Connect with us

DRUŠTVO

SABORNI HRAM HRISTOVOG VASKRSENJA U PODGORICI

Mitropolit Joanikije o Momiru Bulatoviću: „Nije izdao Kosovo, ostao je vjeran svome narodu i svome prijatelju Slobodanu Miloševiću i to je jedna velika vrlina“

Bio je mudar i častan čovjek, čovjek koji je baštinio beskonačnu vjeru u ljudskost. Riječ je o istorijskoj ličnosti koja je donosila izuzetno teške odluke, kazali su, između ostalog, govornici na večeri posvećenoj stvaralaštvu Momira Bulatovića. Prisutnima se obratila i njegova supruga Nada

Veče posvećeno stvaralaštvu počivšeg prof. dr Momira Bulatovića (1956, Beograd – 2019, Raći) održano je pred mnogobrojnom publikom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Kripta podgoričkog hrama bila je tijesna da primi sve one koji su došli da čuju riječ više o obimnom djelu počivšeg Bulatovića.

O životu i radu Momira Bulatovića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Crne Gore (1990 – 1992), predsjednika Republike Crne Gore (1993 – 1998) i predsjednika Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije (1998 – 2000) govorio je, pored ostalih, i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Foto: Dan

Mitropolit Joanikije je posebno istakao da je Momir Bulatović, prije svega, mislilac.

On je, prije svega, mislilac i to se i večeras moglo osjetiti iz ovoga što su o njemu govorili naši ugledni intelektualci. Malo je ko od čelnih političara poslije kralja Nikole Petrovića u Crnoj Gori zabilježio nešto vrijedno čitanja. Ali, ono što je ostavio Momir nijesmo imali i to će se sve više primjećivati.

Bio je fin, obrazovan i mio čovjek, intelektualac. Prošao je kroz teška vremena, ali nije izdao Kosovo. Ostao je vjeran Kosovu i svome narodu. Ostao je vjeran i svome prijatelju Slobodanu Miloševiću i to je jedna velika vrlina.

Kad su svi bacali kamenje ka Miloševiću, Bulatović je ostao njemu vjeran, čak i u zatočeničkim danima i učinio sve da mu olakša zatočeničke dane u Hagu. To je jedna divna ljudska zasluga koju ne treba zaboraviti i koju je naslijedio od predaka. Nije se moglo ni zamisliti da je on mogao izdati bilo koga, a kamo li svog prijatelja“, naglasio je, između ostalog, mitropolit Joanikije dodajući da smo upoznali Momira Bulatovića kao mislioca koji je nadživio svoje vrijeme.

O stvaralaštvu Bulatovića govorili su i Manojlo Vukotić, ispred Izdavačke kuće „Vukotić medija“, dr Miša Đurković, novinar i publicista Milan Stojović, kao i Nada Bulatović, supruga Momira Bulatovića, koji je bio i osnivač Socijalističke narodne partije.

Moderator programa bio je sveštenik mr Predrag Šćepanović koji je istakao da je novija istorija Crne Gore skopčana za ličnosti blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i pokojnog Momira Bulatovića.

Foto: Dan

Na večeri je bilo govora o Bulatovićevim knjigama: „Manje od igre – više od života“ (Književna zajednica Novog Sada, 1991); „Crna Gora: Ekološka država“ (Unireks, Podgorica, 1996); „Pravila ćutanja: Istiniti politički triler sa poznatim završetkom (1. izd.)“ (Narodna knjig, Beograd, 2004); „Neizgovorena odbrana: ICTY vs Slobodan Milošević“ (Zograf, Niš, 2006); „Ekonomija i demokratija: Držati glavu iznad“ (Jumedia Mont, Podgorica, 2011); „Nevidljivi lanci: Moć nepostojećeg novca“ (Laguna, Beograd, 2018), kao i „Nema predaje ni bogovima“ (posthumno, Vukotić media, Beograd, 2020).

Manojlo Manjo Vukotić, u ime izdavača, istakao je da je Momir Bulatović pripadao najtalentovanijoj generaciji mladih političara u ondašnjoj državi.

„Kada su u pitanju knjige o kojima večeras govorimo, sve je čisto i jasno već po naslovima. Ništa nije izmišljeno u „Pravilima ćutanja“ … Uvijek je iskreno branio da treba držati glavu iznad. Razgrnuo je latice razgranatog političkog života“, kazao je, između ostalog, Vukotić, dodajući da je Bulatoviću politika bila strast, a Crna Gora čitav život. On je dodao da kada je ekonomija u pitanju, da se Bulatović najviše bavio domaćom scenom.

„Čitaocu je podareno na desetine i stotine činjenica o fazama kroz koje je prolazila svjetska ekonomija. Bulatović piše jednostavno, razumljivo i jasno. Posebno ga je zabrinjavala diktatura kapitala, koja dovodi do galopirajućeg siromaštva. Bolno zaljubljen u Crnu Goru zaključuje da je ona danas izgubila pravo da vodi svoju politiku – pojasnio je, između ostalog, Vukotić dodajući da autorov stil karakteriše neobična lakoća pisanja bogata metaforama, te da svih sedam knjiga predstavljaju velelepno sazidano zdanje.

Dr Miša Đurković prisjetio se trenutaka druženja sa Momirom Bulatovićem ističući da su u pitanju fantastični doživljaji, te da je riječ o načitanom, duhovitom, ali narodskom čovjeku.

„On je doprinio da srpsko ime opstane ovdje u Crnoj Gori. Kada govorimo o Momiru Bulatoviću, govorimo o čovjeku koji je bio veoma uspješan političar, ali i kao ekonomisti, piscu i naučniku koji je svoje vrijeme posvetio izučavanju svijeta koji se munjevito mijenja. Sjajno je opisivao taj svijet u knjigama koje večeras promovišemo. Bio je mudar i častan čovjek, čovjek koji je baštinio beskonačnu vjeru u ljudskost“, kazao je, između ostalog, Đurković dodajući da je riječ o istorijskoj ličnosti koja je donosila izuzetno teške odluke.

Novinar i publicista Milan Stojović, Bulatovićev prijatelj još iz studentskih dana, prisjetio se novinarskih početaka i upoznao publiku sa „dogodovštinama“ iz redakcije.

„Momir Bulatović pripada redu rijetkih ljudi sa ovih prostora koji su obilježili političku scenu s kraja 20. i početka 21. vijeka. Jedan je od rijetkih ljudi sa vlasti koji nije profitirao od narodne muke. Kao pravi narodni tribun govorio je istinu i uvijek bio pisac sa stavom. Njegova „Pravila ćutanja“ su nezaobilazan priručnik za sve one koji se bave politikom ili tek planiraju da se bave“, pojasnio je, između ostalog, Milan Stojović.

Supruga Momira Bulatovića, Nada, kazala je da joj je suprug 2011. godine poklonio knjigu sa posvetom: „Nadi, najboljem čuvaru sjeni“.

Foto: Dan

„Opet u ljeto, osam godina kasnije, shvatila sam da je ta rečenica bila njegov amanet, pored Boškovih, da čuvam i njegove sjeni. Kao i uvijek, on je i tad vidio nekoliko koraka unaprijed. Ovo je, prije i iznad svega, veče jednog oca i jednog sina – Momira i Boška Bulatovića“, kazala je, između ostalog, Nada Bulatović.

Sav prihod od prodatih knjiga nakon predstavljanja u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, prema želji Nade i Nine Bulatović (kćerke Momira Bulatovića), namijenjen je narodnim kuhinjama Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Zemljotres kod Plava

„Na osnovu teorijskog modela makroseizmičkog polja ovog regiona, magnitude zemljotresa i dubine hipocentra, ovaj zemljotres nije mogao izazvati materijalne štete u epicentralnom području“

Foto: Opština Plav

Sektor za seizmologiju Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore je večeras u 21.06 časova registrovao zemljotres manje jačine, sa epicentrom 11 km zapadno od Plava, saopšteno je iz tog zavoda.

Jačina zemljotresa u hipocentru (žarištu) iznosila je 2,8 jedinica Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od IV-V stepeni Merkalijeve skale (MCS).

Prema preliminarnim podacima obrade, žarište ovog zemljotresa locirano je na dubini od 11 km.

“Na osnovu teorijskog modela makroseizmičkog polja ovog regiona, magnitude zemljotresa i dubine hipocentra, ovaj zemljotres nije mogao izazvati materijalne štete u epicentralnom području”, zaključuje se u saopštenju.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Hrabri Aleksandar Mišnić iz Mojkovca spasio mladog sugrađanina iz nabujale Tare

„Gledajući kako Tara odnosi jedan mladi život. U glavi mi je bilo samo jedno: da uskočim u rijeku i spasim ga“, priča Aleksandar

Foto: Screenshot/Fejsbuk

Kišni, hladni nedjeljni dan u Mojkovcu mogao je biti poput svakog drugog, siv i tih. No, jedan gest hrabrosti unio je svjetlost u ovu malu varoš na sjeveru Crne Gore. U trenutku kada je sudbina odlučila da testira snagu jednog života, Aleksandar Mišnić, mladi, vedri i hrabri momak, pokazao je koliko daleko ljudska dobrota može ići. On je iz nabujale Tare spasio jedan mladi život.

Na pitanje o tom hrabrom podvigu, Aleksandar je za Portal RTCG ispričao svoju priču.

„Majka i ja smo se vraćali kući, kad me kum pozvao i rekao da je neko skočio u Taru. Mi živimo pored rijeke. Iako sam prije tog poziva mislio o tome koliko je hladno i kako je zima već stigla, odjednom su nestali i zima i strah. Bez oklijevanja sam potrčao duž nasipa, oko 300 metara, gledajući kako Tara odnosi jedan život. U glavi mi je bilo samo jedno: da uskočim u rijeku i spasim ga“, priča Aleksandar.

Aleksandar je jurio kroz nepristupačan teren prepun šiblja, svjestan da je svaki trenutak ključan. Tara, poznata po svojoj hladnoći i snazi, bila je nemilosrdna.

„Bio sam svjestan da, ako ga rijeka odnese u dublji dio, neće biti šanse da ga spasim. To sebi ne bih oprostio,“ prisjeća se Aleksandar.

Most u Mojkovcu (Foto: Privatna arhiva)

Iako su uslovi bili izuzetno teški, Aleksandar je, uskočio u nabujalu rijeku. Uspio je uhvatiti mladića oko struka.

Iako vidno ugruvan i isklizavajući iz ruku, Aleksandar nije odustajao.

„Tih pet-šest minuta borbe s rijekom činilo se kao vječnost“, rekao je.

Kako kaže, zahvaljujući snazi duha i fizičkoj izdržljivosti, uspio je izvući mladića na obalu, gdje su ga čekali prijatelji i medicinski tim hitne pomoći iz Mojkovca.

„Moji prijatelji i momci iz hitne pomogli su mi da ga prebacimo na obalu. Moj prijatelj ga je ubacio u auto i prevezao do magistrale, gdje ga je čekala hitna pomoć koja ga je dalje zbrinula,“ objasnio je Aleksandar.

Mladić je ubrzo hospitalizovan, prvo u Bijelom Polju, a zatim prebačen u Podgoricu, gdje se i dalje oporavlja. Aleksandar, koji se redovno interesuje za njegovo zdravstveno stanje, nada se da će se potpuno oporaviti i da više nikada neće pokušati takav opasan čin.

Tara (Foto: Privatna arhiva)

Tek nakon što je sve prošlo, Aleksandar je postao svjestan veličine onoga što je učinio.

Ovaj hrabri čin podsjeća nas da život vrijedi borbe, da je svako od nas pozvan da u svakom trenutku bude čovjek.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Bečić: Vlada dala saglasnost za podizanje spomenika mitropolitu Amfilohiju u Beranama

„Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri“, kazao je Bečić

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić je saopštio da je na današnjoj sjednici Vlade, kojom je on presjedavao, donijeta odluka o davanju saglasnosti Opštini Berane za izgradnju spomenika blaženopočivšem mitropolitu Crnogorsko-primorskom Amfilohiju u Beranama, koji je preminuo 2020. godine.

„Kao i prilikom donošenja novog pravednog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Skupštini Crne Gore, tako i ovog puta, imao sam tu čast da predsjedavam sjednicom Vlade Crne Gore na kojoj je usvojen predlog ministarke kulture i medija, dr Tamare Vujović i donijeta odluka o davanju saglasnosti za izgradnju spomenika mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju Radoviću. Lično sam imao privilegiju da s njim dijelim brojne razgovore, koji su za mene, kao i za mnoge, bili više od razgovora i običnog susreta“, saopštio je Bečić.

Kaže da mitropolita Amfilohija uloga nadilazi granice crkvenih i teoloških pitanja, jer je „bio most između različitih epoha, kultura i tradicija, posvećen obnovi duhovnih vrijednosti i očuvanju duše Crne Gore“.

„Njegova misija bila je veća od jednog života, ona je bila potraga za dubljim razumijevanjem našeg bića i postojanja, za očuvanjem duha, tradicije i našeg nasljeđa“, dodaje on.

Navodi i da je mitropolita Amfilohija ime bilo poznato i cijenjeno u svjetskim intelektualnim i duhovnim krugovima.

„Njegovo djelovanje nije bilo samo lokalno, već univerzalno, povezivao je Crnu Goru sa širim svijetom, jačajući našu zemlju ne samo kao kulturnu, već i kao moralnu silu na međunarodnoj sceni. Njegov život i djelo nisu samo priča o jednom čovjeku – to je priča o cijeloj Crnoj Gori, o našim korijenima i nadama. Njegovo nasljeđe živi kroz sve nas, kroz svaku misao, kroz svaku molitvu, kroz svako djelo koje nas podsjeća na to koliko je važno ostati vjeran svojim vrijednostima, ali istovremeno otvoren za svijet. Spomenik mitropolitu Amfilohiju biće trajni podsjetnik na njegovu snagu, njegovu mudrost i njegovu ljubav prema Crnoj Gori i vjeri“, zaključio je Bečić.

„Vijesti“ su prethodno objavile da su ministri iz redova Bošnjačke stranke i albanskih partija napustili sjednicu, zbog namjere Vlade da da saglasnost na podizanje spomenika. Listu su to potvrdila dva učesnika današnje sjednice.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije