Demokratski front reagovao je na jučerašnju dodjelu Trinaestojulske nagrade, koju je dobio Andrej Nikolaidis, navodeći za njega da je glasogovornik vlasti i da mu je potreban kauč i dobar psihijatar.

Reagovanje DF-a prenosimo u cjelosti:

„Režim Đukanovića je i dosad zloupotrebljavao institut Trinaestojulske nagrade čašćavajući njome svoje vjerne poltrone za izuzetne domete u slijepom sluganstvu i poslušništvu. Ali je ovogodišnje dodjeljivanje najvećeg državnog priznanja čak jednom Andreju Nikolaidisu, manipulantu u književnosti i naručenom mrzitelju svega što mrzi vrhuška vlasti, ukaljalo Trinaestojulsku nagradu spustivši je na dno dna.

Nikolaidis dobitnik Trinaestojulske nagrade?Kakva sramota i neukus po cjelokupnu Crnu Goru, sprdanje s kulturom ove zemlje, koje se može mjeriti još jedino sa uručenjem nagrade još jednom srednjoškolcu, boksaču Miloradu Popoviću, koji je takođe imao obraza primiti čak Njegoševu nagradu!

Ova dva čovjekomrsca i pljuvača, u stvari, mešetari u kulturi, koji su se ogrebli za mnogo šta, groteskni su primjeri dokle su žiriji u stanju da se srozaju primajući koverte sa imenima laureata, a da niko od članova i ne pročita budalaštine za koje zatim zdušno dižu dva prsta.

Za Crnu Goru nije novost kad režimski žiriji pogaze kulturu svoje zemlje sprdajući se s njom, glasajući za miljenike režima, ali što je mnogo, mnogo je.

“Pisac” mizantrop po narudžbi, Nikolaidis, u Crnoj Gori je prepoznat kao najobičniji manipulant u sferi književnosti, njen Osmi putnik, koji slabosti svog literarnog pera vješto nadomješćuje štancovanjem nagrada za sebe preko inostranih lobija, pri čemu u Crnoj Gori niko normalan niti zna, niti čita njegovu jeftinu buku i bijes, gle slučaja, upravo protiv Milovih i Rankovih oponenata.

Svi trezveni čitaoci prezrivo odmahuju rukama uz komentar da nijesu pali s Marsa da se nadahnjuju baš epohalnom literaturom Nikolaidisa, znajući za otužni dil režimskih “pisaca” s vlašću, koja im se za naručena pljuvanja po medijima revanšira dajući im zvučna priznanja, sprdajući se ovog puta čak i s Trinaestojulskom nagradom.

Izborom Nikolaidisa za laureata postavlja se zabrinjavajuće pitanje – kuda ide Crna Gora, na čijem šalteru za nagrade čekaju vajni pisci-poslušnici, koje će birati isto tako poslušnički žiriji otvoreno se rugajući crnogorskoj kulturi i uglednim nagradama.

Stoga se i ovdje može postaviti flagrantno pitanje: da li su čitaoci u Crnoj Gori, osim naslova, ikad pročitali ijednu knjigu ovog “pisca” srednjoškolca. Tim prije što on ne zna ni osnove umjetnosti i književnosti: da nijedan pravi pisac nikad i nigdje ne govori glasom mržnje. Da su svi pravi pisci filantropi a ne mizantropi. Da su izdignuti “iznad svakog zla”. A kad biste Nikolaidisu oduzeli kompletno zlo i mržnju (po narudžbi režima) u kojem pliva umišljajući da je pisac, od njegove “literature” zaista ne bi ostalo ništa.

No, da same riječi odaju svoje autore, da im se vraćaju kao bumerang, to je stara istina, pa i naslov knjige Nikolaidisa, kako piše u obrazloženju Žirija, za koju nijesu čula ni tri čitaoca u Crnoj Gori, glasi: “Hronika propasti”. A upravo takav naslov autobiografski govori o ličnim dometima ovog priučenog literate, kojeg je hronično urušila njegova hronična mržnja. Nikolaidis je dobro unovčio svoje naručeno zlo u funkciji vlasti dovršavajući ličnu hroniku o kvazi-piscu i poltronu režima.

Tako je Crna Gora dobila svog Trojanskog “doajena”, čijim dometima valjda treba da se nadahnjuju mlade generacije, posebno njegovim izjavama “humanističkog” karaktera. Jedna od njih osvjetljava kompletnu mrziteljsko podobnu svijest pisca-huškača, a odnosi se na pravoslavlje.

U svom “nepatvorenom nadahnuću” napisao je i sljedeće: “Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lešina, sve do neba. Pastva je, kao svuda, zločinačka – ali pravi zlikovci su popovi.“

Uz dodatno pitanje da li je Nikolaidisu posle ovakvih izjava nužan i dobar kauč i psihijatar, jasno se vidi i kako je ovaj nadri-pisac samog sebe ofirao postajući glasnogovornik vlasti.

Demokratski front pretpostavlja da se ovogodišnji instant-Žiri posebno nadahnuo ovakvim izjavama pri odluci o nagradi Nikolaidisu, a da niko pritom nije ni trepnuo niti se postidio što je nagrađen “pisac”-huškač u građanskoj, multikonfesionalnoj Crnoj Gori.

Demokratski front postavlja pitanje SNP-u da li je laureat Trinaestojulske nagrade, Nikolaidis, bio po mjeri građana Crne Gore?

Sličnih “bisera” Nikolaidisa, koji po narudžbi vlasti pljuje sve i svakog po Crnoj Gori i van nje, ima više. Bitno je da kroz njih provijava i srbomržnja, gle slučaja, opet na liniji Đukanovića, ali to je samo “koincidencija” i ništa više.

No, prema narodnoj “spram sveca i tropar”, dobili smo i: spram “pisca” i “Žiri”. A već se i po njegovom sastavu znalo da će izglasati nekog sluganskog autora, koji na svoju ubogu literaturu vješto kalemi ekstremnu mržnju glumeći slobodnog pisca. A da državna sprdnja bude veća, Žiri je stao iza stava da knjižica Nikolaidisa zavređuje nagradu koja se dodjeljuje “za rezultate od izuzetnog značaja za kulturu Crne Gore”.

Tako je to kad partijski aparatčici u Žiriju glasaju partijskog aparatčika u književnosti, čime je postignut balans kiča i kvazikulture na obje strane.

Demokratski front ističe da treba navesti sva imena Žirija, koji je mirno dao glasove AN-u: Jasmina Nikčević (predsjednica, DPS), i članovi – Maja Kostić Mandić, Ivan Jovović, Filip Ivanović, Aldemar Ibrahimović, Jadranka Selhanović (DPS) i Janko Ljumović (DPS).

Očigledno, još jednom se pokazalo: kakav Živi, takav i laureat, i obratno.

Treba istaći da Nikolaidis, igrajući na kartu dodvoravanja režimu, uz pokušaje degutantnog blaćenja Mitropolije crnogorsko-primorske, nije sjedio skrštenih ruku, nego se blagovremeno i planski pripremao za Trinaestojulsku nagradu. Još u martu, u osvit konkursa, pokušao je oblatiti Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija kao, navodno, “pokrovitelja pedofilije i seksualnog zlostavljanja”. A nikad se nije dosjetio da prozove određenu vjersku zajednicu čiji vrhovni poglavar javno traži oprost za stvarne grijehe počinjene u tom kontekstu, za koje zna i cio svijet.

Treba se zapitati i da li je uput za otužne napade na naše pravoslavlje i srpski narod u Crnoj Gori Nikolaidis dobio još 2012. u kabinetu Ranka Krivokapića, gdje je bio ustoličen na funkciju savjetnika za slobodnu javnost i kulturu. A nije poznato s kojom stručnom spremom je primljen na radno mjesto. Ali se pamti kako je javno pozvao na likvidaciju čak i patrijarha Irineja.

Gledano u svemu, Nikolaidis je otužni primjer uljeza u književnosti i partijskog aparatčika, beskrupulozan do krajnosti, bez trunke književne i ljudske časti.

DF je uvjeren da će ovaj skandal oko dodjele Trinaestojulske nagrade AN-u naići na opravdani javni prezir svih ljudi od kulture u Crnoj Gori, i da će i lik i djelo tog perifernog stvaraoca poslužiti za finalno urušavanje državnog priznanja.

Posebno bolno pitanje je hoće li Nikolaidis i pristati da primi nagradu sa adrese ove Vlade?! Jer je sve do juče pljuvao zbog srpske provenijencije, ili će, ponesen emocijama, ipak udostojiti Vladu, učiniti joj počast da i zvanično postane dobitnik Trinaestojulske nagrade.

A sve u znak priznanja za svoje epohalno sluganstvo vlastima, koje su mu se ovim javno i bezočno odužile. A “sjajna” knjiga taster-pisca, se, u stvari, sada već ne zove “Hronika propasti”, nego “Hronika propasti Trinaestojulske nagrade”“, navodi se u saopštenju.