DRUŠTVO
SREĆAN PRAZNIK
Danas slavimo Dan žena – 8. mart
Slave se ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola

Međunarodni dan žena, Osmi mart, obilježava se danas širom svijeta. Slave se ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola.

Demonstracije u Čikagu 1909.
Švajcarska je poslednja zemlja u Evropi koja je uvela pravo glasa ženama (1972).
Prvi nacionalni Dan žena obilježen je 28. februara 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama nakon deklaracije koju je izdala Socijalistička partija Amerike. Avgusta iste godine organizovana je Međunarodna konferencija žena socijalističke Druge internacionale. Inspirisana američkim djelanjem povodom ovog pitanja, Njemica Luiz Cic predložila organizovanje Međunarodnog dana žene.
Kako ona nije bila u stanju da svoje ideje sprovede u djelo, inicijativu za taj praznik preuzela je njemačka feministkinja i komunistkinja Klara Cetkin (1857—1933). Cetkinova se borila za prava žena od 1889, a predlog je javno iznijela tog avgusta u narodnoj kući, danas poznatoj kao Ungdomshuset. Prvo obilježavanje dana bilo je 18. marta 1911. u Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj i Danskoj, dok su ga obilježile mnoge demonstracije uz feministkinje širom Evrope. Ovaj praznik je prihvaćen u svim socijalističkim zemljama nakon što je Aleksandra Kolontaj ubijedila Lenjina da ovaj praznik prihvati kao državni. Tu praksu je preuzela i poslijeratna SSSR i njene saveznice (uključujući i SFRJ).

Prvi nacionalni Dan žena obilježen je 28. februara 1909. u Sjedinjenim Američkim Državama
Kao međunarodni dan žena, Osmi mart (po prvi put tačno određeni datum), prihvaćen je 1917. godine. Ujedinjene nacije su od 1975. godine, koju su proglasile za Međunarodnu godinu žena i službeno počele obilježavati Međunarodni dan žena. U međuvremenu su uvedene institucije kao što su trudničko bolovanje, ograničenje rada žena u trećoj (noćnoj) smjeni, ista plata za isti rad, pravo glasa i mnoge druge. Obično se proslavlja darivanjem žena cvijećem.
Počeci proslavljanja ovog dana imali su jasnu političku boju, što svjedoči i priložena razglednica koja se prodavala u SSSR. Tako na njemu piše: Osmi mart je dan pobune radnih žena protiv kuhinjske robije. Reci NE ugnjetavanju i praznini duha rada u domaćinstvu. Ipak, motivi su kasnije izmijenjeni, pa su za naredne godine korišćene slike mimoze, sovjetske ženske biljke. Uz to je u svim državama nestala politička nota, te Dan žena više nije isključivo praznik za komuniste.
Najavljen Osmomartovski marš u Podgorici: „Otpor sili i nepravdi
Međunarodni dan žena danas će u Crnoj Gori biti obilježen Osmomartovskim maršom pod sloganom “Otpor sili i nepravdi”, saopšteno je iz Centra za ženska prava (CŽP).
Kako je najavljeno, učesnici će se okupiti na Trgu Nezavisnosti u Podgorici u 12 sati, gdje će govoriti aktivistkinje za prava žena Tanja Markuš, Rebeka Čilović, Milena Blagojević, Leonora Dukaj i Ivana Stanić, kao i britanska ambasadorka u Crnoj Gori Karen Medoks.
Iz CŽP-a su kazali da će se grupa kretati Ulicom Slobode, zatim Bulevarom Petra Cetinjskog, kojim će ići do mosta Blaža Jovanovića a zatim ulicom Stanka Dragojevića i Bokeškom ulicom nazad do Trga nezavisnosti.
DRUŠTVO
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.
Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.
Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.
„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.
On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.
Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.
Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.
„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.
„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.
DRUŠTVO
Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.
Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.
„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
- HRONIKA2 дана ranije
Beranci osumnjičeni za krađu šume: Jedan procesuiran, za drugim se traga
- HRONIKA14 сати ranije
Berane: Policija pronašla 30 kilograma marihuane
- DRUŠTVO13 сати ranije
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
- HRONIKA3 дана ranije
Uhapšen Dejan Đinović, osumnjičen za ubistvo Nikolova u Zeti
- HRONIKA1 дан ranije
Pronađeno tijelo Podgoričanke nakon tri nedjelje
- DRUŠTVO3 дана ranije
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu