Trodecenijska politička karijera Mila Đukanovića trebalo bi da bude stavljena na papir – u knjigu za koju bivši crnogorski predsjednik i premijer sređuje arhive, a koju bi mogao da uobliči ugledni istoričar iz Hrvatske Tvrtko Jakovina.

“Vijestima” je to potvrdila Kancelarija bivšeg šefa države, poručujući da je njegova želja – “kao i brojnih drugih značajnih političara i javnih ličnosti kroz istoriju” – da doprinese “pravilnom razumijevanju i osvjetljavanju procesa koji su obilježili protekle decenije na domaćoj i evropskoj sceni, ali i njegovu političku karijeru”.

Nisu precizirali od kad Đukanović radi na knjizi, u kojoj je fazi njena izrada, kad bi trebalo da bude završena i predstavljena javnosti, te šta će biti u žanrovskom smislu.

Đukanovićeva kancelarija kaže da je on, po završetku obavljanja funkcije predsjednika (u maju 2023. godine), posvećen sređivanju bogate višedecenijske arhive koja svjedoči o najznačajnijim događajima i postignućima u novijoj istoriji Crne Gore.

Kako navode, ta dokumentacija, kao i “nezamjenjivo lično svjedočenje Đukanovića” o tom periodu, “bez dileme predstavljaju vrijednu građu za istoričara ili književnika posvećenog ovoj vrsti literature”.

“Uvaženi profesor Tvrtko Jakovina je jedan od njih. Na njemu je svakako da žanrovski struktuira obimnu predmetnu građu, od čega će vjerujemo i zavisiti dinamika objavljivanja knjige”, saopštila je redakciji Đukanovićeva kancelarija.

Đukanović je 19. maja 2023, posljednjeg dana svog (drugog) predsjedničkog mandata, najavio da će se posvetiti “sređivanju svoje arhive i sistematizaciji dugog političkog vijeka”, rekavši da vjeruje da taj posao može koristiti ne samo njemu, nego i onima koji imaju ambiciju da se bave politikom.

Tada je izjavio da ne sumnja da će ga istorija “pravilno vrednovati”, navodeći da je, tokom njegovih godina na vlasti, očuvan mir u zemlji, učvršćen multietnički sklad, da je Crna Gora pošteđena razaranja tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, da je mirnim putem obnovljena nezavisnost države, da je ona uvedena u Alijansu i u predvorje EU, da su realizovani veliki infrastrukturni projekti…

Ocijenio je da su to ozbiljni poduhvati, ali da ne očekuje da ih iko do kraja “razumije, uvaži i još manje poštuje”.

“Da ima toga, to bi svjedočilo da smo odgovornije društvo. Priznanju onoga što je Crna Gora napravila u posljednjih četvrt vijeka, doći će vrijeme”, istakao je tom prilikom Đukanović.

On je u politiku ušao krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, i od tada je dva puta bio predsjednik države (od 1998. do 2002. i od 2018. do 2023), a sedam puta šef Vlade (uzastopno u tri mandata od 1991. do 1998, od 2003. do 2006, od 2008. do 2009, od 2009. do 2010. i od 2012. do 2016).

S najviših državnih funkcija povlačio se u tri navrata, na po dvije godine, ali se vraćao na te pozicije.

Đukanović je na čelu Demokratske partije socijalista (DPS) bio od 1998. do aprila 2023, kad je podnio ostavku nekoliko dana nakon drugog kruga predsjedničkih izbora, u kom je ubjedljivo poražen od Jakova Milatovića. U februaru 2025. izabran je za počasnog predsjednika DPS-a.

Uprkos nesumnjivim zaslugama za brojne procese – iznad svega za obnovu državne nezavisnosti prije dvije decenije – Đukanovićevu tridesetogodišnju vladavinu obilježile su brojne afere: šverc cigareta prema Italiji, ubistvo glavnog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića, afera “Telekom”, slučaju moldavske državljanke Svetlane Čebotarenko (afera S. Č)…

Međutim, ni za jedan od tih događaja Đukanović nije preuzeo neku vrstu odgovornost. Prema njegovoj nedavnoj interpretaciji, šverc duvana i afera S. Č. bili su proizvod bezbjednosno-obavještajnih agencija Beograda i EU, od ubistva Duška Jovanovića najviše štete bi imala njegova (Đukanovićeva) vlast, dok je korupcije u privatizaciji “Telekoma” bilo – ali ne u Crnoj Gori, već u Makedoniji, što je tvrdnja koju je Ambasada SAD-a opovrgnula 2014.

Uz to, i za greške koje je priznao – poput višegodišnjeg šurovanja s režimom Slobodana Miloševića i napada na Hrvatsku – Đukanović je našao opravdanje. Tako za privrženost Miloševićevom režimu krivi “jugoslovenski idealizam” i neiskustvo onih koji su došli na vlast nakon anti-birokratske revolucije 1989, među kojima je bio i on, dok je bombardovanje Dubrovnika bila posljedica “apsolutne medijske zavisnosti od Beograda”…

Tvrtko Jakovina nije želio da govori za “Vijesti” o knjizi za koju Đukanović prikuplja građu.

Jakovina je vanredni profesor svjetske istorije 20. vijeka i istorije Hladnog rata na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kako piše u njegovoj biografiji na sajtu hrvatske izdavačke kuće “Fraktura”, autor je knjiga “Socijalizam na americkoj pšenici” (2002), “Američki komunistički saveznik. Hrvati, Titova Jugoslavija i SAD 1945-1955” (2003), “Treća strana Hladnog rata” (2011) i “Trenuci katarze” (2013), kao i niza članaka, prije svega o spoljnoj politici Titove Jugoslavije i hrvatskoj istoriji 20. vijeka.

Posebnu pažnju u regionu izazvala je njegova knjiga “Budimir Lončar – Od Preka do vrha svijeta” (2020), posvećena životu posljednjeg šefa diplomatije SFRJ.