Connect with us

DRUŠTVO

SJEVER

Berane i Andrijevica: Uzalud nude sijeno i preko interneta, kupaca nema! Niko neće da ga uzme ni džabe!

„Prije samo nekoliko godina bala sijena dostizala je cijenu i do pet eura, a ove godine niko neće ni da ga uzme džabe. Sve to posljedica manjka stočnog fonda i nezainteresovanosti omladine da se bave stočarstvom i poljoprivredom“, kazao je predsjednik mjesne zajednice Lubnice

Trave je ove godine u Limskoj dolini i selima oko Berana i Andrijevice, na početku sezone bilo toliko, da je trenutna cijena pokošenog i baliranog sijena dostigla najmanju moguću granicu do sada, od svega jedan euro za balu od petnaest kilograma, ali prodaje skoro da uopšte nema.

Predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kazao je Portalu RTCG da je situacija gora nego i prošle godine, kada su mještani palili sijeno i suvu nepokošenu travu.

„Prije samo nekoliko godina bala sijena dostizala je cijenu i do pet eura, a ove godine niko neće ni da ga uzme džabe. Sve to posljedica manjka stočnog fonda i nezainteresovanosti omladine da se bave stočarstvom i poljoprivredom“, kazao je Raković.

On je napomenuo da se radi samo o travi sa užih površina seoskih domaćinstava, dok su imanja na Bjelasici i Jelovici, u planini, ostala nepokošena.

„Onda je naišla suša, i sve je propalo. Ostale su suve nepokošene planine, i to je opasno poslije da se ne zapali“, kaže Raković.

Predsjednik ove beranske mjesne zajednice naglašava da uprkos niskoj cijeni neće ni da kupuje sijeno.

„Komšija prvom komšiji besplatno daje, samo da ne propada, on neće da uzme, a ne neko da dođe i da ga kupi. Može biti da je ovo takva godina, a li se ja pribojavam da su ovo ozbiljne posljedice loše politike u ovoj oblasti koja se dugo vodila. Omladina se dohvatila invalida i socijalnih primanja i jednostavno neće da radi“, priča Raković.

On kao dobar primjer ističe selo Glavaca na području ove mjesne zajednice, gdje postoji nekoliko velikih stočara.

„Ali oni su organizovani u okviru svojih domaćinstava. Imaju po stotinu ovaca, veći broj grla krupne stoke. Ali, i njih ima dosta i imaju svoju mehanizaciju da sami za sebe pripreme sve što im treba za prehranu stoke preko zime, i nemaju potrebu da kupuju“, kaže Raković.

Uzalud su, čini se, i oglašavanja prodaje sijena u balama, što se nudi na internetu. Prodaje skoro da uopšte nema.

„Neka neko bude pametan pa neka izvede računicu, kako neko ima interesa da prodaje balu sijena po euro ili euro i po, a samo cijena baliranja je osamdeset centi. Gdje je košenje, sušenje, odnosno plašćenje i priprema za baliranje. Tu jednostavno nešto nije u redu“ , kaže Raković.

Mjesna zajednica Lubnice nekada je predstavljala najveći mjesni centar na teritoriji opštine Berane.

„Ovdje danas imamo svega 52 domaćinstva koja su tu i ljeti i zimi. Ostali kuće zatvorili, dođu ljeti da ih proluftiraju, i sve kraće ostaju. Ranije bi ostajali po čitav mjesec, sada ni deset dana“, objašnjava Raković.

Lubnice se, ističe Raković, od otvaranja i puštanja u saobraćaj puta Berane – Kolašin, suočavaju sa problemom velike frekvencije vozila i prebrzo vožnje kroz selo, tik uz kuće ili domaćinstva, bez trotoara.

Na njihovoj teritoriji i rijekama koje pripadaju ovoj mjesnoj zajednici, ranije je napravljeno šest malih hidroelektrana koje kupe vodu u cijevi, i korito rijeke u sred sezone, kada se koristi za navodnjavanje, ostaje suvo.

Slično priča može se čuti i u drugim mjesnim centrima, na različitim krajevima opštine Berane, kao i susjedne opštine Andrijevica.

Mještanin Šekulara Vesko Davidović ukazuje na činjeicu da je od planine Mokre pa sve do Čakora i plavskih planina, sve nepokošeno.

„Ne mogu da vjerujem da niko ne vidi ovaj problem. Uskoro će jesen, za košenje je već kasno“, kaže Davidović.

On priča da pored tolokog prirodnog bogatsva i resursa, niko ne želi da drži stoku, a za mlijeko u tretrapaku se silazi u grad.

„Nikli su neki takozvani eko katuni, a naši seoski katuni i mjesta gdje se tradicionlano izidizalo sa stokom su sve prazniji ili poptuno prazni. I kome onda trebaju trava i sijeno“, kaže Davidović.

Da sijeno trune pokošeno ispred kuća, žale se i mještani andrijevičkih sela. Uložili su trud, a sada ne mogu prodati balu ni za euro. Oglasa na internetu koliko hoćete, ali kupcima ni traga.

„Još jedna starija generacija, koja je još na selu, da biološki nestane, i sela će sasvim sigurno ostati potpuno pusta“, kažu sagovornici Portala RTCG.

Ako se i desi da „zaškripi“, država će da uveze skupu stočnu hranu, dok livade u Polimlju ostaju nepokošene, a će sijeno kod nekih domaćina u magacinima da propada.

Piše: Tufik Softić 

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.

Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.

„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu

Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Fabrika Celuloze u Beranama, Foto: F Jovović

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.

U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Foto: Screenshot/RTCG

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.

„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.

Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.

„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.

Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.

„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.

“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.

Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.

Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.

Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić

Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović

Andrea Nikolić

Podgoričanka Andrea Nikolić pobjednica je izbora za Miss Crne Gore, koji je večeras održan u Podgorici u organizaciji kompanije Miss Monte. Ona će učestvovati na izboru za Mis svijeta koji će se krajem maja održati u Indiji.

Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović.

Prva pratilja Sara Žižić (Foto: RTCG)
Druga pratilja Ksenija Popović (Foto: RTCG)

Titulu Miss fotogeničnosti 2025 ponijela je Ardiana Peku, dok je titula Miss šarma pripala Kseniji Popović. U top 5 ušle su Ardiana Peku, Ana Kilibarda, Andrea Nikolić, Sara Žižić i Ksenija Popović.

Već 19 godina Crna Gora kao država ima prohodnost ka najvećem svjetskom takmičenju u ljepoti. Domaćin svjetskog izbora za mis 31. maja biće Indija. Prošlogodišnja najljepša Crnogorka je Kotoranka Anđela Vukadinović.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije