HRONIKA
TRAGOVIMA ZLOČINA
Berane: Ni poslije 23 godine od šestostrukog ubistva u kući braće Martinović ne zna se sa sigurnošću šta se desilo tog jutra
Tišina zaborava prekriva najsurovije masovno ubistvo na sjeveru Crne Gore
Ni poslije dvadeset i tri godine od vjerovatno najsurovijeg masovnog ubistva na sjeveru Crne Gore, kada je u podmetnutoj eksploziji u kući braće Martinović u Beranama poginulo šest osoba, ne može se sa sigurnošću reći šta se zapravo desilo toga jutra.
Šestostruko ubistvo zaboravljeno je kao neki bezmalo nevažan zakonski prestup, mada je prvosudno završeno osudom jednog okrivljenog, koji je već odavno odležao svoju petnaestogodišnju kaznu.
Očevidaca zločina sve je manje i sjećanja su sve rjeđa, a ne bi smjelo tako biti, jer niko ne bi imao pravo da stavi tačku na ovaj slučaj i da ga arhivira.
Nevjerovatno snažna eksplozija koja je probudila grad i do temelja srušila višespratnicu braće Martinović u centru Berana dogodila se 29. januara 2001. godine, oko osam sati ujutru.
Zoran Stevančević – izricanje prve presude (Foto: arhiva )
Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i njihov brat od strica Ljubiša (26), zatim radnici u kafeu – Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković koji je unio eksploziv. Njihovi leševi nekoliko dana traženi su u ruševinama.
Duško Martinović na svadbi Safeta KalićaDuško Martinović na svadbi Safeta Kalića (Foto: arhiva )
Nekim čudom ovu eksploziju preživo je jedino pomoćni radnik Ranko Bućković, koji je spavao u potkrovlju.
„To je bila nestvarna scena. Iz ruševina kojima jedno vrijeme niko nije smio da se približi zbog naknadnih detonacija od eksploziva, odjednom je izronio čovjek. Nevjerovatno kako je ostao živ. Bio je u potkrovlju, i na njega nije imalo šta da se sruši“, pričaju neki od Beranaca koji su bili među prvima na mjestu zločina.
Sreću nije imao konobar Igor Cimeša. On je bio izbjeglica i radio je kao konobar u kafeu Martinovića.
„Toga dana trebalo je da radi popodne, ali je mijenjao smjenu. Splet nesrećnih okolnosti odveo ga je u smrt“, svjedoče oni koji su dobro bili upućeni u čitav slučaj.
Sudbina je pokazala svoje zlo lice i prema pomoćnoj radnici Biljani. Toga jutra ustala je u pet da očisti dva poznata beranska lokala prije otvaranja. Završavala je posao kod Martinovića i praktično je bila na polasku kući.
„Nesrećna žena bila je već na izlaznim vratima kada je odjeknula eksplozija i odbacila je nekoliko metara do zida bioskopa, s druge strane ulice. Preminula je na mjestu. Priča se da je bila u drugom stanju i da je njeno dijete u stomaku praktično sedma žrtva ovog zločina“ – ispričao je jedan istražitelj.
Foto: Screenshot/RTCG
Istraga je dugo tapkala u mjestu, dok nije sklopljen mozaik za verziju i priču, koja se u prvom sudskom postupku završila osuđivanjem Zorana Stevančevića iz Peći, Davora Savičića iz Doboja i Milovana Đukića iz Andrijevice, na po maksimalnih četrdeset godina robije, odnosno petnaest u drugom postupku.
U trećem sudskom postupku, Savičić i Đukić su oslobođeni u nedostatku dokaza.
Prema prvoj verziji, ubistvo braće Martinović naručio je, navodno, Đukić. Za taj posao unajmio je nekog u koga će Martinovići najmanje posumnjati, Savičića, Stevančevića i Stamenkovića, koji su mnogo vremena proveli u kući Martinovića.
Duško Martinović na svadbi Safeta Kalića (Foto: arhiva )
Nekoliko mjeseci prije eksplozije Srđan Stamenković je našao utočište u Andrijevici, pred potjernicom MUP-a Srbije zbog razbojništva i dilovanja droge. U toj malenoj varošici vješto se skrivao predstavljajući se nadimcima Boban ili Japanac.
Druga dvojica, Savičić i Stevančević, stigli su zajedno sa Kosova. Donio ih je ratni vihor.
Savičić je prethodno iz Bosne na Kosovo došao da bi se u ratu priključio Frenkijevcima. U Bosni je ostao poznat po surovosti i pod nadimkom Elvis. Ova dvojica su našla utočište u Beranama, kod Martinovića.
Istraga je, navodno, „pouzdano“ utvrdila da su se naručilac i izvršioci okupili u Beogradu desetak dana prije eksplozije. Da odrade najprljaviji mogući posao trebalo je da dobiju tadašnjih petnaest hiljada maraka. Kao kaparu dobili su, tvrdilo se, pet hiljada.
Savičić, Stevančević i Stamenković su potom došli u Berane u ranim jutarnjim satima 29. januara. Kao skrovište poslužio im je podrum obližnje zgrade, gdje su sačekali da se kafić otvori. Bili su toga dana prvi i poslednji gosti.
Navodno su eksploziv u lokal „Holivud“ u prizemlju kuće Martinovića, unijeli Stevančević i Stamenković. Izvori iz istrage pričali su da je bilo ukupno osam kilograma razornog plastičnog eksploziva, koji je postavljen vješto uz noseće stubove kuće u suterenu.
Bez odgovora je ostalo pitanje da li je Stamenković žrtvovan od svojih saučesnika ili nije uspio da pobjegne prije detonacije. Eksploziv je, kako se vjerovalo, aktivirao Savičić iz daljine. Stevančević i on su se potom vratili automobilom »jugo« pećkih tablica za Beograd.
Prizor koji je uslijedio, očevici kažu da nijesu gledali ni u filmovima. Naprije je odjeknula eksplozija koja je probudila grad. Višespratna kuća kao da se na trenutak podigla u vazduh, a potom su se tone betona srušile kao da su kula od karata.
U zatvoru se, nakon istrage, jedino našao Stevančević. On je, navodno, u policiji priznao zločin, da bi poslije na suđenju sve negirao.
Savičić je odmah pobjegao i šetao se po Doboju gdje je bio vlasnik lokala na vrhu tamošnje zgrade „Beograđanka“. Dva puta je hapšen u vezi sa tim, ali je na kraju odbijen zahtjev Crne Gore za njegovu ekstradiciju, dok na kraju nije oslobođen.
Ko je onda naručio i ko je ubio Duška Martinovića, pitanje je na koje ni poslije više od dvije decenije nema sasvim sigurnog odgovora. Ako su sudovi u pravu, sva policijska saznanja, konstrukcije i teorije pale su u vodu.
Za sudove je ta priča završena. Zoran Stevančević je odležao svojih petnaest godina. Milovan Đukić je, nakon što je oslobođen, živio na relaciji Andrijevica – Podgorica. Ubijen je ispred svoje kuće u Podgorici prije 2015. godine.
O Savičiću se po nešto može pronaći i pročitati na internetu. Navodno se još u to vrijeme priključio ruskim nacionalistima u Ukrajini, i nastavio da ratuje.
Jedan od najsurovijih masovnih zločina, ne samo u ovom dijelu Crne Gore, odavno prekriva prašina zaborava. Da li je sve mogao isplanirati i izvesti Zoran Stevančević, koji je odavno na slobodi? Time se više niko ne bavi.
Izvor: Tufik Softić (RTCG)
HRONIKA
Uhapšen crnogorski državljanin u Italiji: Pevozio 50 kilograma kokaina
„Nakon detaljnih pretresa koju je izvršila policija, pronađeno je 50 blokova, skrivenih u prostorima stvorenim u putničkoj kabini, koji su sadržavali opojnu supstancu kokain“
Italijanska policija uhapsiča je 62-godišnjeg državljanina Crne Gore kod kojeg je pronašla preko 50 kilograma kokaina.
Kako prenosi portal „Bresciaoggi“, on je zaustavljen na autoputu nakon što je upravljao vozilom na sumnjiv način.
Njega su kontrolisali karabinjeri nakon čega je uhapšen zbog posjedovanja droge.
Kako piše ovaj portal, riječ je o muškarcu bez kriminalnog dosijea.
„Nakon detaljnih pretresa koju je izvršila policija, pronađeno je 50 blokova, skrivenih u prostorima stvorenim u putničkoj kabini, koji su sadržavali opojnu supstancu kokain“, navodi se.
HRONIKA
Uhapšen Podgoričanin: Pokušao da iznudi 110.000 eura
„Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica lišili su slobode G.B. (48) iz Podgorice, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo iznuda u pokušaju“
Policija u Podgorici uhapsila je G.B. (48) iz Podgorice zbog sumnje da je pokušao da iznudi 110.000 eura od sugrađanina. Protiv njega je podnijeta krivična prijava, saopšteno je iz policije.
„Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica lišili su slobode G.B. (48) iz Podgorice, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo iznuda u pokušaju. Sumnja se da je G.B. počinio navedeno krivično djelo 15.4.2025. godine na način što je, u namjeri da pribavi protivpravnu imovinsku korist, pozvao telefonom oštećeno lice, koje ne poznaje lično, i od njega, uz prijetnju po život i tijelo, zahtijevao da mu vrati navodni dug u iznosu od 110.000 eura“, navodi se u saopštenju policije.
Iz policije su rekli da je sa događajem upoznat državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, po čijem nalogu su policijski službenici lišili slobode G.B. i protiv njega podnijeli krivičnu prijavu zbog sumnje da je izvršio pomenuto krivično djelo.
HRONIKA
Rožaje: Policajac tvrdi da je vidio ubistvo u centru grada – „Ramović pucao dok je Murić mirno stajao u grupi“
Policajac Ruždija Kujević je ispričao da je nakon događaja saznao da je pištolj Edmiru dodala Fatima Ramović, supruga Sabra Ramovića, a da su razmjere tragedije mogle biti veće potvrđuje iskaz policajca Nedžada Kuča, koji je kog Sabra Ramovića, strica optuženog, pronašao pištolj i nož
Policajac Daut Kalač vidio je kada je u centru Rožaja Edmir Ramović ispalio hitac kojim je ubijen Semir Murić, kao ranjavanje svog kolege Refika Dedeića.
On je to kazao juče u Višem sudu u Bijelom Polju, pred kojim Ramović odgovara zbog ubistva Semira Murića i ranjavanja policijskog službenika Dedeića, ispred zgrade Osnovnog suda u Rožajama, prije skoro četiri godine. U optužnici se navodi da je Ramović 21. decembra 2021. godine, u Rožajama, iz bezobzirne osvete, zbog događaja koji se desio godinu ranije, a u kojem su učestvovali sada pokojni Semir Murić i više članova njegove porodice, protiv kojih se u Osnovnom sudu u Rožajama vodi krivični postupak zbog nanošenja tjelesnih povreda bliskim članovima porodice okrivljenog, lišio života Semira Murića.
“Vidio sam Edmira kako sa pištoljem u ruci trči iz pravca Trga prema Vrtiću, odnosno između Trga i kafića ‘Skala’ i kako oglušujući se o moja naređenja ‘Baci pištolj’, ‘Baci pištolj’, puca u pravcu grupe lica”, kazao je on, dodajući da tada nije znao u koga je pucao.
Kalač je istakao da je pritrčao Ramoviću i uhvatio ga sa njegove lijeve strane za rame i oborio ga licem prema zemlji, nakon čega mu je upomoć pritrčao kolega Safet Sinanović.
„Dok je Edmir bio oboren, pištolj je bio ispod njegovog tijela, i pružao je aktivan otpor. Tada se začuo drugi pucanj, čijim je projektilom, kako sam kasnije shvatio, pogođen kolega Dedeić. Taj projektil je mogao i mene da pogodi, jer je Dedeić bio iza mene“, kazao je on, pojašnjavajući da ne misli da je Ramović nišanio u Dedeića.
U odnosu na njegov iskaz da je Dedeić pogođen u trenutku kada kleknuo da pomogne u obaranju Ramovića, reagovao je branilac Drago Konatar, koji je istakao da će iskaz svjedoka o položaju Dedeića biti obezvrijeđen nakon prezentacije video snimaka sa nadzornih kamera.
Dedeić, koji je svjedočio na prethodnom ročištu je kazao da je ranjen dok je pritrčavao kolegi.
Na insistiranje odbrane da pojasni svoj iskaz iz istrage, na čemu se i temelji dio optužnice „da je u trenutku kada je okrivljeni ispalio prvi hitac grupa u kojoj je bio Semir mirno stajala“, policajac se izjasnio da ostaje pri tom iskazu, pojašnjavajući da lica iz grupe u tom trenutku nisu preduzimala nikakve radnje.
Punomoćnik oštećene porodice Murić, advokat Vidomir Bošković istakao da iz iskaza tog svjedoka jasno proizilazi da je ‘Ramović u Murića pucao u trenutku kada ovaj nije bio u bilo kakvoj protivpravnoj radnji’.
Policajac Ruždija Kujević je ispričao da je nakon događaja saznao da je pištolj Edmiru dodala Fatima Ramović, supruga Sabra Ramovića.
Da su razmjere tragedije ispred zgrade suda mogle biti veće potvrđuje iskaz policajca Nedžada Kuča, koji je kazao da je nakon izbijanja tuče u zgradu suda ugurao Sabra Ramovića, kod kojeg je pretresom pronašao pištolj i nož.
Kuč je Sabra Ramovića primijetio krv, kao i na Senadu Muriću, a krv kod oca stradalog mladića, na uglu usana primijetio je i njegov kolega policajac Kemal Šaljić.
Braća pokojnog Semira Saudin i Alan Murić nisu bili očevici, ali su ispričali da je Edmir, kao i ostali Ramovići, više puta njima i cijelom porodici prijetio smrću i upućivao psovke, što su više puta prijavljivali policiji, te da je Elsad Ramović njihovom ocu Senadu u Beranama otvoreno prijetio smrću sinovima, upućujući mu riječi: „Pobiću vi sinove“.
Ramović u Višem sudu odgovara da je sugrađanina Murića ubio iz bezobzirne osvete.
Od tog predmeta, usljed okolnosti da se optuženi nakon protoka vremena od tri godine od podizanja optužnice uskoro može naći na slobodi, odvojen je predmet protiv Elsana, Salka (51), Ernesa i Ernada Ramovića, zbog učestvovanja u tuči, kao i protiv Sabra Ramovića (55), koji odgovara zbog nedozvoljenog držanja oružja, pa će taj predmet biti nastavljen pred Osnovnovim sudom u Rožajama ili Beranama.
Suđenje se nastavlja 22. aprila.
Izvor: Jadranka Ćetković (Vijesti)
Bečić: Nemojte da se desi da znate koji je policajac povezan sa kriminalcima, a da mi to saznajemo bez vas!
Bogdanović poručio opoziciji: Sad ćemo vidjeti kako ste kupovali vile sa 700 eura plate!
Uhapšen crnogorski državljanin u Italiji: Pevozio 50 kilograma kokaina
Ministarka prosvjete: Smjene direktora škola državu koštale više od 400.000 eura
Brnabić: Broj mog telefona objavljen na društvenim mrežama, stigle mi prijetnje
MUP objavio spisak kandidata prijavljenih za posao u policiji: Na listi 708 imena
Rožaje: Policajac tvrdi da je vidio ubistvo u centru grada - "Ramović pucao dok je Murić mirno stajao u grupi"
Uhapšen Podgoričanin: Pokušao da iznudi 110.000 eura
Vesni Medenici pozlilo: Prekinuto ročište
Uhapšen Ljumović u Bugarskoj po potjernici Interpola
DRUŠTVO1 дан ranijeMUP objavio spisak kandidata prijavljenih za posao u policiji: Na listi 708 imena
HRONIKA1 дан ranijeRožaje: Policajac tvrdi da je vidio ubistvo u centru grada – „Ramović pucao dok je Murić mirno stajao u grupi“
HRONIKA13 сати ranijeUhapšen Podgoričanin: Pokušao da iznudi 110.000 eura
HRONIKA4 дана ranijeUhapšena četiri Nikšićanina: Osumnjičeni da su usmrtili medvjeda
DRUŠTVO16 сати ranijeVesni Medenici pozlilo: Prekinuto ročište
HRONIKA2 дана ranijeUhapšen Ljumović u Bugarskoj po potjernici Interpola
