„Od početka ove epidemije sam ovdje. Radim sa kovid pozitivnim bolesnicima. Najviše vremena provodim sa najtežim pacijentima. Borimo se danonoćno za njih“.

Ovim riječima dočekao je ekipu Večernjih Novosti načelnik Urgentnog centra Opšte bolnice u Beranama, internista Nikodin Radenović. Naizgled obična priča koja kao jaje jajetu liči na milion drugih, u kojima su glavni junaci, u ovo zlo kovid-doba, kolege doktora Radenovića.

Ipak, osim što liječi tijelo, Radenović, kao đakon ovdašnjeg manastira Đurđevi stupovi, liječi i – dušu. I to kao đakon.

Foto: M. Sekulović (Večernje novosti)

„Još kao dječak imao sam veliku želju da postanem sveštenik i da studiram teologiju. Međutim, okolnosti su me povele na drugu stranu. Kao student medicine od 1999. do 2005. redovno sam pored obaveza na fakultetu išao na bogosluženja pri Crkvi Svetog Nikole kod oca Raša u Nišu, gdje sam studirao“, priča doktor Radenović.

Nakon zaposlenja u Beranama nastavio je da ide na bogosluženja u manastiru Đurđevi Stupovi.

„Nisam baš bio redovan, ali kada bi vrijeme dozvolilo, praznikom i nedeljom, uvijek sam bio u svetinji. Tadašnji episkop Joanikije je osjetio moju privrženost Crkvi i 21. novembra na Aranđelovdan 2019. godine, slavu Vasojevića i njegovu krsnu slavu, baš u Đurđevim stupovima me je rukopoložio u đakona“, priča on.

Priseća se da mu je prvi stihar darivao i naučio ga dužnostima čteca sadašnji ipođakon Vuksan Vešović.

Foto: Eparhija Budimljansko-nikšićka

Doktor navodi da „duša bez tijela ne može“.

„Ovdje liječimo tijelo, a gore u manastiru i svim našim svetinjama liječimo dušu, približavamo ih Bogu. Lijep je i jedan i drugi poziv“, kaže Nikodin.

Brojni Beranci bili su iznenađeni kada su ga vidjeli kako sa molitvom na usnama i kandilom u rukama predvodi litije u kojima su učestvovale hiljade ljudi. Mnogi, koji su prošli kroz njegovu ordinaciju ili bolničke sobe u kojima ih je lečio, gotovo da nisu verovali da u svešteničkoj bogoslužbenoj odori vide svog ljekara, internistu Nikodina.

„Litije su bile prava stvar. Kosmički pokret u kome se na pravi način osjetila duša našeg naroda i odlučnost da se sačuvaju svetinje i vjera. Ponosan sam na svoj narod i na Crkvu. Na svakoj od njih sam se osjećao posebno i dostojanstveno. Počastvovan što sam sa svojim narodom i sveštenstvom. Jaki smo mi, kada smo zajedno“, kaže doktor Radenović.

Kada je u Crnoj Gori odjeknula vijest da je na virus korona pozitivan tadašnji episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, mnogi su se iskreno zabrinuli. Malo ko, međutim, zna da je brigu o njemu preuzeo upravo Radenović.

„Tačno je, liječio sam preosveštenog vladiku, ali i sve sveštenstvo i monaštvo Eparhije, koje je, nažalost, bilo inficirano kovidom. Bila mi je čast, zadovoljstvo, ali i velika odgovornost da ih liječim“, zaključuje doktor Nikodin.