Connect with us

SPORT

LEGENDARNI FUDBALER PREMINUO DANAS U 54. GODINI

(FOTO/VIDEO) Ovako je govorio Siniša Mihajlović, dijete Vukovara: Srbin sam od glave do pete!

Bio je i ostao najveća legenda jugoslovenskog i srpskog fudbala. Ljevica koja je činila čuda

Foto: Arhiva

Tužne vijesti stigle su danas iz Italije – proslavljeni fudbaler i trener Siniša Mihajlović preminuo je posle teške bolestii.

Ljevica koja je činila čuda, dijete Vukovara sa podignutom kragnom imao je jednu od najživopisnijih životnih priča.

Miha je imao teško djetinjstvo, a na terenu je bio surovi profesionalac.

Rođen je 20. februara 1969. godine u Vukovaru. Otac Bogdan vozio je kamione, a majka Viktorija je bila zaposlena u fabrici obuće i gume. Ima četiri godine mlađeg brata Dražena.

„Moj otac je rođen u selu Kukujami, kod Laktaša, a majku Hrvaticu upoznao je u Vukovaru dok je radio u preduzeću ‘Građevinar’. Do rata 1991. svi u našoj kući su se izjašnjavali kao Jugosloveni“, pričao je Miha svojevremeno.

Djed po ocu Ostoja i njegova žena Rista imali su veliku porodicu, baš kao i Ostojini otac i majka. Kad bi Siniša pričao o svojoj djeci, šalio se da je samo nastavio tradiciju.

Majčin otac Ivan, porijeklom je vojvođanski Bunjevac, a baka Eva je bila Njemica iz Srpskog Miletića u Vojvodini.

Foto: Profimedia

U djetinjstvu je bio pravi mali đavo, zbog čega je često radila mamina varjača. U komšiluku je živjela učiteljica koja je, kad je čula da mali Bogdanov polazi u školu, odlučno rekla: „U moj razred, bogme, neće!“

U prvom osnovne je napisao da će kad poraste biti fudbaler. Znajući njegov prijek karakter, mnogi se kunu da je ono „biti” mislio doslovce.

Osnovnu školu „Bratstvo i jedinstvo“ u Borovu Naselju završio je sa odličnim uspjehom. Upisao je Mašinsku školu, ali se zbog stroge profesorke matematike prebacio u Tehničku u Borovo, gdje je pohađao obućarski smjer – zbog sigurnog zaposlenja.

– Nastavnik književnosti u Borovu Blago Bilić rekao mi je da sam jedini fudbaler na svijetu koji je pročitao sve Andrićeve knjige – za šta je, naravno, on zaslužan.

Često je isticao da je ponosan što je Srbin.

„Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam da priznam i svoje greške, znam da dam i primim izvinjenje i uvijek sam spreman na dijalog. Smatraju da sam tvrd čovjek. To je istina. I bolje je da me ne provociraju“, pričao je Miha.

U klubu Borovo uočili su da njegova ljevica čuda čini pa su mu obukli dres s brojem 11 koji je, po nepisanom pravilu, bio rezervisan za „lijevo krilo“.

Foto: Profimedia

Profesionalnu karijeru počeo je 1988. u Vojvodini, a u decembru 1990. kupila ga je Crvena zvezda za milion maraka, što je bio apsolutni rekord u jugoslovenskom fudbalu.

U dresu crveno-bijelih više je igrao po sredini, a tek odlaskom u Romu, ljeta 1992. godine počinje da igra na poziciji „lijevog beka“. Dvije godine kasnije je u Sampdoriji, i tu je „libero“. Slijedi angažman u Laciju, a kopačke o klin okačio je u Interu.

Foto: Privatna arhiva

Tokom karijere osvojio je 16 trofeja: pet prvenstvenih titula, Kup šampiona, Kup kupova Evrope, četiri kupa Italije, Interkontinentalni kup, Superkup Evrope i tri superkupa Italije.

Držao je rekord u Seriji A sa 28 postignutih golova iz slobodnih udaraca. U Brazilu su mu jednom mjerili snagu šuta i utvrdili da je lopta išla brzinom od 165 kilometara na sat. U istoriji najvažnije sporedne stvari na svijetu bilo je i drugih legendarnih izvođača slobodnih udaraca, ali Miha se pokazao najkreativnijim.

„Kad sam šutirao penale, nisam gledao ništa, zatvorim oči i šutnem. A kod slobodnog udarca do poslednjeg koraka posmatram golmana. Ako ostane na poziciji, šutnem preko živog zida, ako se pomeri, gađam u njegov ugao. Uvijek sam uzimao isti zalet“, pričao je on.

FOTO: DAS SCHATZHAUS

Golmani su ga se plašili zbog rezultata, a protivnički igrači su znali da će nekome stradati rebra.

„Posle završetka igračke karijere želio sam da postanem pomoćni trener i ostanem u sportu kome sam posvetio život. To se i dogodilo, počeo sam na poziciji pomoćnog trenera u ‘Interu’. Nisam osjetio, a kamoli teško podnio taj prelazak sa terena na klupu i u stručni štab. Bilo mi je lakše kad sam bio igrač nego sada. Prije sam obraćao pažnju samo na sebe i na to da dam sve najbolje što mogu za tim, a kao trener razmišljam o trideset igrača. Teže je biti trener, ali je to takođe posao koji mnogo volim i planiram da ga dugo još radim“, govorio je Miha.

Mnogi ljubitelji fudbala Mihajlovića smatraju najboljim izvođačem slobodnih udaraca ikada.

Pamte se njegovi razorni šutevi iz daljine u dresovima svih klubova za koje je Mihajlović nastupao.

Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1991. godine u meču protiv Farskih Ostrva.

„Pobijedili smo sa 7:0. Kasnije sam još 63 puta oblačio dres sa državnim grbom, čime se jako ponosim, iako je taj broj mogao biti veći da nije bilo poznatih događaja“, kazao je svojevremeno.

Foto: Arhiva

Sredinom maja 2012. postao je selektor reprezentacije Srbije. Potpisao je dvogodišnji ugovor i, kako to obično biva, posle neispunjenih očekivanja stručne i svekolike javnosti da kvalifikuje Srbiju za Mundijal u Brazilu, od nacionalnog junaka „pretvorio se“ u najvećeg neprijatelja srpskog fudbala.

Poslednja utakmica kojom je dirigovao sa kormila državnog tima bila je protiv Rusije.

Meč je završen rezultatom 1:1, a Miha je napustio reprezentaciju i postao trener Sampdorije. Bio je trener Katanije, Fjorentine, Milana, Torina i Bolonje.

U junu 2019. godine pošao je kod ljekara, misleći da ima grip. Ispostavilo se da je u pitanju leukemija. Dugo je liječen na Institutu „Sant Orsola” gdje mu je u oktobru iste godine transplantovana koštana srž.

Uprkos komplikovanim terapijama, nekoliko puta, što iz bolničke postelje, što na terenu, bio je uz svoju Bolonju.

Gradsko vijeće Bolonje je te godine jednoglasno odlučilo da „Mihajlović, brat i sin Bolonje, bude izabran za počasnog građanina ovog grada.

Suprugu Arijanu upoznao u restoranu: Djeca bi nam bila baš lijepa

Foto: Arhiva

Mihina supruga je Arijana Rapaćoni, nekadašnja zvijezda italijanske televizije RAI UNO.

“ Kad sam je prvi put vidio pomislio sam kako bi naša djeca bila lijepa“, pričao je Siniša.

Prvi put su se sreli u restoranu „Ultima folija“, gdje je Arijanu dovela Sinišina poznanica, jer joj je on dan ranije rekao da mu se dopada.

„Bilo je namješteno da Arijana sjedne kraj mene. Sve se završilo prilično hladno, s nekoliko neobaveznih rečenica. Glumio sam kao da uopšte nisam zainteresovan, a ona je uzvratila istom mjerom“, pričao je on.

Provod su nastavili u jednoj rimskoj diskoteci, gdje su se zbližili u separeu.

Godinu dana kasnije, 1996, vjenčali su 28. juna u rimskoj opštini Kampidoljo, potom i 2005. godine, u manastiru u Sremskim Karlovcima.

„Prije Arijane, imao je samo jednu ozbiljnu vezu u Srbiji. Nisam bio zaljubljive prirode“, pričao je fudbaler.

Sina Marka dobio je sa Italijankom sa kojom je bio u vezi prije nego što se oženio.

Odmah ga je priznao, dao mu je prezime, a svakog mjeseca mu je uplaćivao alimentaciju, pa je Marko za 18. rođendan na računu imao pola miliona eura.

Arijana mu je rodila dvije ćerke, Virdžiniju i Viktoriju, i tri sina, Miroslava, Dušana i Nikolasa.

Htjeli su da usvoje i jednu crvenokosu djevojčicu iz Dječjeg sela, ali ih je od toga „odgovorila“ dobro poznata komplikovana srpska administracija.

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

SPORT

Marija Vuković osvojila zlato u Atini: Postavila novi crnogorski rekord, preskočila 198 centimetara

Vuković je tako za četiri centimetra nadmašila rezultat od 194 centimetra, koji je ostvarila prije samo deset dana na takmičenju u Njemačkoj

03.06.2026. 23:19

Autor

Crnogorska atletičarka Marija Vuković ostvarila je veliki uspjeh na mitingu „Filotei Vimen Gala“ u Atini, gdje je osvojila prvo mjesto i postavila novi državni rekord u skoku uvis rezultatom 198 centimetara.

Vuković je tako za četiri centimetra nadmašila rezultat od 194 centimetra, koji je ostvarila prije samo deset dana na takmičenju u Njemačkoj.

Do pobjede u Atini stigla je nakon odlične serije skokova, a visinu od 198 centimetara preskočila je iz prvog pokušaja.

Drugo mjesto osvojila je srpska atletičarka Angelina Topić, koja je preskočila 196 centimetara, dok je treća bila Slovenka Lija Apostolovski sa rezultatom od 188 centimetara.

Rezultat iz Atine predstavlja snažan podstrek za nastavak sezone i predstojeća međunarodna takmičenja, na kojima će Vuković pokušati da dodatno pomjeri granice i potvrdi mjesto u vrhu evropske atletike.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Herojska borba Crne Gore protiv Slovenije nije bila dovoljna: Srbija ide na Svjetsko prvenstvo

Naši rukometaši nisu razočarali protiv Slovenije koja važi za jednu od jačih svjetskih selekcija. Doveli su ih do limita, čak i natjerali litvanske sudije Barisasa i Petrušisa da im pomognu da pobijede

17.05.2026. 22:54

Autor

Više nego dostojanstven oproštaj: rukometaši Crne Gore (Foto: Matchlens) // Rukometaši Srbije idu dalje, Beranac Mijajlo Marsenić prevodi tim

Rukometaši naše zemlje nisu razočarali protiv jedne od jačih svjetskih selekcija.

Kada se uzme u obzir bilans od 13 poraza na 14 međusobnih utakmica i poraz u „Morači“ (28:29), bilo je jasno da rukometaše Crne Gore čeka nemoguća misija.

Nisu odustali, gurali su znatno kvalitenijeg rivala Sloveniju do limita, čak i natjerali litvanske sudije Barisasa i Petrušisa da pomognu domaćima da pobijede 31:29 i tako izbore plasman na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. „Lavovi“ će tako propustiti još jedan svjetski šampionat i ostali na dva učešća – 2013. u Španiji i 2023. u Poljskoj i Švedskoj. I pitanje je kada će opet imati šansu, jer je na svjetska prvenstva mnogo teže doći nego na evropska, a sve manje novih imena stiže u nacionalni tim i pitanje je ko će za dvije godine nositi dres nacionalnog tima…

Za utjehu je što su Nikola Matović i Aleksandar Bakić pokazali da mogu da budu dostojne zamjene za godinama neprikosnovene Nebojšu Simića, odnosno Miloša Vujovića. Tu su i Radojica Čepić i braća Aleksandar i Milorad Bakić, pred kapitenom Brankom Vujovićem je još nekoliko sezona vrhunskog rukometa, ali je potrebno više kvalitetnih mladih igrača, a nema ih puno na vidiku…

Sa druge strane, rukometaši Srbije idu na svjetsko prvenstvo.

Rukometna reprezentacija Srbije nije pobijedila Mađarsku u revanšu plej-ofa kvalifikacija za Mundijal (31:30), ali je obezbijedila plasman na najveću rukometnu smotru pošto je u prvom meču slavila sa 31:29.

Tako je Srbija sa jednim golom više zaslužila plasman na Svjetsko prvenstvo, prvo za „orlove“ posle 2023. godine.

Srbiju je do istorijskog uspjeha predvodio sjajni Vanja Ilić sa devet golova, Dragan Pešmalbek je dodao pet, dok su Miloš Kos i Darko Đukić po četiri puta tresli mrežu rivala. U redovima domaćina najefikasniji je bio Bence Imre sa šest pogodaka.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Zeta i Tuzi se opraštaju od nekadašnjeg fudbalera Zete i Dečića Mladena Kaluđerovića koji je tragično stradao u Plavničkom kanalu

Do nesreće je došlo kada se plovilo iz neutvrđenih razloga prevrnulo

03.05.2026. 20:54

Autor

Foto: Privatna arhiva

Nekadašnji fudbaler Zete i Dečića Mladen Mađo Kaluđerović (43) stradao je juče u Plavničkom kanalu.

Do nesreće je došlo kada se plovilo iz neutvrđenih razloga prevrnulo.

Zećani se opraštaju od svog sugrađanina.

„Vedar duh, poštenje i čast su epiteti koji su se vezivali za Mađa, a to je bilo poznato svima koji su ga znali“.

U klubu sa „Trešnjice“ je ostavio veliki trag.

„Sa dubokom tugom i nevjericom obavještavamo javnost da nas je napustio Mladen Kaluđerović, bivši fudbaler i član uprave FK Zeta. Mladen je bio dio Zete – na terenu, ali i van njega. Kao igrač nosio je naš dres sa ponosom, a i nakon završetka karijere ostao je uz klub, dajući svoj doprinos njegovom radu i razvoju. Bio je prije svega čovjek – iskren, posvećen i uvijek tu za Zetu. Njegov odlazak ostavlja prazninu koju je nemoguće nadomjestiti. Iza sebe je ostavio suprugu i dva sina, Mihaila i Pavla. Mihailo danas nosi dres omladinaca FK Zeta, nastavljajući put koji je njegov otac započeo. U ovim teškim trenucima, porodica FK Zeta stoji uz porodicu Kaluđerović, dijeleći bol i tugu zbog velikog gubitka. Počivaj u miru, Mladene“, naveli su iz FK Zete.

I u Tuzima se opraštaju od Kaluđerovića.

„Kao igrač FK Dečića nosio je plavo-bijeli dres sa ponosom, srcem i poštovanjem, kao da je rođeni Tuzanin i dijete kluba. Takvi ljudi nikada ne umiru — ostaju u srcima svih koji su ih voljeli i poštovali. Vječna ti slava i hvala za sve, legendo Dečića i Zete. Neka ti je laka crnogorska zemlja“.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije