Lavina zaključaka, vezanih za moj tekst, koji su preplavili sajtove te novine u Crnoj Gori i Srbiji, uopšte ne odgovaraju istini. Sve liči na dugo pripremanu zasjedu, zapaćenu u ideološki harmonizovanoj kuhinji iz čijih kloaka novinari poput obavještajaca uglas formiraju kompromitujuće naslove, saopštio je reditelj Emir Kusturica.

Podsjećamo, Kusturica je podržao predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića protiv kojeg se vodi sudski postupak zbog nepoštovanja državne himne. On je navodno tokom intoniranja himne pokazao srednji prst.

Pismo Kusturice prenosimo integralno:

Kao prvo:

Ja nemam ništa protiv Crne Gore, dapače, zahvalan sam njenom rukovodstvu iz vremena raspada Jugoslavije, najviše Milu Đukanoviću, na prihvatanju moje porodice u teškim devedesetim godinama. Tada sam i postao građanin te zemlje i dobio ličnu kartu, dakle, prihvatio sve standarde na koje obavezuje taj dokument. Na škveru u Herceg Novom, uz pomoć prijatelja, izveden je projekat „Stanica“ koji i danas stoji kao ukras i jedno od kulturnih središa Crne Gore.

Kao drugo:

U vrijeme raspada bivše Jugoslavije (druge i treće), isticao sam često da je Crna Gora svoju državnost stekla prije svih, ali nikada nisam skrivao da mi je teško palo rasturanje svih Jugoslavija, od prve do posljednje. Tako je moralo da bude, pa sam se i ja prilagodio novim uslovima i često bivao napadan na Zapadu, posebno od francuskih intelektualaca, da sam srbojugoslovenski nacionalista i, evo, doživio u zrelim godinama života, da je prikriveno jugoslovenstvo, do kojeg ne držim nimalo, danas najpoželjnija politička ideja, pojava koja već liči na političku korektnost.

Kao treće:

Riječi se otimaju i mogu da imaju suvišnu dozu ironije kada čovjek želi da postigne efekat potreban da bi čitaoci shvatili, u ovom slučaju, besmislenost sudskog predmeta, koji je na osnovu fotografija meni predočen o srednjem prstu Kovačevića, a moj zaključak bio je da je tu krivica nedokaziva. To, naravno, ne znači da kontrola misli i onoga što prsti ukucaju ima stopostotnu preciznost. Ideja da su riječi himne Crne Gore kapitalno dijelo Sekule Drljevića ne mogu biti dokaz da sam ja vrijeđao himnu Crne Gore. To je zaključio neko sa teškim predumišljajem. Neko ko je učitao u moj tekst vlastitu pakost prema piscu. A šta može biti više od toga da napišeš tekst himne svoje države ili da taj tekst bude uzet posthumno, bez obzira na to šta ja mislim o Sekuli Drljeviću. Jesam li ja nešto o njemu prethodno pisao ili govorio? Nisam. Nikada se nisam uplitao u političke procese koji su se odvijali u Crnoj Gori, ali budno sam ih pratio.

Kao četvrto:

Pokušaj da čujem neke od svojih prijatelja i shvatim šta se dogodilo, u čemu je tajna tako snažne reakcije, nije uspio. Jedan mi je, umjesto razgovora, poslao SMS sa nekog sajta kao argument zbog kojeg ne želi sa mnom da razgovara, a tekst je glasio – „Uz omalovažavanje i vrijeđanje himne Crne Gore, Emir Kusturica podržao Marka Kovačevića”. U mom tekstu toga nema. Ovako efikasnu laž nisu mogli, nekad davno, da sklepaju ni efikasni Gebelsovi propagandisti koji za današnje redare medijske arene izgledaju kao raspali amateri. Dakle, nije neophodno da se omalovažava himna, nego je istina da ako dokazuješ da Marko nije kriv, ti, po toj logici, omalovažavaš i himnu. Neće moći, ništa me neće zaustaviti da prvom prilikom dođem u Crnu Goru i da na bilo kojem mjestu, stojeći u stavu mirno, slušam njinu himnu.

Kao peto:

Ovaj medijski vrtlog je proizveden mojom prirodom koja nije nikada bila usmjerena, ali i zlom namjerom zvjeri u ljudskom obličju koji znaju kako da ubace novu kost u arenu, nahrane masu koja istinu pronalazi u novinskim napisima, a ne u onome što bi moglo da bude pravedno i istinito. Politička i ideološka pripadnost je, nažalost, postala sudbina današnjeg čovječanstva. Ja sam spreman da na sebe preuzmem krivice koje mi pripadaju. Ima ih, nažalost, kao i kod većine živih ljudi. Jedino što bih opet, da je bilo ko, sa bilo kojim političkim predznakom, a ne Marko Kovačević, bio u paradoksalnoj situaciji gdje se zumira pozicija srednjeg prsta (nedokazivo izuzev u ideološkoj isključivosti) i na toj osnovi vodi sudski proces, bio protiv i napisao nekoliko redova u prilog unaprijed osuđenog.