Connect with us

DRUŠTVO

HRABRI GEST

Jedna lijepa priča: Nikšićanin donira Beranki bubreg

Osim iz humanih razloga, Nikšićanin će to uraditi u spomen na oca, koji je takođe išao na dijalizu. Taj gest već je trajno zbližio porodice Bojičić i Međedović

Milan Bojičić i Jasmina Međedović, Foto: Privatna arhiva

Jasmina i Mersid Međedović su 28. aprila proslavili tri godine braka, godišnjicu koju, kako kažu, nikada neće zaboraviti. Tog dana, Mersid je upoznao Nikšićanina Milana Bojičića koji je odlučio da njegovoj supruzi donira bubreg.

Nakon što su dvije dame iz grada pod Trebjesom donirale bubreg, Tatjana Vukićević dvadeset godina mlađem komšiji, a Konstantina Nina Vojinović do tada nepoznatom sugrađaninu, na red su došli novi Nikšićani donori. Prema riječima Bojičića, na ovaj čin podstakla ga je upravo Nina koja je 2018. godine Iliji Bulajiću donirala bubreg.

“Nina i ja se znamo cijelog života. Kada je dala bubreg Iliji čestitao sam joj na hrabrom činu i rekao da bih i ja dao bubreg ili neki organ ukoliko je nekome potrebno da mu spasim život, jer imam dosta loše iskustvo u tome. Moja baba je išla na dijalizu, a zatim i otac, koji je preminuo prije nekoliko godina. Tetka je htjela ocu da donira bubreg, ali se nijesu poklopile stvari, tako da nije dočekao transplantaciju. Odlučio sam, ako njemu nijesam mogao da izađem u susret, da pomognem nekom drugom. Ljudi smo. Kome treba, ja sam tu“, sa osmijehom kaže Milan.

A Jasmini, koja radi kao oftalmolog u beranskoj bolnici, upravo je bubreg trebao. Od prošlog avgusta ide na dijalizu i nije se ni usuđivala da mašta da bi, nakon što uža rodbina nije mogla da bude donor, nepoznati Nikšićanin mogao da joj ponudi bolji život.

“Još nijesam svjesna da ću uskoro možda prekinuti sa dijalizom. Pomiješana su osjećanja – sreće, zbog činjenice da ću se vratiti normalnom životu, tuge zbog onoga kroz šta sam prošla, ali i sumnje da li je to baš istina. Pitam se kako neko nepoznat može da mi da bubreg. Rijetko ko od nas bi to uradio za nepoznatu osobu“, kazala je Jasmina.

Prvi susret: Svi na okupu, osim Jasmine foto: Svetlana Mandić

Milan se posebno raduje što će u ovom vremenu ludila bubreg pokloniti ženi koja je iz drugog grada, ali i druge nacionalnosti.

“Imao sam problema sa zakonom, ali nikada sa dobrim ljudima. A pravi ljudi su najbitniji. Svako griješi i ima pravo da svoje greške ispravi i da djeci ostavi nešto na šta će biti ponosni. Ne interesuje me vjera, nacija, ma ništa. Samo da je čovjek, to mi je najbitnije“, kaže Milan, otac dva maloljetna dječaka, od kojih stariji ima tri godine, a mlađi je rođen 8. marta.

Baš zbog toga što je otac, kaže da mu je posebno drago što bubreg poklanja ženi koja tek treba da postane majka.

“Nadam se da će im moj bubreg donijeti sreću, da će brzo nakon transplantacije dobiti djecu, da će se naša djeca družiti, da će se između naših porodica roditi pravo prijateljstvo“.

Jasmina još uvijek čeka da se ona i Milan upoznaju.. Jasminin suprug koji je upoznao Milana priznao je da i dalje ne može da vjeruje da će težak period njegove žene uskoro postati prošlost.

“Prosto ne mogu da vjerujem da se neko nepoznat dobrovoljno javi i to onda kada izgubiš nadu, jer niko iz uže porodice ne može da bude donor“, kaže Mersid.

Ni Milanova familija ne može da shvati njegovu odluku, ali supruga Olga je tu da mu da vjetar u leđa.

“Olgi u početku nije bilo svejedno, ali kada sam joj sve objasnio stala je na moju stranu, što i nije čudno od nje jer je veliki humanista i moja najveća podrška“, kaže dvadesetosmogodišnji Nikšićanin.

Milan Bojičić foto: Privatna arhiva

Dodaje da zbog oca zna kroz šta Jasmina prolazi, da ne namjerava da odustane od toga da joj pokloni bubreg i da može to bi odmah ujutro uradio.

“Samo da se ona što prije makne sa aparata, jer tačno znam kako se osjeća. Kao što je mene na ovo podstakla Nina, volio bih da i drugi krenu njenim stopama, da to svi urade iz srca i humanosti, a ne iz koristi, jer u ovome ne treba tražiti korist. Najveća korist je što ćeš nekome omogućiti normalan život. Vjerujem da bi se sjutra, da nekome iz moje familije ne daj Bože bude nešto, javio neko da im pomogne“, uvjeren je Milan.

Jasmina je uvjerena u jedno – Milan je najbolja osoba na svijetu i ne može da nađe adekvatne riječi da mu se na pravi način zahvali.

“Prošle godine sam bila zdrava i odjednom je došlo do poremećaja rada bubrega. Posle 15-ak dana bubrezi su zatajili zbog autoimune bolesti. Mjesec dana kasnije krenula sam sa dijalizom. Bilo je to u avgustu prošle godine. Strašan je osjećaj bio kada sam saznala da moram na dijalizu. Ne želim o tome ni da pričam, ni da evociram uspomene. Bio je to jako stresan i težak period u mom životu i zaista želim da ga što prije zaboravim“, iskrena je Jasmina.

Jasmina Međedović foto: Privatna arhiva

Njoj i Milanu predstoji osnovna laboratorijska i ultrazvučna dijagnostika koju će obaviti u Crnoj Gori, dok će dalju dijagnostiku uraditi u Acibademu, u Instanbulu, gdje će, nadaju se oboje, biti urađena i transplantacija.

Međedovićima će biti potrebno oko 40 do 50 hiljada eura i nadaju se da će novac mnogo lakše naći sada kada Jasmina ima donora. Kad je Milan našao nju, vjeruju i da će je “naći“ oni koji će novčano moći da joj pomognu, a ona poručuje da će sav višak novca koji preostane uplatiti u humanitarne svrhe, jer lanac dobrote mora da se širi.

Svi oni koji su u mogućnosti da Jasmini novčano pomognu mogu to uraditi uplatom na žiro-račun 510 – 2035239 – 85. Za uplate iz Evrope: Swift CKBCMEPG, Iban ME 255100000003523985.

Vojinović i Bulajić: Drago nam je što smo bili primjer

Nina Vojinović i Ilija Bulajić nijesu krili zadovoljstvo što je njihova uspješna priča inspirisala i druge, uvjereni da će takvih primjera biti još.

“Milan mi je prije 4-5 mjeseci poslao poruku da bi i on želio da nekome pokloni bubreg. Imali smo nekoliko njih sa istom krvnom grupom i tražili smo najmlađu osobu među njima. Ispostavilo se da je to Jasmina. Posebno mi je drago u ovom vremenu da je riječ o mladoj ženi druge vjere, jer njih dvoje šalju najljepšu poruku da ne treba da se dijelimo na ove i one, već samo na ljude i neljude. Drago mi je i da sam Milanu bila inspiracija i nadamo se da će biti još transplantacija, da ćemo spašavati i dijeliti živote“, kazala je Nina.

Ilija zna kroz šta Jasmina prolazi i kako se osjeća jer ni on nije mogao da vjeruje kada ga je, tada nepoznata sugrađanka, pozvala telefonom i rekla mu da želi da mu pokloni bubreg.

“Jasminu i Milanu želim svako dobro i da uspiju u ovom njihovom naumu. Znam da sada prolaze kroz neizvjesnost, iščekivanje, nadanje, ali svi vjerujemo da će rezultat biti pozitivan i da će se sve završiti kako treba. Drago mi je što smo im Nina i ja bili primjer koji treba da slijede i nadam se da će ljudi nastaviti da budu donori i da će ih biti sve više“, poručio je Ilija.

Izvor: Vijesti 

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

Ilustracija

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.

Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.

Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.

„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.

On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.

Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.

Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.

„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.

„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.

Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.

„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu

Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Fabrika Celuloze u Beranama, Foto: F Jovović

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.

U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Foto: Screenshot/RTCG

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.

„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.

Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.

„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.

Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.

„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.

“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.

Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.

Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.

Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije