porodici. Njena majka Jelena prošla je kroz težak period liječenja tokom kojeg je, zbog hemoterapija, ostala bez kose.

„Zapravo je to bila Lunina ideja i želja, jer sam ja, nažalost, prošla kroz situaciju da ostanem bez kose zbog hemoterapija. Iskreno, bila sam malo zabrinuta kako će izgledati sa novom frizurom, jer ima malo specifičnu kosu. Ali, ona je bila toliko odlučna u namjeri, da sam osjetila samo ponos i oduševljenje“, sa ponosom ističe Lunina mama Jelena.

Dodaje da je nevjerovatno koliko empatije može pokazati tako malo dijete.

„Sa svojih deset godina svjesna je koliko veliku stvar je učinila za nekoga. Kao roditelji osjećamo veliki ponos, jer vidimo da naše vaspitanje ide u pravom smjeru i nadamo se da će je ta želja da pomaže drugima pratiti još dugo“, poručila je Jelena.

Luna je učenica petog razreda i odličan je đak. Trenira košarku, voli da crta i vozi bicikl, vedra je i druželjubiva.Odlazak kod frizera za nju nije bio nimalo stresan.

„Osjećala sam se srećno i uzbuđeno, nije bilo nimalo treme kod frizera. Pomislila sam da ću nekome da uljepšam dan i baš mi se svidjela moja nova frizura“, iskrena je Luna.

Djevojčici koja će možda nositi njenu kosu poslala je posebnu poruku:

„Poručila bih joj da uvijek vjeruje u sebe, da ne gubi nadu i želim joj da joj brzo poraste njena prava kosa.

“Drugari iz škole su, kaže, sa oduševljenjem prihvatili njenu odluku.

„Svi su me pitali zašto sam skratila kosu, a ja sam im rekla da je to zbog moje majke, jer je i ona zbog terapije izgubila kosu. Voljela bih da više niko ne prolazi kroz takvu situaciju“, istakla je desetogodišnjakinja.

Slična želja rodila se i kod male Milice. Njena majka Slađana kaže da je sve počelo kada je Milica prvi put saznala da postoje djeca koja zbog bolesti ostaju bez kose.

„Prvi put je to shvatila kada smo učestvovali u humanitarnoj akciji na šetalištu u Sutomoru, gdje je odjeljenje V-1 sa učiteljicom Mirjanom Lučić prikupljalo novac za malog Feđu. Tada je prvi put čula da postoje djeca koja boluju i koja nemaju kosu“, objašnjava Miličina mama Slađana.

To je kod Milice pokrenulo mnogo pitanja, a kroz razgovor su došle do informacije da se takvoj djeci može donirati kosa.

„Tada se kod nje rodila želja da i ona nekome donira kosu. U početku sam mislila da je to samo dječja, prolazna ideja, ali je ta želja od septembra bila sve veća. Na meni je bilo samo da joj pomognem da je ostvari“, pojašnjava Slađana.

Milica kaže da nije imala ni trunku straha.

„Nisam imala tremu, bila sam jako srećna. Znala sam da će mi se želja ispuniti i da ću usrećiti neku djecu. Mnogo mi se svidjela moja nova frizura i lokne“, kazala je sa puno emocija mala Milica, koja već sada razmišlja o novoj donaciji.

„Jedva čekam da mi poraste kosa, pa da opet mogu da je doniram. Poručila bih toj djevojčici da bude srećna sa svojom novom frizurom, kao što sam i ja. Imam želju da i njoj poraste brzo kosa, kao i meni“, jasna je mala Milica.

Drugari iz škole su, kaže, bili iznenađeni njenom novom frizurom.

„Pitali su me zašto sam toliko ošišala kosu, a ja sam im rekla da želim da doniram kosu nekoj djevojčici. Oni su bili oduševljeni mojom idejom“, sa srećom u glasu tvrdi djevojčica.

Milica je učenica prvog razreda i, kako kaže njena majka, djevojčica puna ljubavi i empatije.

„Čini mi se da je zrelija od svojih godina. Sve više govori da želi da radi dobre i lijepe stvari. Kao roditelji smo veoma ponosni na nju. Ona je već izrazila želju da jedva čeka da joj ponovo poraste kosa, jer će opet da je donira i da usreći još neku djevojčicu. Bila je veoma srećna što su učiteljica Sonja Lekić i drugari imali divne reakcije kada im je ispričala o svojoj donaciji“, navodi Slađana.

Ideja da djevojčice zajedno doniraju kosu nastala je sasvim spontano, tokom jednog razgovora njihovih majki.

„Raspitivala sam se duže vrijeme koji frizer može da nam uradi tako nešto. Na kafi sam pitala Jelenu da li zna neki salon gdje djeca mogu da doniraju kosu, jer su to naše djevojčice željele. Tada smo shvatile da imaju istu želju“, kaže Slađa.

Frizeri Kruno i Nina su odmah izašli u susret i pomogli da se djevojčicama ostvari dugo željena ideja.

„Zahvalila bih im se jer su učinili sve da djevojčice uživaju u tom procesu i izađu iz salona sa osmijehom“, poručuju majke.

Priča o Milici i Luni pokazuje da godine nisu prepreka za velika djela. Naprotiv, ponekad upravo najmlađi najbolje razumiju koliko malo treba da bi se nekome uljepšao dan i vratila nada.