Madrid, Beč, Kijev i sada Berlin – ako je daleke 1968. bilo premalo utakmica da bi se pričalo o ljepoti fudbala, turniri 2008, 2012. i 2024. sa Španijom su donijeli sve ono zbog čega se fudbal voli.

Španija je ponovo na krovu Evrope – četvrti put u istoriji, ponovo zasluženo, ponovo uz naklon cijelog svijeta.

Momci Luisa de la Fuentea u velikom finalu Eura 2024 srušili su Englesku sa 2:1 i na vječnoj listi iza sebe ostavili Njemačku sa tri titule.

Krunu na fenomenalno prvenstvo koje je išlo od Berlina (furija otvorila ep pobjedom nad Hrvatskom) do Berlina stavili su Niko Vilijams i Mikel Ojarzabal, dok je strijelac za Englesku bio Kol Palmer.

„Četvrta je tu – ponovo smo šampioni Evrope“, napisala je Marka nakon nove velike noći španskog fudbala.

Od starta finala Španija je željela da pokaže koliko uživa u fudbalu, koliko voli golove, ali totalno defanzivna Engleska nije joj dozvoljavala da zaprijeti u prvom poluvremenu.

Kada se nakon odmora zbog povrede na teren nije vratio „mozak“ ove ekipe Rodri, činilo se da će Španija imati još više muka – ali takav utisak nestao je nakon samo dva minuta.

Mladost Španije – Lamin Jamal i Niko Vilijams – bila je prebrza za „gordi Albion“, prvi je asistirao, a drugi iskosa sa lijeve strane matirao Džordana Pikforda (1:0).

Bila je to četvrta asistencija „vunderkida“ Barselone i drugi gol maestra Ateltika iz Bilbaoa.

Imala je Španija nakon toga mnogo šansi, ispromašivali su se Jamal i kapiten Alvaro Morata, a onda je uslijedio šok u 73.

Samo tri minuta nakon što je ušao u igru Kol Palmer je lijepim golom sa ivice šesnaesterca vratio Englesku u život (1:1).

Iako ima mnogo majstora u timu, „Albion“ se ponovo povukao, Španija je željela gol, a donio joj ga je rezervista Mikel Ojarzabal na tri minuta do kraja velikog finala – pogodio je nakon lijepe akcije koju je izgradio sa Danijem Olmom i asistentom Markom Kukureljom (2:1).

„Fiesta“ u slavu fudbala mogla je da krene u Berlinu…

Španija slavi, Engleska koja ostaje samo na svjetskoj tituli iz 1966. ponovo tuguje – drugi Euro zaredom nakon poraza u finalu.

Od Berlina do Berlina samo jedna ekipa je plesala, samo jedna ekipa je upisala svih sedam pobjeda – Španija zasluženo slavi.