Connect with us

DRUŠTVO

MANS:

Milo i Blažo Đukanović skrivali vlasništvo u preko pet država (VIDEO)

MANS otkriva tajne poslove Mila i Blaža Đukanovića u okviru globalne istrage o offshore kompanijama pod nazivom “Pandora papiri” čije objavljivanje počinje večeras, a koju je vodio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara u saradnji sa partnerima iz 117 zemalja

Đukanovići, Foto: Savo Prelević

Milo i Blažo Đukanović su 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara, objavljeno je na sajtu Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).

Sin predsjednika Crne Gore je iskoristio tu strukturu da formira i dvije skrivene kompanije sa ćerkama firmama u Londonu i Crnoj Gori.

Mreža kompanija preko kojih su Đukanovići skrivali stvarno vlasništvo nad trastovima i kompanijamafoto: MANS

Do tih podataka došao je Istraživački centar MANS-a kroz globalnu istragu o offshore poslovima pod nazivom “Pandora papiri” (Pandora Papers) koju je vodio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja. Do sada najveća baza procurjelih podataka sadrži skoro 12 miliona dokumenata iz 14 offshore agencija. Jedna od njih je ALCOGAL, vodeća advokatska kancelarija u Panami sa predstavništvima na svim poznatijim offshore destinacijama, uključujući Britanska djevičanska ostrva, preko kojih su vođeni poslovi porodice Đukanović.

U dokumentaciji te panamske firme MANS je pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Milo i Blažo Đukanović sklopili 21. juna 2012. godine sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim djevičanskim ostrvima.

U dokumentaciji te panamske firme MANS je pronašao ovjerene kopije ugovora o uspostavljanju trastova koje su Milo i Blažo Đukanović sklopili 21. juna 2012. godine sa kompanijom CM Skye 2 (PTC) Limited registrovanom na Britanskim djevičanskim ostrvima.

Trastovi ne postoje u crnogorskom zakonodavstvu, a na off shore destinacijama obično služe za skrivanje pravih vlasnika imovine. Osnivač trasta prenosi vlasništvo nad imovinom na drugo lice ili kompaniju koja postaje zvanični vlasnik, iako njom samo upravlja. U ugovoru o trastu, koji ostaje skriven od javnosti i ne dostavlja se ni jednoj instituciji, se precizira ko ima stvarnu korist od korišćenja ili prodaje te imovine.

Foto: Screenshot

Iz ugovora se vidi da je stariji Đukanović formirao Victoria Trust, a njegov sin Capecastel Trust. U njima se navodi minimalni osnivački ulog i precizira da u bilo kom trenutku u trastove može biti unijeta imovina, kako od strane samih osnivača, tako i drugih lica. Trastovi su uspostavljeni na period od 80 godina, a kompanija koja njima upravlja je ovlašćena da za račun Đukanovića može kupovati i prodavati nekretnine i firme, otvarati nove kompanije i žiro račune, davati i uzimati kredite i obavljati razne druge poslove.

Izvod iz forme za due diligence kompanije koja upravlja trustovima Đukanovićafoto: MANS

Da se zaista radi o Predsjedniku Crne Gore i njegovom sinu pokazuje ovjerena dokumentacija koja je priložena prilikom uspostavljanja trastova: diplomatski pasoš Mila Đukanović i račun za vodu sa njegove podgoričke adrese, koji je poslužio kao dokaz prebivališta. Njegov sin je dostavio crnogorsku ličnu kartu i račun za iznajmljivanje stana u Londonu.

Kopija diplomatskog pasoša Mila Đukanovićafoto: MANS

dokumentima piše da su Đukanovići uspostavili trastove zbog planiranja nasljedstva i radi zaštite imovine, dok su kao izvori sredstava navedeni prihodi od njihovih karijera iprofit od investiranja. Riječ je o neopozivim (irrevocable) trastovima, koji stvarnim vlasnicima omogućavaju da njihova skrivena imovina bude zaštićena, čak i kada je predmet sudskih postupaka ili potraživanja povjerilaca.

Izvod iz forme za due diligence kompanije koja upravlja trustovima Đukanovićafoto: MANS

Ugovorima je predviđeno da se sredstva u trastovima akumuliraju sve dok Milo, odnosno Blažo ne daju drugačije uputstvo.

Počelo je u Londonu…

Sve počinje u elitnom dijelu Londona, na adresi 39-40 St James’s Place, gdje je, bez vidljivih obilježja, do prije nedjelju dana, bila smještena advokatska kancelarija Charles Mia Limited.

Advokatska kancelarija Charles Mia Limited, 39-40 St James’s Place, London, Velika Britanijafoto: MANS

Advokat iz te firme, Edward Harold Charles Cain, je 25. maja 2012. godine ovjerio crnogorsku ličnu kartu Blaža Đukanovića koja je važila do 27. septembra 2019. godine. Pet dana kasnije, njegov kolega iz iste advokatske kuće, Mark Peter Stiebel je ovjerio diplomatski pasoš Mila Đukanovića koji je izdat 20. januara 2011. godine, sa rokom važenja od četiri godine.

Na pečatima kojim su dokumenta ovjerena piše da su Milo i Blažo Đukanović lično donijeli originale svojih dokumenata, kako bi advokati potvrdili njihov identitet.

foto: MANS

… preko Švajcarske

„Pandora papiri“ pokazuju da su ovjerene kopije iz Londona poslate u Švajcarsku, kompaniji CM Management (Suisse) SA, koja je u martu 2013. godine promijenila ime u LJ Management (Suisse) SA[1].

Kancelarija te švajcarske firma se nalazila u gradu Nušatel (Neuchâtel), na adresi Rue du Seyon, broj 2. Upravo na toj adresi je čuvana dokumentacija kompanije koja je upravljala trastovima Đukanovića, kao i podaci o skrivenim vlasnicima i poslovanju još najmanje 182 kompanije sa Britanskih djevičanskih ostrva.

Adresa kompanije LJ Skye 2 (PTC) Limited koja je upravljala trastovima Đukanovićafoto: MANS

Početkom 2017. godine LJ Management (Suisse) SA je zatvorila kancelariju u Nušatelu u preselila se u Ženevu. Sada posluje na adresi Rue de St-Léger 8.

… i Paname

Da švajcarska kompanija skriva tajne poslove Đukanovića saznali smo zahvaljujući podacima advokatske kancelarije Alerman, Coldero, Galindo & Lee Trust (ALCOGAL) iz Paname koja se bavi registracijom firmi na brojnim off shore destinacijama, a čiji podaci su procurjeli.

Krajem 2014. godine, ALCOGAL je zatražio od švajcarskog LJ Management-a podatke o povezanim kompanijama koje su, uz njegovu pomoć, registrovane na Britanskim djevičanskim ostrvima.

ALCOGAL objašnjava da dolazi međunarodna revizija i traži da LJ Managament dostavi dokumenta potrebna za provjeru podataka o firmama i njihovim stvarnim vlasnicima (due diligence)[1].

Direktorica LJ Managementa, Barbara Haldi, je 18. novembra ovjerila kopije ličnih dokumenata Đukanovića, a 16. decembra 2014. godine ona su poslata preporučenom poštom na adresu ALGOCAL-a u Panami.

Izvod iz email komunikacije ALCOGAL-a i LJ Management (Suisse) kojom se potvrđuje prijem dokumenata Mila i Blaža Đukanovićafoto: MANS

Iz te firme 23. decembra potvrđuju da su primili pošiljku i konstatuju da su dostavljeni podaci za Mila i Blaža Đukanovića u vezi sa kompanijom LJ Skye 2 (PTC) Limited. Tako je početkom 2013. godine nazvana firma CM Skye 2 (PTC) Limited sa kojom su Đukanovići sklopili ugovore o uspostavljanju trastova.

… i Britanskih djevičanskih ostrva i Gibraltara

Prvi zvanični vlasnik firme koja je upravljala trastovima Đukanovića je bila kompanija Puffin Agencies Limited sa Gibraltara. Vlasništvo je, zatim, preuzeo Clambake Limited, koji je istovremeno obavljao i funkciju direktora zajedno sa Cellar Limited. Te dvije firme su registrovane na Britanskim djevičanskim ostrvima, a kao svoju poslovnu adresu navode poštansko sanduče u Rue du Seyon broj 2 u Nušatelu (Neuchâtel), gdje se nalazi kancelarija LJ Management (Suisse).

Svim tim kompanijama je upravljala Barbara Haldi, direktorica LJ Management (Suisse).

foto: MANS

Riječ je o firmama koje pružaju usluge iznajmljivanja direktora i poslovnih sekretara i zvanično predstavljaju brojne druge kompanije, omogućavajući stvarnim vlasnicima da sakriju svoj identitet.

Te firme figuriraju i u dvijema kompanijama čiji stvarni vlasnik je Blažo Đukanović.

Sudeći po dokumentaciji dostupnoj u “Pandora papirima”, saradnja Đukanovića sa kompanijama iz ove mreže je započela Blažovim tajnim poslovima. On je 23. februara 2012. godine uz pomoć ALCOGAL-a, a uz posredovanje tadašnjeg CM Management (Suisse) SA, na Britanskim djevičanskim ostrvima formirao kompaniju Victoria Bridge Finance Ltd. To pokazuju interna dokumenta ALGOCAL-a u kojima su navedeni stvarni vlasnici skoro 15 hiljada kompanija koje je ta advokatska kuća osnovala.

U slučaju firme Victoria Bridge Finance Ltd, kao krajnji vlasnik je naveden Blažo Đukanović, upisan je njegov broj pasoša (S91HG1950) koji je istekao 27. marta 2019. godine, datum rođenja, državljanstvo i adresa prebivališta u Londonu.

Izvod iz internog dokumenta ALGOCAL-a u kome se nalaze podaci o stvarnim vlasnicima kompanija koje je ta advokatska kuća registrovala na off shore destinacijamafoto: MANS

Zvanični vlasnici i direktori te kompanije su isti kao i firme koja je upravljala skrivenim trastovima Đukanovića. I njena poslovna dokumentacija je čuvana na istoj, švajcarskoj adresi.

Zvanični vlasnici i direktori Victoria Bridge Finance Ltd čiji skriveni vlasnik je Blažo Đukanovićfoto: MANS

… do Londona

Sedam dana nakon uspostavljanja Blažovog trasta, 28. juna 2012, njegova firma Victoria Bridge Finance zajedno sa Arcola International Ltd sa Britanskih djevičanskih ostrva, u Londonu osniva DGT Energy.

Prvo sjedište te kompanije je bilo na istoj adresi na kojoj se nalazila firma londonske advokatske kancelarije, Charles Mia Limited, koja je ovjeravala Blažova i Milova lična dokumenta za potrebe osnivanja trastova.

U DGT Energy 4. februara 2015. ulaze Laymarsh Investments Limited i Artemis Ventures International Limited, ponovo sa Britanskih djevičanskih ostrva, a dan kasnije izlazi Arcola. U tim promjenama im pomaže ista advokatska kuća – Charles Mia.

… i Crne Gore

U međuvremenu, 15. januara 2014. godine, Blažo Đukanović formira još jednu skrivenu kompaniju na Britanskim djevičanskim ostrvima, Resilton Investments Ltd. Njeni direktori su isti kao i u drugim firmama vezanim za poslove Đukanovića, Cellar Limited i Clambake Limited. I ta firma je čuvala poslovnu dokumentaciju na istoj adresi u Švajcarskoj.

Da je Blažo Đukanović pravi vlasnik Resiltona pokazuje interni dokument ALGOCAL-a u kome su navedeni stvarni vlasnici kompanija kojima upravljaju LJ Management (Suisse) SA, i povezana firma sličnog naziva, registrovana na Ostrvu Man, LJ Management (IOM) Limited.

U tom dokumentu je naveden broj pasoša i drugi lični podaci Blaža Đukanovića kao stvarnog vlasnika Resiltona.

Resilton je jedan od osnivača crnogorske firme Proenergy Montenegro koja je registrovana 10. aprila 2014. godine i nikada nije predavala finansijske izvještaje. Drugi osnivač je Keyman Land Holdings Inc, a treći Marko Ćosić, član odbora direktora Hrvatske elektroprivrede[2].

Đukanovići priznali da su vlasnici skrivenih trastova i firmi

U odgovorima na pitanja MANS-a i ICIJ-a, Milo Đukanović je priznao da je 2012. godine osnovao Victoria Trust, naglašavajući da u tom periodu nije bio javni funkcioner.

U 2012, u vrijeme kada nisam bio na javnoj funkciji u državi i nisam obavljao ni jednu državnu dužnost (u 2010. moj mandat na poziciji premijera je istekao), radio sam na organizaciji poslovne infrastrukture gledajući da započnem poslovne aktivnosti sa mojim sinom. U to vrijeme ja sam uspostavio Victoria Trust za koji me pitate“, rekao je Đukanović.

On tvrdi da je krajem te godine, nakon imenovanja na funkciju premijera, vlasništvo nad svojim trastom prenio na sina Blaža.

„Krajem 2012. godine vratio sam se na poziciju premijera, što nisam planirao. Nakon toga, prebacio sam kompletno vlasništvo nad Victoria Trustom na mog sina Blaža Đukanovića“, rekao je Predsjednik Crne Gore navodeći da ostale informacije o poslovima i sudbini tog trasta možemo dobiti od njegovog sina.

Blažo je potvrdio da je stvarni vlasnik kompanija Victoria Bridge Finance Ltd i Resilton Investments Ltd skrivenih na Britanskim djevičanskim ostrvima. On nije odgovorio na naknadno pitanje o vlasništvu nad očevim trastom[1], a tvrdi da se ni svoga ne sjeća.

“Sjećam se da je bilo priče o njemu kao dijelu moguće poslovne strukture dok sam živio u Velikoj Britaniji, ali se ne sjećam da li je uspostavljen. Ako jeste uspostavljen, ja nisam imao nikakve veze sa njim i sigurno je davno ugašen”, rekao je mlađi Đukanović.

Obojicu demantuje procurjela dokumentacija iz koje se vidi da je u novembru 2014. godine, dok je Milo Đukanović bio na polovini premijerskog mandata, on i dalje bio jedini vlasnik Victoria Trust-a, a njegov sin Capecastel Trust-a.

To pokazuje dokumentacija švajcarske kompanije LJ Management (Suisse), višestruko povezane sa tajnim poslovima Đukanovića, koja je podatke o krajnjim vlasnicima skrivenih trastova poslala svom agentu u decembru 2014. godine.

Ta firma potvrđuje da zna ko su pravi vlasnici kompanija i trastova kojima upravlja, u pismu dostavljenom ALGOCAL-u sredinom 2014. godine, objašnjavajući da na taj način poštuje pravila o sprječavanju pranja novca. Direktorica te firme je istovremeno upravljala i kompanijom sa kojom su Đukanovići sklopili tajne ugovore, pa je ona morala znati za sve promjene vezane za njihovim trastovima.

U odgovorima na pitanja MANS-a i ICIJ-a i Milo i Blažo Đukanović tvrde da u trastove nikada nisu ulagali i da im ti skriveni poslovi nisu donijeli bilo kakav novac. To potvrđuju i agenti zaduženi za upravljanje njihovim trastovima, koji su, inače, dužni da podatke o poslovima svojih klijenata skrivaju od javnosti.

Ugovori predviđaju da, pored početnog kapitala, koji je u oba slučaja iznosio minimalnih 100 funti, bilo koji pojedinac ili kompanija mogu uplatiti dodatna sredstva ili prenijeti imovinu na trastove čiji vlasnici su Đukanovići.

Firma koja upravlja njihovim trastovima nije imala obavezu da na Britanskim djevičanskim ostrvima podnosi finansijske izvještaje, a dokumentaciju o svom poslovanju je čuvala u Švajcarskoj. Zbog toga podaci o imovini u vlasništvu tajnih trastova Đukanovića nisu bili dio procurjelih dokumenata.

Iza koga su se skrivali Đukanovići

Kompanije koje su omogućile Đukanovićima da formiraju skrivene trastove navode da svoje usluge diskretno pružaju izuzetno bogatim porodicama širom svijeta čiji novac su uglavnom ulagale u kupovinu nekretnina u Evropi, Aziji i Americi.

Riječ je o veoma kompleksnoj poslovnoj strukturi koja je pružala usluge osnivanja firmi i pomagala u investiranju širom svijeta, preko povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Portugala, Hong Konga, Singapura, Sjedinjenih Američkih Država i Ostrva Man.

Tajne poslove Đukanovića u 2012. godini je vodila grupi firmi koje su poslovale pod brendom CM Skye. U 2013. većinsko vlasništvo nad tom mrežom kompanija je preuzela LJ Grupa. Sredinom 2016. dio kupuje Peterson grupa iz Hong Konga, a u toku 2018. vlasnik 40% akcija postaje jedan od članova kraljevske porodice Katara.

Prema zvaničnim finansijskim izvještajima, britanski Alvarium Investments Limited je konačni vlasnik većine firmi iz kompleksne mreže koja je poslužila Đukanovićima da sakriju trastove i kompanije: LJ Skye 2 (PTC) Limited , LJ Management (Suisse), Cellar Limited, Clambake Limited, kao i Puffin Agencies Limited. Kao „osobe sa značajnom kontrolom“ vlasništva u toj kompaniji u britanskom registru su navedeni Sheikh Jassim Al-Tahi i Sai Hong Yeung.

Jedan od partnera u Alvariumu je advokat koji je ovjerio Blažova lična dokumenta, Edward Cain.

Nisu prepoznali Mila, ali znaju ko je Blažo

Kompanije koje su omogućile Milu Đukanoviću da formira tajni trast ni na jednom dostupnom dokumentu ga nisu označile kao politički eksponiranu osobu (PEP), iako ih je na to obavezivao Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma na Britanskim djevičanskim ostrvima.

Taj zakon propisuje da se PEP-ovima smatraju i lica koja su prestala sa obavljanjem javnih funkcija u periodu od dvije godine.

Za uspostavljanje trasta Đukanović je koristio njegov diplomatski pasoš, izdat u januaru 2011, na kome se jasno navodi da je u pitanju bivši predsjednik Vlade Crne Gore.

On je dao ostavku na funkciju premijera u decembru 2010, pa je u junu 2012, kada je sklopio ugovor o formiranju trasta, i dalje morao biti prepoznat kao politički eksponirana osoba.

Dodatno, zakon kao PEP-a prepoznaje i visokog političkog funkcionera, a Đukanović je u trenutku uspostavljanja trasta bio na čelu Demokratske partije socijalista.

Iako je druge klijente provjeravao i pretragom putem interneta, u procurjelim dokumentima nema dokaza da je ALCOGAL na taj način pokušao da utvrdi da li je Đukanović politički eksponirana osoba.

Istovremeno, njegovog sina Blaža Đukanovića u internim dokumentima ALCOGAL označava kao politički eksponiranu osobu.

Agenti koji registruju kompanije na Britanskim djevičanskim ostrvima imaju zakonsku obavezu da utvrde izvore sredstava PEP-ova i da redovno prate njihove aktivnosti, što je u slučaju Đukanovića izostalo, sudeći po procureloj dokumentaciji.

Neobične promjene imena i gašenje nakon izbora

Firma koja je skrivala poslove Đukanovića je u aprilu 2013. godine promijenila ime u LJ Skye 2 (PTC) Limited. Tako se prethodno zvala njena sestra kompanija koja je za samo sedam dana tri puta promijenila naziv.

CM Skye 1 (PTC) Limited i CM Skye 2 (PTC) Limited su osnovane istog dana, 16. februara 2009. godine, na Britanskim djevičanskim ostrvima i to za pružanje usluga trastovima. Registarski brojevi tih firmi, 1521209 i 1521210, pokazuju da su formirane jedna za drugom.

CM Skye 1 (PTC) Limited je 5. aprila 2013. godine promijenila ime u LJ Skye 1 (PTC) Limited, a tri dana kasnije, 8. aprila u LJ Skye 2 (PTC) Limited.

Četiri dana kasnije, 12. aprila, LJ Skye 2 (PTC) Limited, registrovana pod brojem 1521209, ponovo mijenja ime u LJ Skye 1 (PTC) Limited. Istog tog dana kompanija koja upravlja Đukanovićevim tajnim poslovima, sa registracionim brojem 1521210, mijenja ime iz CM Skye 2 (PTC) Limited u LJ Skye 2 (PTC) Limited.

Prema podacima iz Službenog lista Britanskih djevičanskih ostrva, tačno mjesec dana nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, 30. septembra 2020. godine, firma LJ Skye 2 (PTC) Limited koja je upravljala tajnim poslovima Đukanovića, je pokrenula postupak dobrovoljne likvidacije i ubrzo je ugašena.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

Ilustracija

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.

Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.

„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.

Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.

„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.

On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.

Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.

Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.

„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.

„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.

Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.

Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.

„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu

Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Fabrika Celuloze u Beranama, Foto: F Jovović

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.

U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Foto: Screenshot/RTCG

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.

„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.

Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.

„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.

Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.

„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.

“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.

Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.

Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.

Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije