Connect with us

HRONIKA

TRAGOVIMA ZLOČINA

Berane: Ni poslije 23 godine od šestostrukog ubistva u kući braće Martinović ne zna se sa sigurnošću šta se desilo tog jutra

Tišina zaborava prekriva najsurovije masovno ubistvo na sjeveru Crne Gore

BRAĆA MARTINOVIĆI: DUŠKO I MILUTIN I NJIHOV BRAT OD STRICA LJUBIŠA

Ni poslije dvadeset i tri godine od vjerovatno najsurovijeg masovnog ubistva na sjeveru Crne Gore, kada je u podmetnutoj eksploziji u kući braće Martinović u Beranama poginulo šest osoba, ne može se sa sigurnošću reći šta se zapravo desilo toga jutra.

Šestostruko ubistvo zaboravljeno je kao neki bezmalo nevažan zakonski prestup, mada je prvosudno završeno osudom jednog okrivljenog, koji je već odavno odležao svoju petnaestogodišnju kaznu.

Očevidaca zločina sve je manje i sjećanja su sve rjeđa, a ne bi smjelo tako biti, jer niko ne bi imao pravo da stavi tačku na ovaj slučaj i da ga arhivira.

Nevjerovatno snažna eksplozija koja je probudila grad i do temelja srušila višespratnicu braće Martinović u centru Berana dogodila se 29. januara 2001. godine, oko osam sati ujutru.

Zoran Stevančević – izricanje prve presude (Foto: arhiva )

Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i njihov brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama.

Duško Martinović na svadbi Safeta KalićaDuško Martinović na svadbi Safeta Kalića (Foto: arhiva )
Nekim čudom ovu eksploziju preživo je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.

„To je bila nestvarna scena. Iz ruševina kojima jedno vrijeme niko nije smio da se približi zbog naknadnih detonacija od eksploziva, odjednom je izronio čovjek. Nevjerovatno kako je ostao živ. Bio je u potkrovlju, i na njega nije imalo šta da se sruši“, pričaju neki od Beranaca koji su bili među prvima na mjestu zločina.

Sreću nije imao konobar Igor Cimeša. On je bio izbjeglica i radio je kao konobar u kafeu Martinovića.

„Toga dana trebalo je da radi popodne, ali je mijenjao smjenu. Splet nesrećnih okolnosti odveo ga je u smrt“, svjedoče oni koji su dobro bili upućeni u čitav slučaj.

Sudbina je pokazala svoje zlo lice i prema pomoćnoj radnici Biljani. Toga jutra ustala je u pet da očisti dva poznata beranska lokala prije otvaranja. Završavala je posao kod Martinovića i praktično je bila na polasku kući.

„Nesrećna žena bila je već na izlaznim vratima kada je odjeknula eksplozija i odbacila je nekoliko metara do zida bioskopa, s druge strane ulice. Preminula je na mjestu. Priča se da je bila u drugom stanju i da je njeno dijete u stomaku praktično sedma žrtva ovog zločina“ – ispričao je jedan istražitelj.

Foto: Screenshot/RTCG

Istraga je dugo tapkala u mjestu, dok nije sklopljen mozaik za verziju i priču, koja se u prvom sudskom postupku završila osuđivanjem Zorana Stevančevića iz Peći, Davora Savičića iz Doboja i Milovana Đukića iz Andrijevice, na po maksimalnih četrdeset godina robije, odnosno petnaest u drugom postupku.

U trećem sudskom postupku, Savičić i Đukić su oslobođeni u nedostatku dokaza.

Prema prvoj verziji, ubistvo braće Martinović naručio je, navodno, Đukić. Za taj posao unajmio je nekog u koga će Martinovići najmanje posumnjati, Savičića, Stevančevića i Stamenkovića, koji su mnogo vremena proveli u kući Martinovića.

Duško Martinović na svadbi Safeta Kalića (Foto: arhiva )

Nekoliko mjeseci prije eksplozije Srđan Stamenković je našao utočište u Andrijevici, pred potjernicom MUP-a Srbije zbog razbojništva i dilovanja droge. U toj malenoj varošici vješto se skrivao predstavljajući se nadimcima Boban ili Japanac.

Druga dvojica, Savičić i Stevančević, stigli su zajedno sa Kosova. Donio ih je ratni vihor.

Savičić je prethodno iz Bosne na Kosovo došao da bi se u ratu priključio Frenkijevcima. U Bosni je ostao poznat po surovosti i pod nadimkom Elvis. Ova dvojica su našla utočište u Beranama, kod Martinovića.

Istraga je, navodno, „pouzdano“ utvrdila da su se naručilac i izvršioci okupili u Beogradu desetak dana prije eksplozije. Da odrade najprljaviji mogući posao trebalo je da dobiju tadašnjih petnaest hiljada maraka. Kao kaparu dobili su, tvrdilo se, pet hiljada.

Savičić, Stevančević i Stamenković su potom došli u Berane u ranim jutarnjim satima 29. januara. Kao skrovište poslužio im je podrum obližnje zgrade, gdje su sačekali da se kafić otvori. Bili su toga dana prvi i poslednji gosti.

Navodno su eksploziv u lokal „Holivud“ u prizemlju kuće Martinovića, unijeli Stevančević i Stamenković. Izvori iz istrage pričali su da je bilo ukupno osam kilograma razornog plastičnog eksploziva, koji je postavljen vješto uz noseće stubove kuće u suterenu.

Bez odgovora je ostalo pitanje da li je Stamenković žrtvovan od svojih saučesnika ili nije uspio da pobjegne prije detonacije. Eksploziv je, kako se vjerovalo, aktivirao Savičić iz daljine. Stevančević i on su se potom vratili automobilom »jugo« pećkih tablica za Beograd.

Prizor koji je uslijedio, očevici kažu da nijesu gledali ni u filmovima. Naprije je odjeknula eksplozija koja je probudila grad. Višespratna kuća kao da se na trenutak podigla u vazduh, a potom su se tone betona srušile kao da su kula od karata.

U zatvoru se, nakon istrage, jedino našao Stevančević. On je, navodno, u policiji priznao zločin, da bi poslije na suđenju sve negirao.

Savičić je odmah pobjegao i šetao se po Doboju gdje je bio vlasnik lokala na vrhu tamošnje zgrade „Beograđanka“. Dva puta je hapšen u vezi sa tim, ali je na kraju odbijen zahtjev Crne Gore za njegovu ekstradiciju, dok na kraju nije oslobođen.

Ko je onda naručio i ko je ubio Duška Martinovića, pitanje je na koje ni poslije više od dvije decenije nema sasvim sigurnog odgovora. Ako su sudovi u pravu, sva policijska saznanja, konstrukcije i teorije pale su u vodu.

Za sudove je ta priča završena. Zoran Stevančević je odležao svojih petnaest godina. Milovan Đukić je, nakon što je oslobođen, živio na relaciji Andrijevica – Podgorica. Ubijen je ispred svoje kuće u Podgorici prije 2015. godine.

O Savičiću se po nešto može pronaći i pročitati na internetu. Navodno se još u to vrijeme priključio ruskim nacionalistima u Ukrajini, i nastavio da ratuje.

Jedan od najsurovijih masovnih zločina, ne samo u ovom dijelu Crne Gore, odavno prekriva prašina zaborava. Da li je sve mogao isplanirati i izvesti Zoran Stevančević, koji je odavno na slobodi? Time se više niko ne bavi.

Izvor: Tufik Softić (RTCG)

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

HRONIKA

Beranac osumnjičen da je nelegalno gradio u NP Biogradska gora

Policija podnijela krivičnu prijavu

Policija je podnijela krivičnu prijavu protiv osobe osumnjičene za nelegalnu gradnju u Nacionalnom parku Biogradska gora.

„Shodno planskim aktivnostima, a u skladu sa opredeljenjem države da zaštita prirode i životne sredine bude jedan od ključnih nacionalnih prioriteta, službenici Odjeljenja bezbjednosti Berane preduzeli su mjere i radnje iz svoje nadležnosti i podnijeli krivičnu prijavu protiv jedne osobe zbog nelegalne gradnje u zoni nacionalnog parka“, navode iz Uprave policije.

Navode da je krivična prijava podnijeta protiv U.V. iz Berana koji je u julu prethodne godine u zoni Nacionalnog parka Biogradska gora izgradio objekat i na taj način, kako se sumnja, počinio krivično djelo građenje objekta bez prijave i dokumentacije za građenje.

„Protiv njega je policija Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama podnijela krivičnu prijavu u redovnom postupku“, navode iz Uprave policije.

Nastavite sa čitanjem

HRONIKA

Aco Đukanović ostaje u pritvoru: Sud odbio žalbu

U obrazloženju rješenja navodi se da okolnosti slučaja ukazuju na realan rizik od bjekstva ukoliko bi se okrivljeni branio sa slobode

Aco Đukanović (arhiva), Foto: Boris Pejović

Krivično vijeće Osnovnog suda u Nikšiću odbilo je žalbe branilaca Aca Đukanovića i potvrdilo rješenje o određivanju pritvora zbog sumnje na nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Vijeće Osnovnog suda u Nikšiću odbilo je kao neosnovane žalbe branilaca Aca Đukanovića izjavljene protiv rješenja sudije za istragu kojim mu je određen pritvor.

Đukanoviću je pritvor određen zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Prema odluci suda, pritvor je određen po osnovu opasnosti od bjekstva.

Sud je ocijenio da postoji osnovana sumnja da je Đukanović izvršio krivično djelo što, kako navode, proizilazi iz dokaza prikupljenih tokom pretresa njegove kuće u naselju Rastoci kod Nikšića.

„Naime, osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret naredbom za sprovođenje istrage Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću Kti.br. 2/26 od 28.02.2026. godine, proizilazi prije svega iz zapisnika o pretresanju stana i drugih prostorija Uprave policije Crne Gore – Sektora za borbu protiv kriminala br. 29/9-215/26-11409 od 27.02.2026. godine, u pogledu konstatacija da su pretresom stambenih prostora okrivljenog u naselju Rastoci pronađeni: lovački karabin, kalibra 7,9mm – M – 48, ser. br. A-15167, sa posvetom na poklopcu: “Predsjedniku M. Đ. od MNO RCG Podgorica, 13. jul 1992. godine“, sa optičkim nišanom, marke “Mauser” 6×42 crne boje sa futrolom i priborom za čišćenje, bez oružanog lista (pronađen u spavaćoj sobi na plakaru); pištolj marke “CZ 99 PARA“, kalibra 9 mm, fab. br. 17037 sa okvirom od 5 komada metaka, nepoznatog kalibra, koji se nalazi u bijeloj kutiji sa rezervnim okvirom bez metaka sa oružnim listom na ime Đ. R., izdat 21.09.1993. godine od CB Podgorica, sa rokom važenja od 10 godina; kartonski paket sa 405 komada municije nepoznate marke i kalibra sa 3 prazna okvira; malokalibarska puška marke “Ruger”, kalibra 22 LR, ser. br. 115-21296, s optičkim nišanom marke „Busmnell“, 3x 7x custom 22; puška sačmarica nepoznate marke sa natpisom “Made in Brasil”, kalibra 12, fab. br. 22267, bez oružnog lista; PVC kutija; pištolj nepoznate marke srebrne boje sa drškom bez boje, sa brojčanom oznakom na metalnom dijelu, bez oružnog lista; patron nepoznatog kalibra; lovački nož oko 40 cm dužine, kafene drške, sa natpisom “Barac”, lovački karabin, marka “M48″ nepoznatog kalibra, fab. br. K-31784, sa ručno rađenim kundakom bez oružnog lista; metak – 2 komada, nepoznate marke i kalibra; 2 zaštitna prsluka – pancira bijele boje, sa natpisom “Point blank”; 2 zaštitna prsluka – pancira markirne boje, sa natpisom “Point blank”, crni zaštitni prsluk-pancir nepoznate marke, sa natpisom “Klasa zaštite III A” i dvogled crne boje, marke “Zeiss”. Navedeni predmeti su privremeno oduzeti od okrivljenog, a što proizilazi iz potvrde o privremeno oduzetim predmetima Uprave policije – Sektora za borbu protiv kriminala br. 29/9-215/26-11409/2 od 28.02.2026. godine“, piše u obrazloženju vijeća Osnovnog suda u Nikšiću.

U obrazloženju rješenja navodi se da okolnosti slučaja ukazuju na realan rizik od bjekstva ukoliko bi se okrivljeni branio sa slobode.

Sud je cijenio činjenicu da je Đukanović u prethodnom periodu više puta boravio u inostranstvu, uključujući i boravak duži od tri mjeseca, kao i da raspolaže značajnim finansijskim sredstvima.

„Iz podataka u spisima proizilazi da je posljednji boravak okrivljenog u inostranstvu trajao 103 dana u kontinuitetu, što predstavlja period duži od tri mjeseca. Takvo trajanje boravka ne može se smatrati kratkotrajnim putovanjem, već ukazuje na sposobnost organizovanja života van teritorije države kroz duži vremenski period, kao i na postojanje određenog stepena ličnih i socijalnih kontakata u inostranstvu. U tom smislu, učestalost i dužina boravaka predstavljaju objektivan indikator stepena mobilnosti i međunarodne povezanosti okrivljenog. Stoga vijeće nalazi da finansijska moć okrivljenog, posmatrana u vezi sa njegovim dosadašnjim obrascem kretanja i boravka u inostranstvu, ne predstavlja hipotetičku ili apstraktnu okolnost, već konkretan faktor koji utiče na procjenu rizika od njegove nedostupnosti sudu ukoliko bi se našao na slobodi“, navodi se u obrazloženju vijeća Osnovnog suda u Nikšiću.

Sud je ocijenio da se svrha obezbjeđenja prisustva okrivljenog u postupku ne može postići blažim mjerama, poput oduzimanja pasoša ili drugih mjera nadzora.

Zbog toga je odlučeno da se žalbe branilaca odbiju i potvrdi rješenje o pritvoru, dok protiv ove odluke nije dozvoljena žalba.

Nastavite sa čitanjem

HRONIKA

Filmska potjera u Podgorici: Vozio pod dejstvom droge, bježao policiji, u autu mu pronašli 26 kg marihuane

Po nalogu tužioca uhapšen

Službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica su juče, po nalogu državnog tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, uhapsili P.G (24) iz Tuzi koji je, upravljajući vozilom pod dejstvom opojnih droga, prekoračilo dozvoljenu brzinu, a potom se dao u bjekstvo.

„Naime, službenici Stanice policije za bezbjednost saobraćaja su, vršeći kontrolu u naselju Tuški put, pokušali da zaustave vozilo marke „Mercedes“ beranskih registarskih oznaka zbog prekoračenja maksimalne dozvoljene brzine. Međutim, vozač se nije zaustavio na izdat znak „stop“, već je nastavio kretanje. Nakon kraće potjere vozilo je sustignuto i zaustavljeno u naselju Stari Aerodrom, gdje je utvrđeno da je njime upravljao P.G. (24) iz Tuzi, za kojeg je testiranjem potvrđeno da je vozilom upravljao pod dejstvom kokaina i marihuane“, kažu iz policije.

Izvršenim pretresom vozila pronađeno je 25 PVC pakovanja sa oko 26 kilograma opojne droge marihuane, dodaje policija.

„Po nalogu državnog tužioca u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, P.G. je lišen slobode zbog sumnje da je izvršio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i on će danas biti sproveden nadležnom tužiocu na dalje postupanje“, zaključuje se u saopštenju UP.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije