Connect with us

SPORT

FUDBALSKI SVIJET U SUZAMA

Otišao je jedan od najvećih: Pele je bio mit, mnogo više od fudbalera (FOTO)

Edson Arantes do Nasimento Pele preminuo je večeras u 82. godini, u bolnici u Sao Paulu. Otišao je jedini fudbaler u istoriji koji je osvojio tri svjetska prvenstva

Foto: Getty

Fudbalski svijet plače, slijede dani žalosti. Otišao je jedan od najvećih otkada se magična lopta kotrlja igralištima.

Zvali su ga „O Rei“. U prevodu – kralj. Kraj fudbala.

Edson Arantes do Nasimento Pele preminuo je večeras u 82. godini, u bolnici u Sao Paulu. Otišao je jedini fudbaler u istoriji koji je osvojio tri svjetska prvenstva.

Imao je samo 17 godina kada je 1958. u Švedskoj odveo „karioke“ do prve (od pet) titula svjetskog prvaka. Vlada Brazila tada ga je proglasila nacionalnim blagom i zabranila njegov izvoz.

Brazilskom mitskom fudbaleru je 2021. dijagnostifikovan rak debelog crijeva. Nekoliko puta je morao da bude hospitalizovan. Situacija se naglo pogoršala ranije ovog mjesca, tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu. Svijet je iz Katara, a naročito navijači Brazila, slao izraze podrške velikom fudbaleru.

I Pele je imao snage za neku poruku, posebno nakon ispadanja njegovog Brazila.

„Sjetite se uvijek da nas pokreće ljubav prema fudbalu“.

Foto: Reuters

Imao je i jedan ličan odnos – sa Kilijanom Mbapeom.

„Hvala Mbape, srećan sam što vidim da obaraš još jedan moj rekord na ovom Svjetskom prvenstvu“.

Upravo je na Mbapea Pele „tipovao“ kao na svog nasljednika – francuski superstar, međutim, nije uspio da osvoji drugu titulu svjetskog prvaka i približi se idolu.

‘O Rei’ je rođen u Brazilu, u Tres Korahesu u državi Minas Žerais, 23. oktobra 1940. Trostruki svjetski prvak sa „kariokama“ (Švedska 1958, Čile 1962. i Meksiko 1970) je već neko vrijeme bio u vrlo teškom zdravstvenom stanju. Još tokom Mundijala u Kataru je objavljeno da je na palijativnoj terapiji koja se bavi ublažavanjem patnji pacijenata za koje nema lijeka i koji su pred kraj života.

Prije nekoliko dana javljeno je da je mu je otežan rad srca i bubrega.

Danas mu je srce stalo.

Foto: Reuters

Pele će uvijek biti upamćen po svojoj fudbalskoj karijeri, po igrama, golovima, titulama. A za istoriju, pored njegovih svetskih prvenstava i trofeja sa Santosom, ostaće i datum: 19. novembar 1969, dan kada je postigao 1.000. gol u karijeri, protiv Vaska da Game.

Peleova karijera počela je veoma rano. Sa 15 godina je debitovao u dresu Santosa, 7. septembra 1956. protiv Kubatae, u utakmici u kojoj je postigao gol.

I manje od godinu nakon prvih koraka u brazilskoj eliti, tinejdžer je odigrao svoj prvi meč u reprezentaciji Brazila. Bilo je to 7. jula 1957. protiv Argentine na „Marakani“, utakmici u kojoj je ponovo postigao gol (poraz 2:1).

Pele se isticao od početka. Još prije debija, Valdemar de Brito, koji se smatra njegovim fudbalskim ocem, predvidio je sudbinu „kralja fudbala“:

„Ovaj dječak će biti najbolji fudbaler svijeta.“

Foto: Reuters

Debitovao je na Svjetskom prvenstvu, u Švedskoj 1958. Imao je 17 godina i Visente Feola ga je pozvao u reprezentaciju. Tu je počela njegova legenda, jer je postao najmlađi igrač koji je podigao trofej Mundijala. U finalu, protiv domaćina, Brazil je slavio sa 5:2, a „O Rei“ je postigao dva gola.

Godine 1962. u Čileu odigrao je drugo Svjetsko prvenstvo. Ali, tamo je Pelea opterećivala povreda. Već od drugog meča više nije mogao da igra. Ali Brazil je ponovo postao šampion.

Svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj nije bilo dobro, ni za „karioke“, ni za Pelea. Brazilci su pali u prvom kolu. Ali, 1970. ‘O Rei’ je ponovo dotakao slavu. Brazil je u finalu Mundijala u Meksiku pobijedio Italiju 4:1, Pele je dao sjajan gol u finalu.

I završio je na rukama saigrača – slika pobjednika koji odlazi u legendu.

foto: SI

Posljednji meč u reprezentaciji Brazila odigrao je 18. jula 1971. Protivnik – „evropski Brazil“, Jugoslavija.

Bio je to kraj njegove super-uspješne karijere u reprezentaciji. Godine 2013. dobio je počasnu Zlatnu loptu za karijeru punu uspjeha. U njegovo vrijeme, u trci za Zlatnu loptu učestvovali su samo Evropljani – „O Rei“ nikada nije igrao u Evropi.

Bio je tako „dalek“, a tako moćan – što je samo povećavalo mit.

Skoro 20 godina, od 1956. do 1974. Pele je proveo u svom Santosu. Tamo je vrlo brzo postao zvijezda tima, u kojem je odigrao 1.118 utakmica i postigao 1.087 golova, te osvojio brojne titule (20 trofeja), uključujući dva Kopa Libertadores, dva Interkontinentalna kupa i Interkontinentalni kup pobjednika kupova.

foto: Reuters

Godine 1975. ‘O Rei’ je otišao u Ameriku kako bi završio svoju etapu kao fudbaler. Potpisao je za Njujork Kosmos i tamo je odigrao dvije sezone.

Povukao se iz fudbala 1977. godine. Kasnije je imenovan za ambasadora Ujedinjenih nacija, izabran je za ministra sporta Brazila (1994.) i malo po malo nestajao je sa političkog i sportskog polja.

(Vijesti) 

SPORT

Neuništivi Đoković u finalu Majamija: Na korak do 100. titule

Đoković srušio Dimitrova i ukoliko slavi u finalu protiv Menšika veliku karijeru će krunisati 100. titulom – zanimljivo, bilo bi to na mjestu na kojem je osvojio i prvi pehar iz serije 1.000

Đoković

Još jedna pobjeda i 100. pehar završiće u njegovim rukama – Novak Đoković i u 38. godini nastavlja da juri rekorde, da mijenja istoriju…

Najbolji i najtrofejniji teniser svih vremena pobjedom nad Grigorom Dimitrovim (6:2, 6:3) i pred očima fudbalske legende Lionela Mesija plasirao se u finale turnira u Majamiju, stigao na korak od toliko željene „stotke“.

Njega će morati da napravi protiv češkog tenisera Jakuba Menšika koji je napravio veliko iznenađenje u drugom polufinalu i savladao domaćeg tenisera Tejlora Frica.

„Znao sam i poslije Olimpijskih igara da ću na svakom narednom turniru ići na stotu titulu – daću sve od sebe, igram dobro i nadam se da će stići stotka“, rekao je Đoković.

Đoković je i dan ranije rušio rekorde, kada je sa 37 godina i 10 mjeseci postao najstariji teniser ikada koji je stigao do polufinala nekog Mastersa iz serije 1.000. Logično, sada je to postao i kada su u pitanju finala.

Komšijski duel sa bugarskim teniserom Đoković je riješio za samo sat i 11 minuta, uz igru kao iz najboljih dana, praktično bez greške – za 142. finale u velikoj karijeri, odnosno 60. iz masters serije.

Sa turnira iz serije 1.000 do sada je osvojio 40 pehara, a zanimljivo prvi je stigao upravo u Majamiju 2007. kada je kao 19-godišnjak u polufinalu pobijedio sadašnjeg trenera Endija Mareja, a u finalu Argentinca Giljerma Kanasa.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

San koji su sanjale generacije: Crna Gora ide na Evropsko prvenstvo u fudbalu

Generacija od zlata. Omladinci među osam najboljih u Evropi

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: Screenshot

Istorijski trenutak se čekao 18 godina i dan – tog 24. marta 2007. fudbalska reprezentacija Crne Gore odigrala je prvi meč, a 25. marta 2025. Naš fudbal je dočekao plasman na prvo veliko takmičenje.

Zasluge, aplauz i naklon idu za zlatnu generaciju crnogorskog fudbala, za momke koji nastupaju za omladinsku selekciju, za mlade „sokole“ koji su odletjeli na Evropsko prvenstvo.

Momci koji su krenuli da rastu sa Goranom Perišićem, a koje je kroz kvalifikacije do Eura vodio Nenad Vukčević pobjedom nad Gruzijom (3:1) u Tbilisiju elitnu rundu su završili na prvom mjestu i završili među osam najboljih na Starom kontinenetu.

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: FSCG

Ljeto koje je pred nama biće u znaku mladih sokola i turnira koji će se igrati u Rumuniji.

A, nije sve krenulo idealno u Tbilisiju za Vukčevićeve momke, kojima zbog žutih kartona nije mogao da pomogne Vasilije Adžić.

Važnost meča i istorijski trenutak kao da su previše uticali na našu selekciju, pa od igre koja je „sokole“ dovela na korak od Eura nije bilo ništa tokom prvih četrdesetak minuta.

Gruzija je povela već u sedmom minutu kada je Saba Samušija pronašao imenjaka Gegučadzea koji je zatresao mrežu Ognjena Milovića.

Nakon toga naš nacionalni tim je preživio prečku i stativu Vahtanga Salije, Milović je skinuo zicer Samušiji, činilo se da Crna Gora nema odgovor, ali ovi momci su još jednom pokazali karakter i kada ne ide.

Iz svega su se „izvukli“ na majstorski način, lijepom akcijom koja je „opila“ domaćina… Marko Tadić je petom odigrao za Andriju Bulatovića, budućni vezista Lansa sjajnom loptom pronašao Marka Perovića, a ofanzivac Almerije perfektno pogodio iskosa.

Taj pogodak „probudio“ je našu selekciju, vezni red na čelu sa Bulatovićem je počeo da dominira, a „sokoli“ postajali sve opasniji…

Trenutak klase stigao je u 58. minutu – Andrej Camaj je pokazao kakvu ljevicu ima, sa 18 metara projektilom je pocijepao mrežu Gruzije. Bio je to gol za TV spice, lopta je završila na najljepšem mjestu, u dijelu gdje se spajaju prečka i stativa.

Probali su Gruzini nakon toga da se vrate, a Crna Gora je sve iskoristila u 88. minutu kada je pogodio Andrej Kostić – ovog puta Perović je bio asistent.Bukurešt sa dva stadiona, Ploešti i Voluntari uživaće od 13. do 26. juna u najvećem talentu koji Evropa ima – među njima, među mnogim većim nacijama, naći se i momci iz Crne Gore. Potpuno zasluženo – generacija od zlata konačno je dočekala ono što je možda i ranije zaslužila.

GRUZIJA – CRNA GORA 1:3 (1:1)

Tbilisi – Stadion „Miheil Meški“. Sudija: Sajat Karabajev (Kazahstan). Strijelci: Gegučadze u 7. za Gruziju, Marko Perović u 39, Camaj u 58. i Kostić u 88. minutu za Crnu Goru. Žuti kartoni: Berelidze, Amisulašvili, Gogsadze (Gruzija), Tadić, M. Perović, Karadžić, Ćetković, Kostić (Crna Gora).

Gruzija: Mate Sauri, Aleksandre Amisulašvili, George Nikolašivili, Giorgi Meparišvili, Saba Gegučadze (61. Luka Babuteišvili), Aleksandre Peikišvili, Giorgi Gogsadze, Saba Harebašvili, Cotne Berelidze (65. Giorgi Gvasalia), Vahtang Salia (65. Nikoloz Čikovani), Saba Samušia (65. Levani Načkebia).

Crna Gora: Ognjen Milović, Miloš Vračar, Aleksa Karadžić, Bodin Tomašević, Lazar Maraš, Stefan Đukanović (75. Danilo Ćetković), Andrija Bulatović, Danilo Vukanić, Andrej Camaj, Marko Perović (90+2 Marko Perović), Marko Tadić (57. Andrej Kostić).

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Crna Gora ipak opravdala ulogu favorita u duelu sa Gibraltarom na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo: U tri minuta riješila sve, pobijedila 3:1

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću

U još jednoj emotivnoj noći u Nikšiću, gdje se nacija posljednji put oprostila od Andrije Delibašića, očekivala se lagana pobjeda, a viđeni su veliki problemi crnogorskih fudbalera na startu kvalfikacija za Mundijal.

Ono što je najvažnije, upisana su tri boda – naši fudbaleri su slavili 3:1 protiv Gibraltara u meču u kojem su na vođstvo čekali sve do 70. minuta.

Donio ga je Marko Tući, samo tri minuta kasnije se upisao i Adam Marušić pa su „sokoli“ pronašli način da izbjegnu uzbuđenja u Nikšiću protiv protivnika koji se pokazao boljim nego što se mislilo.

Gosti su prvi poveli, u 13. minutu se upisao Bent poslije loše reakcije golmana Nikića, a u 22. je poravnao Stevan Jovetić u moru šansi koje je stvorila Crna Gora.

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću.

Foto: FSCG

Stvorio je tim Roberta Prosinečkog još tri šanse da preokrene do poluvremena, samo je čudo spriječilo Jovetića da ne pogodi još jednom, a u nastavku se u našu selekciju uvukla i nervoza.

Sve teže je Crna Gora pronalazila prostor da naudi rivalu, a kada je nervoza bila na vrhuncu stigao je gol Tućija na centaršut Marka Jankovića koji je smanjio tenziju.

Odmah potom je pogodio i rezervista Adam Marušić, pa je Crna Gora zatvorila utakmicu – do kraja je mogla da slavi i ubjedljivije (zicer Marka Vešovića i Edvina Kuča, prečka Marka Bakića), ali je i Gibraltar prijetio. Ostalo je 3:1…

Crna Gora u utorak na istom stadionu dočekuje Farska Ostrva (20.45).

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije