DRUŠTVO
ZA PUT U TURSKU POTREBNO JOŠ OKO 15.000 EURA
33-godišnji Brano Kiković iz Berana našao donora za bubreg: Potrebna pomoć za operaciju
Brano Kiković se pet godina bori sa teškom i nasljednom bolešću bubrega. Sena Mihailović iz Bratonožića će mu donirati bubreg. Svi koji žele i mogu pomoći Branu da skupi novac za operaciju, mogu to učiniti uplatom na žiro-račun – Prva banka 535-1500200026230-24

Tridesettrogodišnji Brano Kiković iz sela Rovaca kod Berana, koji se pet godina bori sa teškom i nasljednom bolešću bubrega, konačno je pronašao donora sa kojim je otputovao za Tursku, ali su administrativne barijere srušile njegovu nadu da će povratiti zdravlje i da mu dijaliza više neće trebati, pišu „Vijesti“.
On je ispričao za ovaj medij da je ovo drugi put da ide za Tursku. Prvi put sa jednim donorom za kojeg se nakon zdravstvenih pretraga ispostavilo da se ne smije pristupiti operaciji.
”Moja sestra Milka, koja živi u Podgorici, uputila je nakon svega tom mladiću javnu zahvalnost. Upravo tako je priča o meni preko društvenih mreža stigla do Sene Mihailović iz Bratonožića, koja nam se javila i ponudila bubreg”, priča Brano.
On je i sa novim donorom ponovo otputovao za Tursku i prošli su sve zdravstvene pretrage.
”Taman sam se ponadao da je to kraj mojim mukama, a onda je takozvana etička komisija saopštila da operacija ne smije da se izvede u Turskoj, jer se, navodno, Sena i ja kratko znamo. Valjda su posumnjali da je u pitanju trgovina organima. Tada mi se čitav svijet ponovo srušio i nešto mi se steglo u grudima”, priča Brano.
Prema njegovim riječima, Sena, koja ne želi da se medijski eksponira, mnogo ranije je postala vlasnik donorske kartice.
”Sada nam treba još nekih petnaest hiljada eura, pa da otputujemo u Tursku, i da tamo obavimo operaciju. Sena je spremna na to, i ako skupimo novac u humanitarnim akcijama, odmah ćemo to učiniti”, kaže Brano.
Ovaj mladi čovjek se od dvadeset osme godine života suočio sa teškom nasljednom bolešću, i od tada njegov život se sveo na tri sedmične terapije dijalizom u beranskoj bolnici.
”To je težak život. Selo Rovca je više u planini, i sada, kada su snjegovi i mraz, teško je i terenskim vozilom izaći do naše kuće. Baš danas, kada su dolazili za mene iz bolnice, jedva su sa ladom nivom izašli”, navodi Brano.
On vjeruje kako je bolest naslijedio od majke, koja je umrla mlada, u pedesetoj godini.
”To je tačno. Po majčinoj liniji sam naslijedio tu bolest. Ne samo majka, već od teške bolesti bubrega i poslije više godina dijalize, umrli su mi i ujak i tetka sa majčine strane. Moji brat i sestra su naslijedili očevu krvnu grupu, i oni su, Bogu hvala, zdravi. Brat živi u Kolašinu, sestra u Podgorici. Ja i otac smo na selu, ovdje u Rovcima”, priča Brano.
Njegova sestra Milka pisala je “Vijestima” da bi izrazila zahvalnost svim prijateljima koji već godinama vode akcije prikupljanja pomoći za neophodnu transplantaciju, a prije svega novom donoru, Seni iz Bratonožića.
”Poslije toliko čekanja donora nulte negativne krvne grupe, Bog je uslišio naše molitve i poslao nam Senu Mihailović iz Podgorice da pomogne u toj borbi iz koje se nadamo da ćemo izaći kao pobjednici. Brano i Sena su kompletne pripreme i dijagnostiku odradili na klinici Acibadem u Turskoj, gdje je ustanovljeno da nema prepreka za transplataciju. Dijagnostika i terapija su iziskivale mnogo vise novca nego sto je bilo planirano”, napisla je Milka.
Kako troškovi operacije i liječenja premašuju platežnu sposobnost njihove porodice, Kikovići su uputili još jedan apel i poziv svim sve građanima koji su u mogućnosti da doniraju novac koji će ubrzati postupak transplatacije.
Kako naglašavaju, račun je transparentan i samo za ovu namjenu, i sav novac koji bude preko potrebnih sredstava, bice preusmjeren na prvi hitni slučaj u našoj zemlji.
”A o našoj Seni je suvišno bilo sto da kažemo, jer kao vlasnik donorske kartice za života će donirati bubreg i jetru, a njen gest da potpuno bezuslovno donira bubreg nepoznatom momku govori o njoj više od bilo kakvih riječi… Zaista, jedna sjajna ličnost, toliko rijetko hrabra, humana, čestita, a toliko skromna. Čast nam je bila upoznati je”, napisla je Milka.
Kikovići iz Rovaca kod Berana ne gube nadu. Vjeruju da će uz pomoć humanih ljudi skupiti još toliko neophodnog novca da otputuju za Azerbejdžan. I da se njihov Brano u novoj godini otuda vrati sa novom šansom za život bez dijalize.
Svi koji žele i mogu pomoći Branu, mogu to učiniti uplatom na žiro-račun – Prva banka 535-1500200026230-24.
Radmila i Ratko se dobro osjećaju nakon operacije
Poznati bokser Ratko Drašković juče je uspješno završio svoju veliku humanu misiju – donirao je bubreg sugrađanki, četrdesetjednogodišnjoj Radmili Raičević. Drašković je na svom Fejsbuk profilu napisao da je transplatacija završena, da su oboje dobro, i objavio njegovu i Radmilinu fotografiju.
Drašković, koji je i prethodno bio poznat po humanitarnim akcijama, prije nekoliko godina je donio odluku da donira bubreg, a u dogovoru sa ljekarima odlučeno je da to bude Radmila, djevojka koja je od 2018. na dijalizi i koja je tražila šansu za novi život. Nije ni slutila da će joj tu šansu pokloniti poznati bokser, a da će veliki doprinos dati Goran Đurović, vlasnik firme “Cerovo”, koji je nakon teksta u “Vijestima” odlučio da Radmili uplati nedostajućih 44.000 eura.
DRUŠTVO
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.
Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.
Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.
„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.
On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.
Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.
Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.
„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.
„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.
DRUŠTVO
Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.
Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.
„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
- HRONIKA2 дана ranije
Beranci osumnjičeni za krađu šume: Jedan procesuiran, za drugim se traga
- HRONIKA14 сати ranije
Berane: Policija pronašla 30 kilograma marihuane
- DRUŠTVO12 сати ranije
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
- HRONIKA3 дана ranije
Uhapšen Dejan Đinović, osumnjičen za ubistvo Nikolova u Zeti
- HRONIKA1 дан ranije
Pronađeno tijelo Podgoričanke nakon tri nedjelje
- DRUŠTVO3 дана ranije
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu