Connect with us

SPORT

LEGENDARNI FUDBALER PREMINUO DANAS U 54. GODINI

(FOTO/VIDEO) Ovako je govorio Siniša Mihajlović, dijete Vukovara: Srbin sam od glave do pete!

Bio je i ostao najveća legenda jugoslovenskog i srpskog fudbala. Ljevica koja je činila čuda

Foto: Arhiva

Tužne vijesti stigle su danas iz Italije – proslavljeni fudbaler i trener Siniša Mihajlović preminuo je posle teške bolestii.

Ljevica koja je činila čuda, dijete Vukovara sa podignutom kragnom imao je jednu od najživopisnijih životnih priča.

Miha je imao teško djetinjstvo, a na terenu je bio surovi profesionalac.

Rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru. Otac Bogdan vozio je kamione, a majka Viktorija je bila zaposlena u fabrici obuće i gume. Ima četiri godine mlađeg brata Dražena.

„Moj otac je rođen u selu Kukujami, kod Laktaša, a majku Hrvaticu upoznao je u Vukovaru dok je radio u preduzeću ‘Građevinar’. Do rata 1991. svi u našoj kući su se izjašnjavali kao Jugosloveni“, pričao je Miha svojevremeno.

Djed po ocu Ostoja i njegova žena Rista imali su veliku porodicu, baš kao i Ostojini otac i majka. Kad bi Siniša pričao o svojoj djeci, šalio se da je samo nastavio tradiciju.

Majčin otac Ivan, porijeklom je vojvođanski Bunjevac, a baka Eva je bila Njemica iz Srpskog Miletića u Vojvodini.

Foto: Profimedia

U djetinjstvu je bio pravi mali đavo, zbog čega je često radila mamina varjača. U komšiluku je živjela učiteljica koja je, kad je čula da mali Bogdanov polazi u školu, odlučno rekla: „U moj razred, bogme, neće!“

U prvom osnovne je napisao da će kad poraste biti fudbaler. Znajući njegov prijek karakter, mnogi se kunu da je ono „biti” mislio doslovce.

Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“ u Borovu Naselju završio je sa odličnim uspjehom. Upisao je Mašinsku školu, ali se zbog stroge profesorke matematike prebacio u Tehničku u Borovo, gdje je pohađao obućarski smjer – zbog sigurnog zaposlenja.

– Nastavnik književnosti u Borovu Blago Bilić rekao mi je da sam jedini fudbaler na svijetu koji je pročitao sve Andrićeve knjige – za šta je, naravno, on zaslužan.

Često je isticao da je ponosan što je Srbin.

„Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam da priznam i svoje greške, znam da dam i primim izvinjenje i uvijek sam spreman na dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje je da me ne provociraju“, pričao je Miha.

U klubu Borovo uočili su da njegova ljevica čuda čini pa su mu obukli dres s brojem 11 koji je, po nepisanom pravilu, bio rezervisan za „lijevo krilo“.

Foto: Profimedia

Profesionalnu karijeru počeo je 1988. u Vojvodini, a u decembru 1990. kupila ga je Crvena zvezda za milion maraka, što je bio apsolutni rekord u jugoslovenskom fudbalu.

U dresu crveno-bijelih više je igrao po sredini, a tek odlaskom u Romu, ljeta 1992. godine počinje da igra na poziciji „lijevog beka“. Dvije godine kasnije je u Sampdoriji, i tu je „libero“. Slijedi angažman u Laciju, a kopačke o klin okačio je u Interu.

Foto: Privatna arhiva

Tokom karijere osvojio je 16 trofeja: pet prvenstvenih titula, Kup šampiona, Kup kupova Evrope, četiri kupa Italije, Interkontinentalni kup, Superkup Evrope i tri superkupa Italije.

Držao je rekord u Seriji A sa 28 postignutih golova iz slobodnih udaraca. U Brazilu su mu jednom mjerili snagu šuta i utvrdili da je lopta išla brzinom od 165 kilometara na sat. U istoriji najvažnije sporedne stvari na svijetu bilo je i drugih legendarnih izvođača slobodnih udaraca, ali Miha se pokazao najkreativnijim.

„Kad sam šutirao penale, nisam gledao ništa, zatvorim oči i šutnem. A kod slobodnog udarca do poslednjeg koraka posmatram golmana. Ako ostane na poziciji, šutnem preko živog zida, ako se pomeri, gađam u njegov ugao. Uvijek sam uzimao isti zalet“, pričao je on.

FOTO: DAS SCHATZHAUS

Golmani su ga se plašili zbog rezultata, a protivnički igrači su znali da će nekome stradati rebra.

„Posle završetka igračke karijere želio sam da postanem pomoćni trener i ostanem u sportu kome sam posvetio život. To se i dogodilo, počeo sam na poziciji pomoćnog trenera u ‘Interu’. Nisam osjetio, a kamoli teško podnio taj prelazak sa terena na klupu i u stručni štab. Bilo mi je lakše kad sam bio igrač nego sada. Prije sam obraćao pažnju samo na sebe i na to da dam sve najbolje što mogu za tim, a kao trener razmišljam o trideset igrača. Teže je biti trener, ali je to takođe posao koji mnogo volim i planiram da ga dugo još radim“, govorio je Miha.

Mnogi ljubitelji fudbala Mihajlovića smatraju najboljim izvođačem slobodnih udaraca ikada.

Pamte se njegovi razorni šutevi iz daljine u dresovima svih klubova za koje je Mihajlović nastupao.

Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1991. godine u meču protiv Farskih Ostrva.

„Pobijedili smo sa 7:0. Kasnije sam još 63 puta oblačio dres sa državnim grbom, čime se jako ponosim, iako je taj broj mogao biti veći da nije bilo poznatih događaja“, kazao je svojevremeno.

Foto: Arhiva

Sredinom maja 2012. postao je selektor reprezentacije Srbije. Potpisao je dvogodišnji ugovor i, kako to obično biva, posle neispunjenih očekivanja stručne i svekolike javnosti da kvalifikuje Srbiju za Mundijal u Brazilu, od nacionalnog junaka „pretvorio se“ u najvećeg neprijatelja srpskog fudbala.

Poslednja utakmica kojom je dirigovao sa kormila državnog tima bila je protiv Rusije.

Meč je završen rezultatom 1:1, a Miha je napustio reprezentaciju i postao trener Sampdorije. Bio je trener Katanije, Fjorentine, Milana, Torina i Bolonje.

U junu 2019. godine pošao je kod ljekara, misleći da ima grip. Ispostavilo se da je u pitanju leukemija. Dugo je liječen na Institutu „Sant Orsola” gdje mu je u oktobru iste godine transplantovana koštana srž.

Uprkos komplikovanim terapijama, nekoliko puta, što iz bolničke postelje, što na terenu, bio je uz svoju Bolonju.

Gradsko vijeće Bolonje je te godine jednoglasno odlučilo da „Mihajlović, brat i sin Bolonje, bude izabran za počasnog građanina ovog grada.

Suprugu Arijanu upoznao u restoranu: Djeca bi nam bila baš lijepa

Foto: Arhiva

Mihina supruga je Arijana Rapaćoni, nekadašnja zvijezda italijanske televizije RAI UNO.

“ Kad sam je prvi put vidio pomislio sam kako bi naša djeca bila lijepa“, pričao je Siniša.

Prvi put su se sreli u restoranu „Ultima folija“, gdje je Arijanu dovela Sinišina poznanica, jer joj je on dan ranije rekao da mu se dopada.

„Bilo je namješteno da Arijana sjedne kraj mene. Sve se završilo prilično hladno, s nekoliko neobaveznih rečenica. Glumio sam kao da uopšte nisam zainteresovan, a ona je uzvratila istom mjerom“, pričao je on.

Provod su nastavili u jednoj rimskoj diskoteci, gdje su se zbližili u separeu.

Godinu dana kasnije, 1996, vjenčali su 28. juna u rimskoj opštini Kampidoljo, potom i 2005. godine, u manastiru u Sremskim Karlovcima.

„Prije Arijane, imao je samo jednu ozbiljnu vezu u Srbiji. Nisam bio zaljubljive prirode“, pričao je fudbaler.

Sina Marka dobio je sa Italijankom sa kojom je bio u vezi prije nego što se oženio.

Odmah ga je priznao, dao mu je prezime, a svakog mjeseca mu je uplaćivao alimentaciju, pa je Marko za 18. rođendan na računu imao pola miliona eura.

Arijana mu je rodila dvije ćerke, Virdžiniju i Viktoriju, i tri sina, Miroslava, Dušana i Nikolasa.

Htjeli su da usvoje i jednu crvenokosu djevojčicu iz Dječjeg sela, ali ih je od toga „odgovorila“ dobro poznata komplikovana srpska administracija.

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

SPORT

Neuništivi Đoković u finalu Majamija: Na korak do 100. titule

Đoković srušio Dimitrova i ukoliko slavi u finalu protiv Menšika veliku karijeru će krunisati 100. titulom – zanimljivo, bilo bi to na mjestu na kojem je osvojio i prvi pehar iz serije 1.000

29.03.2025. 09:59

Autor

Đoković

Još jedna pobjeda i 100. pehar završiće u njegovim rukama – Novak Đoković i u 38. godini nastavlja da juri rekorde, da mijenja istoriju…

Najbolji i najtrofejniji teniser svih vremena pobjedom nad Grigorom Dimitrovim (6:2, 6:3) i pred očima fudbalske legende Lionela Mesija plasirao se u finale turnira u Majamiju, stigao na korak od toliko željene „stotke“.

Njega će morati da napravi protiv češkog tenisera Jakuba Menšika koji je napravio veliko iznenađenje u drugom polufinalu i savladao domaćeg tenisera Tejlora Frica.

„Znao sam i poslije Olimpijskih igara da ću na svakom narednom turniru ići na stotu titulu – daću sve od sebe, igram dobro i nadam se da će stići stotka“, rekao je Đoković.

Đoković je i dan ranije rušio rekorde, kada je sa 37 godina i 10 mjeseci postao najstariji teniser ikada koji je stigao do polufinala nekog Mastersa iz serije 1.000. Logično, sada je to postao i kada su u pitanju finala.

Komšijski duel sa bugarskim teniserom Đoković je riješio za samo sat i 11 minuta, uz igru kao iz najboljih dana, praktično bez greške – za 142. finale u velikoj karijeri, odnosno 60. iz masters serije.

Sa turnira iz serije 1.000 do sada je osvojio 40 pehara, a zanimljivo prvi je stigao upravo u Majamiju 2007. kada je kao 19-godišnjak u polufinalu pobijedio sadašnjeg trenera Endija Mareja, a u finalu Argentinca Giljerma Kanasa.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

San koji su sanjale generacije: Crna Gora ide na Evropsko prvenstvo u fudbalu

Generacija od zlata. Omladinci među osam najboljih u Evropi

25.03.2025. 18:56

Autor

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: Screenshot

Istorijski trenutak se čekao 18 godina i dan – tog 24. marta 2007. fudbalska reprezentacija Crne Gore odigrala je prvi meč, a 25. marta 2025. Naš fudbal je dočekao plasman na prvo veliko takmičenje.

Zasluge, aplauz i naklon idu za zlatnu generaciju crnogorskog fudbala, za momke koji nastupaju za omladinsku selekciju, za mlade „sokole“ koji su odletjeli na Evropsko prvenstvo.

Momci koji su krenuli da rastu sa Goranom Perišićem, a koje je kroz kvalifikacije do Eura vodio Nenad Vukčević pobjedom nad Gruzijom (3:1) u Tbilisiju elitnu rundu su završili na prvom mjestu i završili među osam najboljih na Starom kontinenetu.

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: FSCG

Ljeto koje je pred nama biće u znaku mladih sokola i turnira koji će se igrati u Rumuniji.

A, nije sve krenulo idealno u Tbilisiju za Vukčevićeve momke, kojima zbog žutih kartona nije mogao da pomogne Vasilije Adžić.

Važnost meča i istorijski trenutak kao da su previše uticali na našu selekciju, pa od igre koja je „sokole“ dovela na korak od Eura nije bilo ništa tokom prvih četrdesetak minuta.

Gruzija je povela već u sedmom minutu kada je Saba Samušija pronašao imenjaka Gegučadzea koji je zatresao mrežu Ognjena Milovića.

Nakon toga naš nacionalni tim je preživio prečku i stativu Vahtanga Salije, Milović je skinuo zicer Samušiji, činilo se da Crna Gora nema odgovor, ali ovi momci su još jednom pokazali karakter i kada ne ide.

Iz svega su se „izvukli“ na majstorski način, lijepom akcijom koja je „opila“ domaćina… Marko Tadić je petom odigrao za Andriju Bulatovića, budućni vezista Lansa sjajnom loptom pronašao Marka Perovića, a ofanzivac Almerije perfektno pogodio iskosa.

Taj pogodak „probudio“ je našu selekciju, vezni red na čelu sa Bulatovićem je počeo da dominira, a „sokoli“ postajali sve opasniji…

Trenutak klase stigao je u 58. minutu – Andrej Camaj je pokazao kakvu ljevicu ima, sa 18 metara projektilom je pocijepao mrežu Gruzije. Bio je to gol za TV spice, lopta je završila na najljepšem mjestu, u dijelu gdje se spajaju prečka i stativa.

Probali su Gruzini nakon toga da se vrate, a Crna Gora je sve iskoristila u 88. minutu kada je pogodio Andrej Kostić – ovog puta Perović je bio asistent.Bukurešt sa dva stadiona, Ploešti i Voluntari uživaće od 13. do 26. juna u najvećem talentu koji Evropa ima – među njima, među mnogim većim nacijama, naći se i momci iz Crne Gore. Potpuno zasluženo – generacija od zlata konačno je dočekala ono što je možda i ranije zaslužila.

GRUZIJA – CRNA GORA 1:3 (1:1)

Tbilisi – Stadion „Miheil Meški“. Sudija: Sajat Karabajev (Kazahstan). Strijelci: Gegučadze u 7. za Gruziju, Marko Perović u 39, Camaj u 58. i Kostić u 88. minutu za Crnu Goru. Žuti kartoni: Berelidze, Amisulašvili, Gogsadze (Gruzija), Tadić, M. Perović, Karadžić, Ćetković, Kostić (Crna Gora).

Gruzija: Mate Sauri, Aleksandre Amisulašvili, George Nikolašivili, Giorgi Meparišvili, Saba Gegučadze (61. Luka Babuteišvili), Aleksandre Peikišvili, Giorgi Gogsadze, Saba Harebašvili, Cotne Berelidze (65. Giorgi Gvasalia), Vahtang Salia (65. Nikoloz Čikovani), Saba Samušia (65. Levani Načkebia).

Crna Gora: Ognjen Milović, Miloš Vračar, Aleksa Karadžić, Bodin Tomašević, Lazar Maraš, Stefan Đukanović (75. Danilo Ćetković), Andrija Bulatović, Danilo Vukanić, Andrej Camaj, Marko Perović (90+2 Marko Perović), Marko Tadić (57. Andrej Kostić).

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Crna Gora ipak opravdala ulogu favorita u duelu sa Gibraltarom na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo: U tri minuta riješila sve, pobijedila 3:1

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću

22.03.2025. 21:24

Autor

U još jednoj emotivnoj noći u Nikšiću, gdje se nacija posljednji put oprostila od Andrije Delibašića, očekivala se lagana pobjeda, a viđeni su veliki problemi crnogorskih fudbalera na startu kvalfikacija za Mundijal.

Ono što je najvažnije, upisana su tri boda – naši fudbaleri su slavili 3:1 protiv Gibraltara u meču u kojem su na vođstvo čekali sve do 70. minuta.

Donio ga je Marko Tući, samo tri minuta kasnije se upisao i Adam Marušić pa su „sokoli“ pronašli način da izbjegnu uzbuđenja u Nikšiću protiv protivnika koji se pokazao boljim nego što se mislilo.

Gosti su prvi poveli, u 13. minutu se upisao Bent poslije loše reakcije golmana Nikića, a u 22. je poravnao Stevan Jovetić u moru šansi koje je stvorila Crna Gora.

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću.

Foto: FSCG

Stvorio je tim Roberta Prosinečkog još tri šanse da preokrene do poluvremena, samo je čudo spriječilo Jovetića da ne pogodi još jednom, a u nastavku se u našu selekciju uvukla i nervoza.

Sve teže je Crna Gora pronalazila prostor da naudi rivalu, a kada je nervoza bila na vrhuncu stigao je gol Tućija na centaršut Marka Jankovića koji je smanjio tenziju.

Odmah potom je pogodio i rezervista Adam Marušić, pa je Crna Gora zatvorila utakmicu – do kraja je mogla da slavi i ubjedljivije (zicer Marka Vešovića i Edvina Kuča, prečka Marka Bakića), ali je i Gibraltar prijetio. Ostalo je 3:1…

Crna Gora u utorak na istom stadionu dočekuje Farska Ostrva (20.45).

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije