DRUŠTVO
Sin Andrije Delibašića se emotivnim riječima oprostio od oca: „Hvala ti tata za sve! Nikada neću zaboraviti tvoje riječi: ,,Budi dobar čovjek, pa tek onda dobar igrač“
Nekadašnji crnogorski reprezentativac Andrija Delibašić nikada neće biti zaboravljen, poručeno je sa komemorativne sjednice u Crnogorskom narodnom pozorištu

Nekadašnji crnogorski reprezentativac Andrija Delibašić nikada neće biti zaboravljen, poručeno je sa komemorativne sjednice u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Delibašić je preminuo je u srijedu, nakon teške bolesti.Na komerativnoj sjednici od njega su se oprostili sin Andrej, predsjednik Fudbalskog kluba Sutjeska Boris Rašković, kapiten Budućnosti Petar Grbić, član radne grupe beogradskog Partizana i saigrač Danko Lazović i predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević.

Posljednju počast svojim prisustvom odali su i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i ministar za sport i mlade Dragoslav Šćekić.
„Dragi tata, stojim ovdje ponosno kao tvoj sin. Bio si snaga naše porodice, uzor svima, a meni posebno. Rastao sam uz tvoje uspjehe i golove, često se prisjećajući trenutaka kada si mi pričao o svojim utakmicama. Tvoje priče učile su me što znači biti častan, vrijedan i istrajan. Najviše se ponosim tvojom borbom, koja je trajala do posljednjeg dana. U našim životima počinje novo poglavlje, ali tvoja ljubav zauvijek ostaje s nama. Hvala ti, tata, za sve što si učinio za mene i našu porodicu. Nikada neću zaboraviti tvoje riječi: ,,Budi dobar čovjek, pa tek onda dobar igrač“, kazao je Andrej Delibašić.
Od Delibašića oprostili su se i njegovi bivši saigrači i prijatelji Saša Ilić, Mitar Novaković, Branko Bošković, Milorad Peković, Miodrag Džudović, Srđan Radonjić, Vlado Jeknić, Luka Pejović,Sanibal Orahovac…
Komemoraciji su prisustvovali i bivši i sadašnji crnogorski reprezentativci, rukovodstvo i fudbaleri Budućnosti i Sutjeske, kao i brojni sportisti i sportski radnici.

„Danas se opraštamo od čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag, ne samo na fudbalskim terenima, već i u srcima svih nas. Andrija Delibašić je bio veliki fudbaler, međutim, ono što ga je izdvajalo od velikog broja fudbalskih profesionalaca koji su svoje karijere ostvarili u inostranstvu, Andrija je na kraju karijeru završio u našoj Sutjesci. Ovo mnogo govori o njemu kao čovjeku i o njegovoj ljubavi prema gradu Nikšiću u kojem je porastao i klubu u kojem je ponikao. Njegov put od rodnog Nikšića do vrhunskih evropskih terena bio je priča o predanosti i ljubavi prema igri“, kazao je predsjednik Sutjeske Boris Rašković.
Predsjednik i rukovodstvo Saveza, bili su sve vriejme uz porodicu tokom odavanja počasti omiljenom napadaču.
„Danas vam se obraćam ispred Fudbalskog kluba Partizan, ali prije svega kao Andrijin kum, prijatelj i nekadašnji saigrač. Sa dubokom tugom, ali i ogromnim ponosom. Danas, kada smo se okupili da mu kažemo posljednje zbogom, sjećamo se njegovog osmijeha, vedrog duha i dječačke iskrenosti koju je dijelio sa svima nama. U svoje ime i u ime Fudbalskog kluba Partizan, milionske armije navijača, izgovaram riječi duboke zahvalnosti i poštovanja prema čovjeku, mom voljenom kumu, koji je svojim životom obogatio naše živote i vječno ih ukrasio ostavivši neizbrisiv trag“, rekao je Danko Lazović.
Strijelac nezaboravnog gola Engleskoj za plasman u baraž za Evropsko prvesntvo, izgubio je bitku nakon dvije godine borbe sa sa najtežom bolesti.
Tumor na mozgu dijagnostifikovan mu je u martu 2023. godine, dok je bio trener Mornara.
Hitno je operisan, a navijači Crne Gore su na utakmici sa Srbijom razvili transparent „Andrija, pobijedi još jednom“, u životnoj borbi su ga podržali i Rajo Valjekano, Real Sosijedad, Erkules i Majorka, čije je dresove nosio, kao i La Liga.
„Nemojte mi zamjeriti na emocijama jer ih ima previše kada se opraštamo od nekoga ko je dio nas. Ali ja se ne mogu oprostiti od nekoga ko je bio dio mene, mog bića, moje karijere… Moj uzor. Ali mogu biti ponosan na sve to! Jer, reći zbogom nikada nije lako, a kada se zauvijek pozdravljamo sa nekim od svojih voljenih, to je posebno bolno. Nikada ovo nijesam radio, ne znam ni kako se za ove stvari sprema, posebno kada iza mene stoji slika nekog mog“, rekao je kapiten Budućnosti Petar Grbić.
„Brate moj rođeni, tako sam te zvao kada bi me preplavile emocije još iz vremena dok smo se družili u reprezentaciji. Bliskost smo godinama gradili, prijateljstvo je jačalo, a put nas je opet spojio u našoj Budućnosti. I zato, nijesam dao nikome da mi piše govor! Da sam znao koliko će mi biti teško dok budem pisao, kako će sjećanja navirati, a riječi nestajati osjećajući se nemoćno da bilo šta izustim… Možda je i trebalo, ali ne… jer bih onda osjetio tvoj osmijeh na pola, tihi glas, gospodski korak i riječi ,,ajde Grbo, budi hrabar“. Kao što si ti bio, za sve nas, uvijek tu kada treba“, naveo je Grbić.
Delibašić se nakon operacije vratio fudbalu i na ljeto postao sportski direktor Budućnosti, a za trenera je izabrao Mladena Milinkovića, srpskog stručnjaka kojem je u prvom mandatu na klupi Podgoričana bio pomoćnik.
Nažalost, bolest se vratila, ali ovog puta pomoći nije bilo.
Pamtiće se čuveni gol protiv Engleske, pogodak protiv Gruzije za prvu pobjedu „hrabrih sokola“ na zvaničnim utakmicama, na tri gola u Ligi šampiona u sezoni 2003/2004. u dresu Partizana, od kojih dva protiv kasnijeg prvaka Evrope – Porta Žozea Murinja.
„Njegova iznenadna smrt ostavila nas je u dubokoj tuzi, ali i sa sjećanjima na njegovu izvanrednu karijeru i ljudsku veličinu. Andrija Delibašić nije bio samo vrhunski fudbaler koji je svojim talentom i trudom osvojio mnoga fudbalska srca, već i plemenit čovjek koji je svojim prisustvom oplemenjivao svaku svlačionicu, svaku utakmicu, svaki grad u kojem je igrao. Njegova posvećenost i strast prema fudbalu bili su inspiracija mnogima, a njegova hrabrost i upornost simbol snage jednog tima. Njegovo ime će zauvijek ostati zapisano zlatnim slovima u analima crnogorskog fudbala. Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš sport, za našu zajednicu, i za sve nas kojima je bio uzor. Njegovo nasljeđe će nastaviti da inspiriše mlade generacije fudbalera, pokazujući im što znači posvetiti se ne samo poslu, već i ljudima oko sebe. Uvijek kada bude igrala naša reprezentacija, tvoji „sokoli“, dopiraće sa tribina huk tvog imena i skandiranje navijača – Andrija, Andrija, Delibašić Andrija! Još jednom u ime Fudbalskog saveza Crne Gore i kompletne crnogorske fudbalske porodice izražavam saučešće porodici Delibašić i zahvalnost za sve što je Andrija bio i što će zauvjek ostati za nas“, rekao je predsjednik FSCG Dejan Savićević.
Delibašić je sahranjen danas u 15 sati na Gradskom groblju u Nikšiću.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
DRUŠTVO
Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović

Podgoričanka Andrea Nikolić pobjednica je izbora za Miss Crne Gore, koji je večeras održan u Podgorici u organizaciji kompanije Miss Monte. Ona će učestvovati na izboru za Mis svijeta koji će se krajem maja održati u Indiji.
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović.


Titulu Miss fotogeničnosti 2025 ponijela je Ardiana Peku, dok je titula Miss šarma pripala Kseniji Popović. U top 5 ušle su Ardiana Peku, Ana Kilibarda, Andrea Nikolić, Sara Žižić i Ksenija Popović.
Već 19 godina Crna Gora kao država ima prohodnost ka najvećem svjetskom takmičenju u ljepoti. Domaćin svjetskog izbora za mis 31. maja biće Indija. Prošlogodišnja najljepša Crnogorka je Kotoranka Anđela Vukadinović.
DRUŠTVO
Put Berane – Kolašin: Ko je Bemaksu dozvolio da o državnom trošku ugradi cijevi za svoje male hidroelektrane?
Gradeći put Berane – Kolašin, preko Lubnica, koji je plaćen državnim novcem, Bemaks je u trup puta ugraduo cijevi za potrebe svojih budućih malih hidroelektrana

Ko je kompaniji „Bemaks“ dozvolio da gradeći put Berane – Kolašin, preko Lubnica, koji je plaćen državnim novcem, u trup puta ugrađuju cijevi za potrebe svojih budućih malih hidroelektrana, do danas nije poznato.
Zna se samo da je ta kompanija iskoristila situaciju i bez pola muke o državnom trošku ugradila trinaest kilometara cijevi za te potrebe.
„Bemaks“ je posao izgradnje puta Berane – Kolašin, na prvoj dionici do beranskog mjesnog centra Lubnice započeo u ljeto 2013. godine.
Na tom dijelu i nekoliko kilometara iznad Lubnica koje su takođe oni gradili, nakon toga niklo je sedam malih hidroelektrana, a voda iz rijeke Bistrice preseljena u cijevi.
Jedan od mještana sela Lubnice kazao je Portalu RTCG da su oni tada više puta ukazivali da kompanije „Bemaks“ koristi izgradnju puta i da bez ičijeg znanja postavlja cjevovod kroz trupni put.
„Niko nije htio da nas čuje, sve do one situacije kada su eksplozijama jedanaest puta oštetili cijevi gradskog vodovoda i izavali masovno trovanje građana Berana“, rekao je mještanin.
„Tada je to pitanje aktuelizovano, ali je opet brzo sve zaboravljeno“, kazao je taj mještanin Lubnica.
Portal RTCG je nedavno pisao o tome da više od deset godina od masovnog trovanja građana Berana, kada samo pukim slučajem i nadljudskim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnog ishoda, slučaj prekriva debeli veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim.
Uzaludni su bili sudski procesi protiv „Bemaksa“ i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama.
Glavni incident se dogodio na krševitom prevoju Zdravac, nakon bušenja cijevi vodovoda, otrovna šalitra od eksploziva ušla u cijevi i stigla do slavina potrošača u gradu.
Tada su počela optuživanja između JP Vodovod i „Bemaksa“ ko je kriv. Iz JP Vodovod su tvrdili da je kriv „Bemaks“, dok su iz te kompanije optužili JP Vodovod i lokalnu upravu da im, nijesu dostavili katastar vodovoda, odnosno mapu trase kuda prolaze cijevi gradskog vodovoda i da nijesu izmjestili cijevi, što su navodno trebali da učine prije početka radova na putu.
Izvorište beranskog vodovoda „Merića vrelo“ nalazi se desetak kilometara od grada, na padinama planine Bjelasice, neposredno ispod sela Lubnice. Cijevi skoro čitavom dužinom do prekidne komore i vodovodne stanice u mjestu Banjevac, nadomak grada, prolaze pored puta kuda su se izvodili radovi.
O bušenju cijevi gradskog vodovoda i tome da voda nije za piće, javnost je obaviještena tek nakon izbijanja epidemije. Sve je to sada zaboravljena i nepopravljiva priča, ali ostaje i dalje bez odgovora pitanje ko je „Bemaksu“ dozvolio da ugrađuje cijevi za male hidroelektrane u trup puta o državnom trošku.
Portal RTCG je ranije pisao o tome da izgradnje i gazdovanja malim hidroelektranama na sjeveru Crne Gore predstavlja najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene ima najamnje koristi.
Kompanija “Hidroenergija Montenegro” koju je osnovao u Beranama Oleg Obradović zajedno sa tadašnjim lokalnim vlastima, 2007. godine, na rijekama Bistrici i Šekularskoj, ima do sada izgrađenih deset malih elektrana.
Piše: Tufik Softić (RTCG)
- HRONIKA1 дан ranije
Ubijen muškarac u pucnjavi u Zeti
- HRONIKA2 дана ranije
Šaranović suspendovao još četiri policajca sa sjevera
- HRONIKA1 дан ranije
U Beranama uhapšen mladić: Vozio pod rotacijom
- DRUŠTVO2 дана ranije
Put Berane – Kolašin: Ko je Bemaksu dozvolio da o državnom trošku ugradi cijevi za svoje male hidroelektrane?
- HRONIKA3 дана ranije
Tuča u centru Podgorice: Policija saslušava više osoba
- DRUŠTVO23 сата ranije
Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić