Connect with us

SPORT

LEGENDARNI FUDBALER PREMINUO DANAS U 54. GODINI

(FOTO/VIDEO) Ovako je govorio Siniša Mihajlović, dijete Vukovara: Srbin sam od glave do pete!

Bio je i ostao najveća legenda jugoslovenskog i srpskog fudbala. Ljevica koja je činila čuda

Foto: Arhiva

Tužne vijesti stigle su danas iz Italije – proslavljeni fudbaler i trener Siniša Mihajlović preminuo je posle teške bolestii.

Ljevica koja je činila čuda, dijete Vukovara sa podignutom kragnom imao je jednu od najživopisnijih životnih priča.

Miha je imao teško djetinjstvo, a na terenu je bio surovi profesionalac.

Rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru. Otac Bogdan vozio je kamione, a majka Viktorija je bila zaposlena u fabrici obuće i gume. Ima četiri godine mlađeg brata Dražena.

„Moj otac je rođen u selu Kukujami, kod Laktaša, a majku Hrvaticu upoznao je u Vukovaru dok je radio u preduzeću ‘Građevinar’. Do rata 1991. svi u našoj kući su se izjašnjavali kao Jugosloveni“, pričao je Miha svojevremeno.

Djed po ocu Ostoja i njegova žena Rista imali su veliku porodicu, baš kao i Ostojini otac i majka. Kad bi Siniša pričao o svojoj djeci, šalio se da je samo nastavio tradiciju.

Majčin otac Ivan, porijeklom je vojvođanski Bunjevac, a baka Eva je bila Njemica iz Srpskog Miletića u Vojvodini.

Foto: Profimedia

U djetinjstvu je bio pravi mali đavo, zbog čega je često radila mamina varjača. U komšiluku je živjela učiteljica koja je, kad je čula da mali Bogdanov polazi u školu, odlučno rekla: „U moj razred, bogme, neće!“

U prvom osnovne je napisao da će kad poraste biti fudbaler. Znajući njegov prijek karakter, mnogi se kunu da je ono „biti” mislio doslovce.

Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“ u Borovu Naselju završio je sa odličnim uspjehom. Upisao je Mašinsku školu, ali se zbog stroge profesorke matematike prebacio u Tehničku u Borovo, gdje je pohađao obućarski smjer – zbog sigurnog zaposlenja.

– Nastavnik književnosti u Borovu Blago Bilić rekao mi je da sam jedini fudbaler na svijetu koji je pročitao sve Andrićeve knjige – za šta je, naravno, on zaslužan.

Često je isticao da je ponosan što je Srbin.

„Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam da priznam i svoje greške, znam da dam i primim izvinjenje i uvijek sam spreman na dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje je da me ne provociraju“, pričao je Miha.

U klubu Borovo uočili su da njegova ljevica čuda čini pa su mu obukli dres s brojem 11 koji je, po nepisanom pravilu, bio rezervisan za „lijevo krilo“.

Foto: Profimedia

Profesionalnu karijeru počeo je 1988. u Vojvodini, a u decembru 1990. kupila ga je Crvena zvezda za milion maraka, što je bio apsolutni rekord u jugoslovenskom fudbalu.

U dresu crveno-bijelih više je igrao po sredini, a tek odlaskom u Romu, ljeta 1992. godine počinje da igra na poziciji „lijevog beka“. Dvije godine kasnije je u Sampdoriji, i tu je „libero“. Slijedi angažman u Laciju, a kopačke o klin okačio je u Interu.

Foto: Privatna arhiva

Tokom karijere osvojio je 16 trofeja: pet prvenstvenih titula, Kup šampiona, Kup kupova Evrope, četiri kupa Italije, Interkontinentalni kup, Superkup Evrope i tri superkupa Italije.

Držao je rekord u Seriji A sa 28 postignutih golova iz slobodnih udaraca. U Brazilu su mu jednom mjerili snagu šuta i utvrdili da je lopta išla brzinom od 165 kilometara na sat. U istoriji najvažnije sporedne stvari na svijetu bilo je i drugih legendarnih izvođača slobodnih udaraca, ali Miha se pokazao najkreativnijim.

„Kad sam šutirao penale, nisam gledao ništa, zatvorim oči i šutnem. A kod slobodnog udarca do poslednjeg koraka posmatram golmana. Ako ostane na poziciji, šutnem preko živog zida, ako se pomeri, gađam u njegov ugao. Uvijek sam uzimao isti zalet“, pričao je on.

FOTO: DAS SCHATZHAUS

Golmani su ga se plašili zbog rezultata, a protivnički igrači su znali da će nekome stradati rebra.

„Posle završetka igračke karijere želio sam da postanem pomoćni trener i ostanem u sportu kome sam posvetio život. To se i dogodilo, počeo sam na poziciji pomoćnog trenera u ‘Interu’. Nisam osjetio, a kamoli teško podnio taj prelazak sa terena na klupu i u stručni štab. Bilo mi je lakše kad sam bio igrač nego sada. Prije sam obraćao pažnju samo na sebe i na to da dam sve najbolje što mogu za tim, a kao trener razmišljam o trideset igrača. Teže je biti trener, ali je to takođe posao koji mnogo volim i planiram da ga dugo još radim“, govorio je Miha.

Mnogi ljubitelji fudbala Mihajlovića smatraju najboljim izvođačem slobodnih udaraca ikada.

Pamte se njegovi razorni šutevi iz daljine u dresovima svih klubova za koje je Mihajlović nastupao.

Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1991. godine u meču protiv Farskih Ostrva.

„Pobijedili smo sa 7:0. Kasnije sam još 63 puta oblačio dres sa državnim grbom, čime se jako ponosim, iako je taj broj mogao biti veći da nije bilo poznatih događaja“, kazao je svojevremeno.

Foto: Arhiva

Sredinom maja 2012. postao je selektor reprezentacije Srbije. Potpisao je dvogodišnji ugovor i, kako to obično biva, posle neispunjenih očekivanja stručne i svekolike javnosti da kvalifikuje Srbiju za Mundijal u Brazilu, od nacionalnog junaka „pretvorio se“ u najvećeg neprijatelja srpskog fudbala.

Poslednja utakmica kojom je dirigovao sa kormila državnog tima bila je protiv Rusije.

Meč je završen rezultatom 1:1, a Miha je napustio reprezentaciju i postao trener Sampdorije. Bio je trener Katanije, Fjorentine, Milana, Torina i Bolonje.

U junu 2019. godine pošao je kod ljekara, misleći da ima grip. Ispostavilo se da je u pitanju leukemija. Dugo je liječen na Institutu „Sant Orsola” gdje mu je u oktobru iste godine transplantovana koštana srž.

Uprkos komplikovanim terapijama, nekoliko puta, što iz bolničke postelje, što na terenu, bio je uz svoju Bolonju.

Gradsko vijeće Bolonje je te godine jednoglasno odlučilo da „Mihajlović, brat i sin Bolonje, bude izabran za počasnog građanina ovog grada.

Suprugu Arijanu upoznao u restoranu: Djeca bi nam bila baš lijepa

Foto: Arhiva

Mihina supruga je Arijana Rapaćoni, nekadašnja zvijezda italijanske televizije RAI UNO.

“ Kad sam je prvi put vidio pomislio sam kako bi naša djeca bila lijepa“, pričao je Siniša.

Prvi put su se sreli u restoranu „Ultima folija“, gdje je Arijanu dovela Sinišina poznanica, jer joj je on dan ranije rekao da mu se dopada.

„Bilo je namješteno da Arijana sjedne kraj mene. Sve se završilo prilično hladno, s nekoliko neobaveznih rečenica. Glumio sam kao da uopšte nisam zainteresovan, a ona je uzvratila istom mjerom“, pričao je on.

Provod su nastavili u jednoj rimskoj diskoteci, gdje su se zbližili u separeu.

Godinu dana kasnije, 1996, vjenčali su 28. juna u rimskoj opštini Kampidoljo, potom i 2005. godine, u manastiru u Sremskim Karlovcima.

„Prije Arijane, imao je samo jednu ozbiljnu vezu u Srbiji. Nisam bio zaljubljive prirode“, pričao je fudbaler.

Sina Marka dobio je sa Italijankom sa kojom je bio u vezi prije nego što se oženio.

Odmah ga je priznao, dao mu je prezime, a svakog mjeseca mu je uplaćivao alimentaciju, pa je Marko za 18. rođendan na računu imao pola miliona eura.

Arijana mu je rodila dvije ćerke, Virdžiniju i Viktoriju, i tri sina, Miroslava, Dušana i Nikolasa.

Htjeli su da usvoje i jednu crvenokosu djevojčicu iz Dječjeg sela, ali ih je od toga „odgovorila“ dobro poznata komplikovana srpska administracija.

SPORT

Crna Gora srušila Grčku u Atini!

Velika pobjeda naših košarkaša u kvalifikacijama za Mundobasket

Foto: Fiba

Crna Gora se odbranila u posljednjem napadu i upisala veliku pobjedu, jednu od najvećih ikada u kvalifikacijama – srušila je Grčku u Atini i slavila 67:65.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Marija Vuković šampionka Balkana: Osvojila zlato na prvenstvu u Beogradu

Marija Vuković je na sigurnom putu ka plasmanu među 12 najboljih skakačica svijeta za nastup na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Poljskoj (20-22. mart)

Marija Vuković osvojila je zlatnu medalju na dvoranskom prvenstvu Balkana, koje se održava u Beogradu.

Crnogorska atletičarka slavila je da rezultatom 189 centimetara u skoku uvis. Marija je iz prvog pokušaja preskočila 181, zatim je visinu 185 „savladala“ u drugoj seriji, da bi 187 i 189 preletjela bez problema. Ostala je sama na zaletištu, jer je Rumunka Federika Apostol zastala na 187 (osvojila srebro), a istu visinu imala je i Lia Apostolovski iz Slovenije, ali Vuković na 192 nije bila uspješna.

Marija je prije samo deset dana, takođe u Beogradu, imala izuzetan nastup kada je osvojila drugo mjesto na 11. Beogradskom dvoranskom mitingu sa preskočenih 194 centimetra.

Marija Vuković je na sigurnom putu ka plasmanu među 12 najboljih skakačica svijeta za nastup na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Poljskoj (20-22.mart).

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Kralj Melburna: Đoković u finalu Australijan opena

Uz mnogo preokreta, dugih gemova i oscilacija na obje strane, do pobjede i meča za titulu stigao je srpski teniser protiv Sinera i to nakon pet setova i nešto preko četiri sata borbe – 3:2 (3:6, 6:3, 4:6, 6:4, 6:4)

U Melburnu je odigran još jedan meč za pamćenje i to u polufinalu Australijan opena u kojem su Novak Đoković i Janik Siner gotovo bez predaha vodili veliku borbu za mjesto u finalu. Uz mnogo preokreta, dugih gemova i oscilacija na obje strane, do pobjede i meča za titulu stigao je srpski teniser i to nakon pet setova i nešto preko četiri sata borbe – 3:2 (3:6, 6:3, 4:6, 6:4, 6:4).

Prvi set otvoren je furiozno – dvostruki uzastopni šampion u Melburnu, Janik Siner je krenuo kao uragan, odmah slomio ritam Novaka Đokovića i poveo 3:0 prije nego što je srpski as uspio da uhvati pravi tempo. Novak je pokušavao da pronađe dubinu udarca i sigurnost na servisu, ali Italijan je bio precizan, agresivan i nemilosrdan u ključnim momentima. Iako je Đoković podigao nivo igre u finišu, Siner je bez drame priveo set kraju i poveo 1:0 u setovima – 6:3.

Drugi set donio je potpuno drugačiju sliku – Novak se probudio, publika je osjetila promjenu energije. Dugi poeni, savršeni riterni i nevjerovatna kretanja po terenu. Đoković je iskoristio slabiji trenutak protivnika, napravio ključni brejk u četvrtom gemu i sigurno čuvao prednost do kraja za izjednačenje u setovima – 6:3.

Treći set donio je iscrpljujuću borbu živaca. Oba tenisera su čuvala servis, poeni su osvajani uz ogromne napore, a svaki gem djelovao je kao mala bitka. Novak je pokušavao da diktira tempo, ali je Siner pokazao svježinu i mirnoću kada je bilo najteže. Oba igrača bila su sigurna do rezultata 4:4 na svojim servis gemovima. U završnici seta Italijan je iskoristio nekoliko grešaka Đokovića, napao ga na 5:4 i prvim brejokom u tom dijelu igre došao do 2:1 u setovima, bilo je 6:4.

Novak je, uprkos znakovima umora na početku četvrtog seta ušao agresivno i odmah napravio brejk. Poeni su postajali sve duži, a veoma brzo bilo je i 3:1 za Đokovića. Pri rezultatu 5:3 za najboljeg igrača u istoriji, Siner je imao dvije brejk prilike uspio je Đoković da odoli naletima Italijana i sačuva prednost do kraja za 2:2 u setovima – 6:4.

Odličujući, peti set, počeo je sigurnim gemovima oba tenisera – 1:1. Potom je Siner došao do 2:1, a u narednom imao i tri brejk lopte, ipak se Đoković izvukao i uspio da dođe do 2:2. Uslijedila su dva relativno laka gema za oba igrača, pa je na semaforu pisalo 3:3. Sedmi gem donio je brejk i erupciju oduševljenja na tribinama, Đoković je iskoristio prvu brejk šansu i došao do 4:3. Ipak, u narednom, veoma iscrpljujućem gemu, Siner je natrčao Novaka, i došao do 0:40, spasio je potom Đoković sve tri brejk šanse, a onda i vezao nova dva poena, stigao do 5:3 i na samo gem od pobjede. Nije to omelo Sinera da u narednom gemu, u kojem je servirao da ostane u meču, osvojio sva četiri poena i smanji na 5:4. Novak je uzvratio istom mjerom, brzo osvojio dva poena, a ona stigao i do 40:15 – nije iskoristio prvu, a potom ni drugu meč loptu. Ubrzo je došao i do treće, ovoga puta nije pogriješio i došao je do pobjede.

Đoković će u finalu, koje je zakazano za nedelju igrati sa Špancem Karlosom Alkarasom koji je jutros nakon epskog meča pobijedio Aleksandera Zvereva, takođe u pet setova – 3:2.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije