Connect with us

SPORT

LEGENDARNI FUDBALER PREMINUO DANAS U 54. GODINI

(FOTO/VIDEO) Ovako je govorio Siniša Mihajlović, dijete Vukovara: Srbin sam od glave do pete!

Bio je i ostao najveća legenda jugoslovenskog i srpskog fudbala. Ljevica koja je činila čuda

Foto: Arhiva

Tužne vijesti stigle su danas iz Italije – proslavljeni fudbaler i trener Siniša Mihajlović preminuo je posle teške bolestii.

Ljevica koja je činila čuda, dijete Vukovara sa podignutom kragnom imao je jednu od najživopisnijih životnih priča.

Miha je imao teško djetinjstvo, a na terenu je bio surovi profesionalac.

Rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru. Otac Bogdan vozio je kamione, a majka Viktorija je bila zaposlena u fabrici obuće i gume. Ima četiri godine mlađeg brata Dražena.

„Moj otac je rođen u selu Kukujami, kod Laktaša, a majku Hrvaticu upoznao je u Vukovaru dok je radio u preduzeću ‘Građevinar’. Do rata 1991. svi u našoj kući su se izjašnjavali kao Jugosloveni“, pričao je Miha svojevremeno.

Djed po ocu Ostoja i njegova žena Rista imali su veliku porodicu, baš kao i Ostojini otac i majka. Kad bi Siniša pričao o svojoj djeci, šalio se da je samo nastavio tradiciju.

Majčin otac Ivan, porijeklom je vojvođanski Bunjevac, a baka Eva je bila Njemica iz Srpskog Miletića u Vojvodini.

Foto: Profimedia

U djetinjstvu je bio pravi mali đavo, zbog čega je često radila mamina varjača. U komšiluku je živjela učiteljica koja je, kad je čula da mali Bogdanov polazi u školu, odlučno rekla: „U moj razred, bogme, neće!“

U prvom osnovne je napisao da će kad poraste biti fudbaler. Znajući njegov prijek karakter, mnogi se kunu da je ono „biti” mislio doslovce.

Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“ u Borovu Naselju završio je sa odličnim uspjehom. Upisao je Mašinsku školu, ali se zbog stroge profesorke matematike prebacio u Tehničku u Borovo, gdje je pohađao obućarski smjer – zbog sigurnog zaposlenja.

– Nastavnik književnosti u Borovu Blago Bilić rekao mi je da sam jedini fudbaler na svijetu koji je pročitao sve Andrićeve knjige – za šta je, naravno, on zaslužan.

Često je isticao da je ponosan što je Srbin.

„Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam da priznam i svoje greške, znam da dam i primim izvinjenje i uvijek sam spreman na dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje je da me ne provociraju“, pričao je Miha.

U klubu Borovo uočili su da njegova ljevica čuda čini pa su mu obukli dres s brojem 11 koji je, po nepisanom pravilu, bio rezervisan za „lijevo krilo“.

Foto: Profimedia

Profesionalnu karijeru počeo je 1988. u Vojvodini, a u decembru 1990. kupila ga je Crvena zvezda za milion maraka, što je bio apsolutni rekord u jugoslovenskom fudbalu.

U dresu crveno-bijelih više je igrao po sredini, a tek odlaskom u Romu, ljeta 1992. godine počinje da igra na poziciji „lijevog beka“. Dvije godine kasnije je u Sampdoriji, i tu je „libero“. Slijedi angažman u Laciju, a kopačke o klin okačio je u Interu.

Foto: Privatna arhiva

Tokom karijere osvojio je 16 trofeja: pet prvenstvenih titula, Kup šampiona, Kup kupova Evrope, četiri kupa Italije, Interkontinentalni kup, Superkup Evrope i tri superkupa Italije.

Držao je rekord u Seriji A sa 28 postignutih golova iz slobodnih udaraca. U Brazilu su mu jednom mjerili snagu šuta i utvrdili da je lopta išla brzinom od 165 kilometara na sat. U istoriji najvažnije sporedne stvari na svijetu bilo je i drugih legendarnih izvođača slobodnih udaraca, ali Miha se pokazao najkreativnijim.

„Kad sam šutirao penale, nisam gledao ništa, zatvorim oči i šutnem. A kod slobodnog udarca do poslednjeg koraka posmatram golmana. Ako ostane na poziciji, šutnem preko živog zida, ako se pomeri, gađam u njegov ugao. Uvijek sam uzimao isti zalet“, pričao je on.

FOTO: DAS SCHATZHAUS

Golmani su ga se plašili zbog rezultata, a protivnički igrači su znali da će nekome stradati rebra.

„Posle završetka igračke karijere želio sam da postanem pomoćni trener i ostanem u sportu kome sam posvetio život. To se i dogodilo, počeo sam na poziciji pomoćnog trenera u ‘Interu’. Nisam osjetio, a kamoli teško podnio taj prelazak sa terena na klupu i u stručni štab. Bilo mi je lakše kad sam bio igrač nego sada. Prije sam obraćao pažnju samo na sebe i na to da dam sve najbolje što mogu za tim, a kao trener razmišljam o trideset igrača. Teže je biti trener, ali je to takođe posao koji mnogo volim i planiram da ga dugo još radim“, govorio je Miha.

Mnogi ljubitelji fudbala Mihajlovića smatraju najboljim izvođačem slobodnih udaraca ikada.

Pamte se njegovi razorni šutevi iz daljine u dresovima svih klubova za koje je Mihajlović nastupao.

Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1991. godine u meču protiv Farskih Ostrva.

„Pobijedili smo sa 7:0. Kasnije sam još 63 puta oblačio dres sa državnim grbom, čime se jako ponosim, iako je taj broj mogao biti veći da nije bilo poznatih događaja“, kazao je svojevremeno.

Foto: Arhiva

Sredinom maja 2012. postao je selektor reprezentacije Srbije. Potpisao je dvogodišnji ugovor i, kako to obično biva, posle neispunjenih očekivanja stručne i svekolike javnosti da kvalifikuje Srbiju za Mundijal u Brazilu, od nacionalnog junaka „pretvorio se“ u najvećeg neprijatelja srpskog fudbala.

Poslednja utakmica kojom je dirigovao sa kormila državnog tima bila je protiv Rusije.

Meč je završen rezultatom 1:1, a Miha je napustio reprezentaciju i postao trener Sampdorije. Bio je trener Katanije, Fjorentine, Milana, Torina i Bolonje.

U junu 2019. godine pošao je kod ljekara, misleći da ima grip. Ispostavilo se da je u pitanju leukemija. Dugo je liječen na Institutu „Sant Orsola” gdje mu je u oktobru iste godine transplantovana koštana srž.

Uprkos komplikovanim terapijama, nekoliko puta, što iz bolničke postelje, što na terenu, bio je uz svoju Bolonju.

Gradsko vijeće Bolonje je te godine jednoglasno odlučilo da „Mihajlović, brat i sin Bolonje, bude izabran za počasnog građanina ovog grada.

Suprugu Arijanu upoznao u restoranu: Djeca bi nam bila baš lijepa

Foto: Arhiva

Mihina supruga je Arijana Rapaćoni, nekadašnja zvijezda italijanske televizije RAI UNO.

“ Kad sam je prvi put vidio pomislio sam kako bi naša djeca bila lijepa“, pričao je Siniša.

Prvi put su se sreli u restoranu „Ultima folija“, gdje je Arijanu dovela Sinišina poznanica, jer joj je on dan ranije rekao da mu se dopada.

„Bilo je namješteno da Arijana sjedne kraj mene. Sve se završilo prilično hladno, s nekoliko neobaveznih rečenica. Glumio sam kao da uopšte nisam zainteresovan, a ona je uzvratila istom mjerom“, pričao je on.

Provod su nastavili u jednoj rimskoj diskoteci, gdje su se zbližili u separeu.

Godinu dana kasnije, 1996, vjenčali su 28. juna u rimskoj opštini Kampidoljo, potom i 2005. godine, u manastiru u Sremskim Karlovcima.

„Prije Arijane, imao je samo jednu ozbiljnu vezu u Srbiji. Nisam bio zaljubljive prirode“, pričao je fudbaler.

Sina Marka dobio je sa Italijankom sa kojom je bio u vezi prije nego što se oženio.

Odmah ga je priznao, dao mu je prezime, a svakog mjeseca mu je uplaćivao alimentaciju, pa je Marko za 18. rođendan na računu imao pola miliona eura.

Arijana mu je rodila dvije ćerke, Virdžiniju i Viktoriju, i tri sina, Miroslava, Dušana i Nikolasa.

Htjeli su da usvoje i jednu crvenokosu djevojčicu iz Dječjeg sela, ali ih je od toga „odgovorila“ dobro poznata komplikovana srpska administracija.

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

SPORT

Ministarstvo sporta predložiće da se bazen u Kotoru nazove po Njegošu

Promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću, jedan je od zahtjeva Hrvatske, radi davanja podrške da Crna Gora finalizuje proces pristupanja EU

19.10.2026. 22:14

Autor

Ministarstvo sporta i mladih predložiće da se bazen u Kotoru nazove po Petru II Petroviću Njegošu, potvrđeno je Portalu RTCG.

Promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Džimiju Gopčeviću, jedan je od zahtjeva Hrvatske, radi davanja podrške da Crna Gora finalizuje proces pristupanja EU.

Vlada je nedavno usvojila izmjene zakona o spomen-obilježju kojim se otvara put za promjenu imena bazena.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora za ulazaka u EU sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj, očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu, kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji, kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Foto: elements.envato

Nastavite sa čitanjem

SPORT

(VIDEO) Veliki uspjeh za naš boks: Bjelopoljac Strahinja Mrdak je evropski šampion

Bravo šampione!

11.10.2026. 20:34

Autor

Foto: Screenshot

Strahinja Mrdak iz Bijelog Polja je novi šampion Evrope u boksu za borce do 17 godina, nakon što je u nezaboravnom, spektakularnom finalu u Budvi podigao prepunu dvoranu na noge i osvojio zlatnu medalju u kategoriji do 54 kilograma!

U fantastičnom ambijentu pred domaćom publikom koja je disala kao jedno sa našim mladim asom, viđena je prava bokserska drama. Mrdak je naspram sebe imao izuzetno teškog rivala, Rusa Matveja Zajceva.

„Godinama se Slavko i Strahinja u Bijelom Polju sami bore, rade i vjeruju u svoj cilj. Otac i sin, trener i bokser, zajedno prolaze kroz sve izazove koje nosi put do vrha. Znam koliko je truda, odricanja i teških trenutaka iza njih. Puno sam toga prošao sa Slavkom i Strahinjom, zajedno sa svojim borcima, i zato posebno dobro znam koliko je težak put koji su morali preći da bi danas stigli do ovog cilja. Često su bili sami, često se činilo da se bore protiv svih, ali nikada nijesu odustali!

Veliku podršku na tom putu pruža im Bokserski klub Budva, čiji je Strahinja član, uz Nikolu, Sašu, Petra, Stevana i Sergeja, koji godinama stoje uz njih. A danas je sve stalo u jednu riječ – ŠAMPION EVROPE!“, kazao je trener reprezentacije Boško Drašković.

Danas ovo zlato briše mnoge teške trenutke, nepravde i sumnje.

„Danas je nagrada za sve što su prošli, za svaku kap znoja, svako odricanje i svaku godinu vjere u san. Slavko i Strahinja su uspjeli! A ono najljepše tek dolazi. Ovo nije kraj njihove priče, već početak novih velikih pobjeda! Bravo, šampione! Bravo, brate Slavko! Zaslužili ste ovo!“, poručio je Drašković.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

(VIDEO) Đoković je kralj Pekinga! Osvojio 102. trofej u karijeri

Sedmi pehar u glavnom gradu Kine

06.10.2026. 15:10

Autor

Foto: Tanjug

Novak Đoković je šampion Pekinga!

Najbolji teniser svih vremena danas je osvojio titulu u glavnom gradu Kine, nakon što mu je Aleks de Minor predao meč u drugom setu.

U trenutku prekida Đoković je vodio u setovima (7:6), a u drugom je bilo 1:0 za srpskog tenisera.

Đoković je i dalje bez poraza u Pekingu, a osvojio je sedmu titulu u glavnom gradu Kine.

Ujedno, Đoković je danas osvojio prvu titulu u 2026. godini, a 21 godinu zaredom je stizao do makar jednog trofeja u sezoni, po čemu je apsolutni rekorder.

U karijeri je osvojio 102 trofeja.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije