Crnogorski ministar finansija u tehničkom mandatu Aleksandar Damjanović rekao je u intervjuu za Glas Amerike da se o zaduživanju, koje je predviđeno budžetom za ovu godinu, ponovo razgovara sa partnerskim bankama i najavio novi kreditni aranžman u februaru. Damjanović ne isključuje ni mogućnost aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom, u slučaju pogoršanja tržišnih uslova, ali ističe da se o tome trenutno ne razmišlja.

Komentarišući političku krizu u Crnoj Gori, Damjanović kaže da ne očekuje da će ove godine biti održani vanredni parlamentarni izbori, na kojima insistira dio političkih partija i javnosti, te SAD i EU. Očekuje međutim da se nastavi razgovor parlamentarne većine o vladi, bez obzira na ishod predsjedničkih izbora 19. marta. Od ponedeljka najavljuje i razgovore dijela parlamentarne većine i vlade o mogućem predsjedničkom kandidatu.

Damjanović je političku i ekonomsku situaciju u Crnoj Gori za Glas Amerike komentarisao tokom posjete Vašingtonu gdje je prisustvovao Molitvenom doručku, a između ostalih, razgovarao je sa zamjenikom pomoćnika američkog državnog sekretara Gabrijelom Eskobarom. 

Glas Amerike: Međunarodni monetarni fond iznio je optimističniju procjenu svjetskog rasta i pada inflacije za ovu godinu. Kakve su procjene za Crnu Goru?

Damjanović: Kada smo donijeli budžet krajem prošle godine, napravili smo jednu vrstu konzervativnih procjena i što se tiče rasta i inflacije. Nadamo se da će ona biti jednocifrena za 2023. godinu. Bila je dvocifrena protekle 2022. godine. Očekivanje je da ona ipak usporava i da u odnosu na mogućnost rasta crnogorske privrede, i u realnom i u nominalnom smislu, on bude iznad nekih naših projekcija. Tu smo bili konzervativni, planirali smo konzervatnivno spram toga i deficit budžeta i poreske prihode za tekuću godinu. Raduje optimizam kod MMF-a, imajući u vidu da su, kada sam bio ovdje na redovnom zasijedanju MMF-a i Svjetske banke u oktobru, te procjene bilo mnogo pesimističnije.

Glas Amerike: Ovogodišnjim budžetom predviđeno je zaduženje od oko 700 miliona eura. Gdje, kada i pod kojim uslovima ćete da se zadužujete?

Damjanović: Do 600 miliona bi trebalo da bude eventualna kreditna podrška. To je neki gornji nivo podrške. Da li će biti neophodno, to će zavisiti od rezultata i rasta privrede i privrednih aktivnosti generalno, i od turističke sezone, faktora inflacije. Išli smo sa varijantom da u ovom prvom dijelu godine, kada su problemi sa likvidnošću izraženiji imajući u vidu da se budžet najbolje puni od aprila pa do kraja jeseni, da otvorimo mogućnost eventualnog aranžmana koji bi nam prevazišao te probleme u likvidnosti. U pregovorima smo sa jednom tradicionalnom partnerskom bankom i tokom februara će već biti sklopljen jedan arnažman koji će nam olakšati da ovaj dio prvog kvartala prebrodimo sa dosta obaveza, sa uslovno rečeno manjim nivoom prihoda nego što je to tokom narednih kvartala.

Ostaće naravno jedan dio i razmišljamo u dva pravca. Ukoliko se ostvare prognoze MMF-a i neke naše, negdje se tržište stabilizuje, a time i eventualno cijena obveznica nekih naših na sekundarnom tržištu, mogli bi se stvoriti uslovi da – kažem ukoliko budu stabilna predviđanja i dođe do oporavka i uklanjanja recesije – da izađemo na tržište obveznica ukoliko normalno trendovi budu slični. Ostavili smo prostor da dodatnih 500 do 600 miliona obezbijedimo kroz kreditne aranžmame sa partnerskim bankama, prije svega sa ovim velikim koje su ranijih godina bile partneri Crnoj Gori u smislu kreditne podrške. Pratimo tržišne uslove, globalna tržišta, globalna oočekivanja, uslove kamata. Nisu samo u pitanju kamatne stope, već i rokovi i grejs periodi. Trudimo se i obezbijedićemo, uslovno rečeno, onoliko novca koliko treba da bi se zaokružio ovogodišnji budžet.

Glas Amerike: Kakve očekujete uslove zaduživanja? Znamo da oni do sada nisu bili najpovoljniji. Prethodni kredit koji ste uzeli bio je po kamatnoj stopi od 7,5 odsto…

Damjanović: Interesantna stvar koju sam vidio kada sam bio u posjeti kolegi, ministru finansija Srbije Siniši Malom, jeste da je Srbija izašla na tržište obveznica, da nije prošla tako loše što se tiče kamatne stope, negdje je to bilo u nivou oko 5 procenata. Čini mi se da je to negdje bilo slično onome što Rumunija, pa čak i Mađarska u ovom trenutku imaju. Činjenica je da je prije toga neposredno Srbija definisala nastavak stend baj aranžmana sa MMF-om i neku kreditnu podršku od 2,4 milijarde. To znači negdje da je taj aranžman sa MMF-om doveo do činjenice da Srbija ima mnogo bolje uslove kod emisija obveznica nego što bi imala bez tog aranžmana.

Glas Amerike: Vi ste do sada isključivali mogućnost aranžmana sa MMF-om. Da li to sada razmatrate?

Damjanović: Hoću da kažem da otpadaju svi oni glasovi protivnika apriori aranžmana sa MMF-om ili Svjetskom bankom o tome da pod jedan MMF traži nemoguće uslove, smanjivanje penzija i plata. Kod Srbije je to apsolutno netačno. Nije bilo takvih uslova. I pod dva, da neka vrsta aranžmana ugrožava neke druge aranžamane. Kod Srbije se ponovo pokazalo da je to netačno. Upravo su ti aranžmani, kao što mi je to rečeno ovdje u oktobru, doprinijeli i da neki drugi komercijalni aranžmani budu mnogo povoljniji nego što bi bili da nije takvog aranžmana. Kada smo budžet usvajali u parlamentu, javno sam rekao poslanicima, na pitanje o aranžmanu sa MMF-om, da smo mi članica MMF-a i Svjetske banke, da imamo pravo i obavezu da sve vrste aranžmana – koji nisu samo stend baj, nego ima sijaset mogućnosti – koristimo u punoj mjeri u skladu sa našim potrebama ukoliko dođe do pogoršanja uslova na tržištu i ukoliko bi negdje bude negativno odrazilo ne samo na globalno tržište i region, nego i na Crnu Goru. Imajući u vidu i neke političke nestabilnosti koje svakako ne doprinose boljoj poziciji Crne Gore, onda ne isključujem mogućnost da se i taj aranžman sklopi, koji bi naravno bio u funkciji apsolutno prije svega interesa Crne Gore i mogućnosti obezbjeđenja dodatne akumulacije i stabilnosti.

Glas Amerike: Da li je tim povodom već bilo nekih kontakata sa MMF-om?

Damjanović: Ti kontakti će biti nastavljeni sada tokom marta odnosno aprila kada bude proljećno zasijedanje MMF-a i Svjetske banke i gdje će biti analiziran period od prošle jeseni do proljeća. Tada ćemo znati mnogo više, upravo u odnosu na očekivanja i nove projekcije koje je MMF iznio, da vidimo da li to polako ide prema nekoj zoni oporavka i jednog reseta, i globalnog, i regionalnog, evropskog, time i crnogorskog, ili će to ići ponovo u neka neizvjesna očekivanja. U svakom momentu, kao članica MMF-a, imamo mogućnosti i pravo da iskoristimo sve moguće aranžmane koji pred nama stoje kako bi smo osigurali apsolutnu stabilnost i finansiranje. U ovom trenutku o tome ne razmišljamo. Samo dajem prijem Srbije, koja je definitivno – što se tiče platno bilasnih i budžetnih pozicija – bolja nego što je Crna Gora.

Glas Amerike: U budžetu za ovu godinu je rekordno izdvajanje za socijalna davanja, zatim povećanje plata u državnom sektoru, penzija. U međuvremenu, Crna Gora je a dalje prezadužena, uslovi za zaduživanje su sve nepovoljniji , a deficit veliki. Kako će te pokriti sve te troškove? Ko će na kraju to da plati?

Damjanović: Već sam rekao da smo konzervativno planirali prihode, biće oni mnogo veći nego što smo planirali, ne samo zbog faktora inflacije, povećane lične potrošnje, već i zbog nekih mjera koje polako, ali sigurno sprovodimo i kroz neke nove poreske mjere koje smo uveli u decembru, a koje planiramo sada u februaru i martu. One se tiču i sivog tržišta i korišćenja poreskog potencijala koji je bio neiskorišćen. Sve ovo radimo bez povećavanja osnovnih poreskih stopa, a tu prije svega mislim na stopu PDV-a, stopu poreza na dohodak fizičkih lica, imajući u vidu neka ograničenja koja imamo u dijelu potrošnje, budžetskih rashoda… Ovo što smo predvidjeli da bude povećanje od 20 odsto zarada u javnom sektoru negdje odgovara upravo stopi inflacije koja je bila prošle godine. Mi na taj način čuvamo realnu kupovnu moć građana koja bi bila urušena da nema povećanja zarada makar u stopi inflacije.

Glas Amerike: Da li je realizovano to povećanje zarada?

Damjanović: To povećanje se realizuje kroz zaključivanje kolektivnih ugovora, granskih ugovora sa policijom, prosvjetom, zdravstvom, sektorom kulture, javne uprave. To ide sukcesivno, negdje su kolektivni ugovori zatvoreni i biće odmah povećanje zarada. Negdje se tek zatvaraju poput javne uprave… Materija kolektivnih ugovora nisu samo zarade i visina koeficijenata, to je sijaset stvari koje su od interesa i za zaposlene i sindikate na dugi rok. I sindikati i vlada pregovaraju o kolektivnom ugovoru na način koji je u perfektnom interesu prije svega zaposlenih na dugi rok, i sindikata, a države. A ne samo da se to zatvori pričom oko koeficijenta, a zanemare neke stvari koje je kasnije teško popraviti. Sve se to sklapa ovih dana i nedelja, i dobra je vijest da će u 2023. godini zaposleni u javnom sektoru imati uvećane zarade i da će sačuvati realnu kupovnu moć iz prošle godine…

Glas Amerike: Da li ta povećanja mogu da isprate stopu inflacije u Crnoj Gori i povećanje cijena? Da li planirate neke dodatne mjere da sanirate posljedice inflacije?

Damjanović: Mi smo negdje od maja prepolovili akcizu na naftu i naftne derivate i po tom osnovu je budžet izgubio 40 do 50 miliona eura. Ali su dobili građani i privreda. Ta mjera je imala i jedan širi značaj, jer smo kao turistička destinacija bili povoljniji zbog najnižih cijena goriva koje smo imali tokom prošlog ljeta. Sada smo negdje vratili iznos akcize u punoj mjeri, čini mi se da ovih dana ističe i ta neka naša mjera. Pratimo cijene na tržištu – nafte i naftnih derivata – tu moramo da budemo proaktivni. Ako dođe do poremećaja i značajnog rasta tih cijena koje utiču na sve ostale troškove, ići ćemo ponovo radikalno sa sniženjem akciza. Donijeli smo i neke mjere koje se tiču ograničenja marži. Međutim, pokazalo se da bez obzira što smo smanjivanjem stope PDV-a osnovnih životnih artikala na nula i 7 posto sa većih stopa napravili negdje ustupak privredi, to nije imalo većeg efekta na sniženje cijena osnovnih životnih namirnica.

Crna Gora uvozi najveći dio roba za široku potrošnju, čak i prehrambenih artikala, pa i vode, iako bi trebalo da bude proizvođači. I te cijene naravno zavise od inputa spolja. Tu postoji malo tržišnih mehanizama da se može uticati. Naravno, ako bude radikalnih poremećaja, onda ćemo radikalno reagovati. Svakako jedna od mjera koju možemo da sprovedemo je da makar zarade uvećavamo…Nakon rasta zarada koji se očekuje u februaru, martu i aprilu u javnom sektoru koji će povući rast zarada, i najnovijih stopa inflacije koje ćemo imati, doći će i do novog usklađivanja penzija. Razmišljamo, a ja sam o tome razgovarao sa premijerom, da intervenišemo u Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju, da definišemo model koji će omogućiti ubrzanje rasta penzija jer nam je cilj da tokom ove godine – i uvjeren sam da ćemo to ostvariti – da nam minimalna penzija bude 60 odsto minimalne zarade, a da prosječna penzija bude 60 odsto prosječne zarade.

Glas Amerike: Mediji prenose da će vlada predložiti Briselu novi model produženja programa ekonomskog državljanstva prema kome bi novac od projekta bio usmjeren za vraćanje kineskog kredita. Da li to možete da potvrdite i kakvu reakciju očekujete od Brisela, koji je bio decidan u tome da se ukine taj program?

Damjanović: Ja sam imao intenzivnu komunikaciju sa našim evropskim prijateljima i tokom novembra i decembra je jasno dogovoreno da mi ne produžimo važenje odluke koja je istekla 31. decembra. Sad imamo dva posla nakon toga – prvi posao je da sve one aplikacije koje su stigle do 31. decembra, a kojih je više stotina, obrade i u što kraćem roku napravi trijaža tih zahtjeva i da se ti neki benefiti koji su već vidljivi bili prošle godine, i vidljivi su za budžet, nastave i u tekućoj godini. U tom dijelu ćemo redefinisati odnose u Agenciji za investicije koja se nije pokazala dovoljno dobrom u tom kontekstu. Drugi posao je da eventualno osmislimo model koji bi bio apsolutno u skladu sa modelom koji razvijaju zemlje Evropske unije – od Portugalije do Mađarske. Model koji je imala Malta, takozvanog zlatnog pasoša, je nemoguć, EU je rekla da ne može ni Malta jer postoji taj spor koji se vodi pred evropskim sudom, ne može ni Crna Gora kao kandidat. To je u redu, mi smo to ispoštovali i uskladili politiku. Ja sam nagovijestio našim briselskim prijateljima da ćemo tražiti upravo podršku od Evropske unije i od država članica da primijenimo model koji primjenjuju države EU. On nije prodaja zlatnog pasoša, on ide u pravcu nekog stalnog boravka i nekih olakšica za one koji su zainteresovani da ulažu u Crnu Goru. Ako ga bude, ako ga budemo redefinisali, on će biti apsolutno u skladu sa onim što su pravila Evropske unije i što primjenjuje jedan dio država EU.

„Parlamentarni izbori 2024. godine, kada im je i vrijeme“

Glas Amerike: Kao što znamo, Crna Gora je u dubokoj institucionalnoj i političkoj krizi. Vi ste nedavno pomenuli ideju rekonstrukcije postojeće vlade koja, kako se čini, nema podršku. Da li vi smatrate da su vanredni parlamentarni izbori ipak realnija opcija u ovom trenutku, na čemu insistiraju ne samo opozicija, to očekuje većina građana, ali i SAD i EU?

Damjanović: Ja vanredne parlamentarne izbore ne vidim tokom 2023. iz dva razloga. Prvo, imamo redovne predsjedničke izbore koji se održavaju 19. sarta, ako sam ja to dobro sabrao 2. aprila bi bio drugi krug, kada bi Crna Gora mogla da dobije novog predsjednika. Čini mi se da Predsjedniku Đukanoviću mandat ističe 30. maja, da nakon toga stupa na dužnost novi predsjednik, da je jedini način da se dođe do vanrednih izbora skraćenje mandata parlamentarne većine u Skupštini, a ja to ne vidim. I to je pitanje za partije parlamentarne većine. Iz moje komunikacije sa njima, mislim da se tu razmišlja prije svega da se eventualno dođe do rekonstrukcije.

Ona će svakako zavisiti od ishoda predsjedničkih izbora i, čak i kada bi se ušlo u priču o skraćenju mandata parlamenta, u maju, junu, onda bi smo ušli u zonu da te neke eventualne vanredne izbore imamo tek na jesen, u oktobru, novembru, a ja ću samo podsjetiti da je tada zakonom definisano sporovođenje popisa stanovništva u Crnoj Gori kao redovnog posla i koji se ne smije preklopiti, shodno smjernicama EU, sa izbornim ciklusom. Prema tome, ako bi neko htio da ide na vanredne izbore na jesen onda bi taj neko morao da kaže da je protiv popisa, jer će onda popis da se eliminiše i pitanje je kada će ga biti, a to je Crnoj Gori neophodna statistička podloga i osnova da bi razvijala svoje politike koje faktički ne možemo da razvijamo jer nemamo pokazatelje. Ko nam je u Crnoj Gori, koliko ljudi živi, koliko je vani, prosto bez popisa smo u nemogućnosti da imamo strateške politike. To je druga činjenica koja ukazuje na to da – a opet kažem zavisiće dosta od predsjedničkih izbora – ti izbori mogu biti i 2024. godine kada im je vrijeme. Prema tome ja, uprkos želji nekih vanparlamentarnih subjekata uz svakodnevno zapomaganje da dođe do vanrednih izbora, izbore ne vidim na horizontu a to je pravo pitanje za partije parlamentarne većine koje mogu jedino da izazovu izbore ukoliko sebi skrate mandat.

Glas Amerike: Međutim, pominje se i druga opcija, a to je isticanje 90 dana od kako je Miodrag Lekić imenovan za mandatara. Kao što znamo, pregovori o formiranju te vlade su propali. Kako vi to vidite?

Damjanović: Da, ali vidite imate dvije činjenice koje će se desiti. Taj istek 90 dana pada negdje 22. 23. marta, ako se računa od momenta kada je u parlamentu Lekić dobio mandat od predsjednice parlamenta. I to će interesantno pasti između dva kruga predsjedničkih izbora. Druga stvar naravno je da gospodin Lekić ima mandat da predloži vladu do tada, on može i da vrati mandat onome koji mu ga je dao i da se predloži neki drugi mandatar. Dakle postoji sijaset tu situacija. I ne zaboravite još jednu činjenicu da ako Crna Gora dobije Ustavni sud, jednog, dvoje, troje ili četvoro sudija koji će na kraju dati kvorum i mogućnost za rad i odlučivanje, da će taj Ustavni sud imati prioritet da odluči makar o tri stvari. I to se očekuje od Ustavnog suda tokom marta mjeseca, svakako prije predsjedničkih izbora. Jedna stvar je da se otkoči izborni proces u Podgorici i Pljevljima, tranzicija vlasti. da se odluči o izbornim žalbama. Druga stvar je da se odluči o zakonu o predsjedniku, koji će takođe imati efekat ako se donese odluka da je on bio nezakonit u smislu nove procedure imenovanja mandatara i tako dalje. I treća stvar je da li je Milo Đukanović kao predsjednik povrijedio Ustav…Ponavljam, činjenica da gospodin Lekić ima 90 dana i da on svoj mandat može da vrati, i da se mandat da nekom drugom, ukazuje da postoji sijaset opcija. Jedina opcija da se ide na vanredne izbore u ovom trenutku je skraćenje mandata skupštini i to zavisi od parlamentarne većine. Ja s pozicije člana vlade, gledajući odnose u parlamentu, ne vidim tu mogućnost u ovom trenutku. To treba da bude razlog da se ide ka stabilnosti, da parlamentarna većina – bez obzira na ishod predsjedničkih izbora – dogovori oko vlade, i rekonstrukcije eventualne, ili mandatara…

Glas Amerike: Kada govorimo o mandataru, to bi bilo i na osnovu Zakona o predsjedniku i spornih izmjena koje su osudile i SAD i EU. Znamo da su SAD već saopštile da bi bilo koja vlada formirana na osnovu tog zakona bila ustavno sporna i da SAD ne vide kako bi sarađivale sa takvom vladom i kako bi se mogli osloniti na njene vlade. Kako to komentarišete?

Damjanović: O tom zakonu će nadam se brzo odlučiti Ustavni sud. Ako on bude ustavan onda nema niko da se ljuti, ako bude neustavan onda se vraćamo na stara rešenja gdje predsjednik države mora da da mandat onima koji donesu najviše potpisa… Neću braniti zakon jer vlada nema veze sa zakonom koji je donio parlament ali ću samo podsjetiti da je do donošenja zakona došlo nakon činjenice da aktuelni predsjednik države nije sproveo konsultacije o mandataru i nije dao mandat grupaciji koja je podnjela najveći broj potpisa. Dakle, da bi se otklonio taj zastoj i to početno kršenje ustava glasan je zakon.

Glas Amerike: Ali zakon je izglasan uprkos preporukama Venecijanske komisije da se ne usvaja, na šta se pozivaju i SAD i EU…

Damjanović: Predsjednik države je zakočio proceduru time što nije dao mandat onome koji je doneo najveći broj potpisa, niti je obavio konsultacije, to je bilo kršenje Ustava. Parlament je tada, da bi otkočio proceduru, donio zakon koji je sada pred Ustavnim sudom ili će biti. Kakva god odluka da bude, na kraju se vraćamo ili na jednu ili na drugu proceduru koje potpuno jasno definišu davanje mandata, oduzimanje mandata, odnosno trajanje mandata mandataru da sačini vladu. Prema tome, nezavisno od odluke Ustavnog suda o izmjenama Zakona o predsjedniku, ja očekujem da se nastavi razgovor parlamentarne većine, kakav god da bude ishod predsjedničkih izbora, oko vlade i da parlamentarna većina iz avgusta 2020. pokaže da ima želju i volju i sposobnost i odgovornost da do kraja sprovede tranziciju vlasti nakon 30 godina vlasti DPS-a i da se do horizonta narednih izbora pripreme osnove da se razvlasti, u sistemskom smislu, sve ono što su tekovine 30 godina jedne vlasti. To je jedinstven slučaj u Evropi i naši američki prijatelji sa kojima sam razgovarao i naši evropski prijatelji dobro znaju da je posle 30 godina jedne vlasti u avgustu 2020. došlo do svojevrsnog zemljotresa i tektonskih promjena na političkoj mapi Crne Gore i da sve što se događa u poslednje tri godine jesu mala podrhtavanja, smirivanja tla nakon tog zemljotresa. I kada se to smiri neka se, uslovno rečeno, dođe do nove političke utakmice i neka Crna Gora dobije ono što žele građani Crne Gore da vode ovu državu putem napretka.

Glas Amerike: Predsjednički izbori se održavaju 19. marta. Koga ćete vi da podržite za predsjednika i da li vi razmišljate o kandidaturi?

Damjanović: Vidjećemo kako će se izjasniti i članice vlade vezano za mogućeg kandidata. Vlada može da ima uslovno rečeno svog kandidata. Mogu to da budu i nestranački i nezavisni kandidati i mogu da budu kandidati koje će podržati dio vlade odnosno dio parlamentarne većine. Vidio sam da se licitira sa pojedinim imenima pojedinih političara ili političara u pokušaju, da je dosta njih istrčalo u ovom trenutku. Ja bih da sačekam dane pred nama i ozbiljne razgovore unatar partija koje čine parlamentarnu većinu, koje čine vladu. Čini mi se da je ovo prilika, da ko god bude kandidat za predsjednika, da se potvrdi da su tekovine promjena iz 2020. nastavljene i da nam se ne desi da na čelo Crne Gore dođe neko ko bi vratio točak unazad ili neko ko bi keoz saradnju sa partijama koje su ostale bez vlasti poslje 30 godina pokušao da restaurira DPS. Ko god bude takav, to građani dozvoliti neće. Što se moje kandidature tiče, o tom po tom.

Glas Amerike: Demokratski front ima svog kandidata, kao i Evropa sad. Ko će se unutar parlamentarne većine dogovarati o kandidatu?

Damjanović: Ono što slijedi su ozbiljni razgovori narednih dana, već od ponedeljka unutar vlade, i unutar dijela vlade i parlamentarne većine da li postoji mogućnost da se dođe do kandidata koji bi bio, uslovno rečeno, možda bio i najozbiljnije rešenje i za pobjedu odnosno za ulazak u drugi krug.

Glas Amerike: Da li će odluka o tome zavisiti i od toga koga opozicija bude imenovala za predsjedničkog kandidata?

Damjanović: Opozicija se ne izjašnjava, osim činjenice da pojedine opozicione partije kažu da traže ili žele da nađu nestranačkog zajedničkog kandidata. DPS se još uvek ne izjašnjava oko svog kandidata, a generalno mislim da oni kroz istraživaja javnog mnjenja pokušavaju da vide ko je najbolji njihov kandidat. Prirodno je da najveća opoziciona partija ima svog kandidata, kao što je prirodno da i partije parlamentarne većine i vlade – jer dio parlamentarne većine čini vladu, ali su i ostale partije parlamentarne većine koje nisu u vladi takođe vlast po dubini – sjednu i dođu do, ako ne zajedničkog kandidata, onda do dogovora da one podrže u drugom krugu kandidata upravo ili parlamentarne većine ili vlade.

„Poštujem suverenitet BiH“

Glas Amerike: Vi ste bili nedavno u centru pažnje javnosti zbog prisustva na ceremoniji obilježavanja neustavnog Dana Republike Srpske. Da li i dalje smatrate da je to bio ispravan potez, da li ste razmatrali kakvu poruku šaljete svojim prisustvom, posebno imajuću u vidu oštru reakciju BIH i Amerike?

Damjanović: Bio sam očevidac jedne čudne kampanje gdje se svaka politička partija pokušala pozicionirati u odnosu na činjenicu da sam u Banja Luci bio na lični poziv predsjednika Republike Srpske – kojem je upravo neposredno prije toga i čestitao predsjednik države gospodin Đukanović dužnost – da nisam bio u ime vlade Crne Gore, to sam jasno rekao, da niko nema monopol u Crnoj Gori na odnose sa Sarajevom i Banja Lukom i sa Prištinom, da sam neko ko može da ode i u Prištinu, i u Sarajevo, i u Banja Luku, da sam neko ko apsolutno poštuje i BIH i njen suverenitet i zalaže se za najbolje moguće odnose između Crne Gore i BIH i oba entiteta.

Glas Amerike: Da li ste o svemu tome razgovarali sa zvaničnicima BiH koji su na to oštro reagovali? Kažete da poštujete suverenitet BiH, da se posvećeni dobrim odnosima…Međutim, zvaničnici BiH vaše prisustvo (na ceremoniji) nisu smatrali dobronamjernom porukom.

Damjanović: Zvaničnici BIH možda u tom trenutku, zbog tih reakcija iz Crne Gore, nisu imali pune informacije. Ja sam već imao prilike da to u Crnoj Gori objasnim, odnosno da kratko informišem crnogorsku javnost jer je bilo dosta spina i licemjerja kod izjava koje su tih dana punile crnogorske medije. Kao što ste vidjeli, posle 5, 6 dana nikome ništa, to se potpuno zaboravi i ide se u neke druge priče. Suština je da svi oni koji su to pominjali za račun svojih jeftinih političkih poena nisu prstom mrdnuli da elementarno unaprijede ekonomske odnose između Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Prave se prijatelji BiH preko tuđih leđa, a dva susjeda koji imaju neslućene potencijale ne čine ništa da u ekonomskom smislu podignu nivo svojih odnosa.