Katedralni manastir Eparhije budimljansko-nikšićke, Đurđevi Stupovi u Beranama danas obilježava svoju hramovnu slavu Đurđevdan – praznik Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija.

Svetinja, stara 809 godina, spada u red najstarijih naših zadužbina, a posvećena je svetom velikomučeniku i pobjedonoscu Georgiju.

„Ovaj manastir je od svog nastanka do danas dijelio i dobro i zlo sa narodom. Zato je bio i ostao i božji i narodni dom, toplo pribježište i luka spasenja, svetinja koja je duhovno hranila i formirala pokoljenja naših predaka. Od sveštenstva iz perioda turskog ropstva, posle epohe budimljanskih episkopa, koje je uzimalo teškoće naroda na svoja pleća najčešće se pominju iguman Nikifor iz doba vožda Karađorđa, i trojica igumana iz porodice Zečević: čuveni Mojsije, i ne manje zaslužni Nikodim i Joanikije“, kazao je ranije mitropolit Crnogorsko-primorski Joanikije.

Mitropolit Joanikije, Fotografija: Eparhija Budimljansko-nikšićka

On podsjeća da je ova svetinje pet puta razarana, paljena i pljačkana i da su je, zbog brojnih pogroma koje je pretrpjela, nazvali – manastir mučenik.

Đurđevi Stupovi je manastir koji predstavlja najznačajniji kulturno-istorijski spomenik našeg kraja. Osnovao ga je 1213. godine župan Stefan Prvoslav, sin velikog župana Tihomira i sinovac Stefana Nemanje.

Svenarodna litija u 17 časova

Danas će, nakon liturgije u 9 časova, u nastavku biti organizovane slavske svečanosti.

Sa jedne od prošlih litija

U 17 časova tradicionalno svenarodna litija krenuće iz porte manastira Đurđevi Stupovi.

Priča o Svetom Georgiju

Pravoslavna crkva i vjernici danas slave Svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje Svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Georgije je već u dvadesetoj godini dospio do čina tribuna, u službi cara Dioklecijana. U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a mladi Đorđe je stupio pred cara i odvažno rekao da je i on hrišćanin. Time je započelo njegovo stradanje za vjeru.

Sveti Georgije se na ikonama predstavlja u vojvodskom odijelu, na konju, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju. Nešto dalje od njega, stoji jedna žena u gospodskom odijelu (verovatno carica Aleksandra). Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je „proždirala“ brojne nevine hrišćane. Sveti Georgije ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac „neznaboštvu“.

Pod pobjedom koju je Sveti Georgije odneo nad aždajom, vjerovatno se misli na zaustavljanje progona hrišćana koji je sprovodio car Konstantin.