Gdje je nestao ruski državljanin Nikolaj Šehovcov, koji je 2006. godine kupio hotel “Jelovica” kod Berana, pitanje je na koje ni poslije deceniju i po nema odgovora, a dok ta atraktivna nekretnina dobija na vrijednosti prolaskom novog puta od Berana prema Kolašinu, taman pored hotela, upitno je i to kako se hotel još vodi na njegovo ime, pišu „Vijesti“.

Tada hvaljen kao “ugledni ruski investitor”, Šehovcev je, navodno, još prije dolaska u Crnu Goru, bio pod međunarodnom potjernicom izdatom u Kazahstanu, pod oznakom “arest”. Informaciju o potjernici objavljivali su i drugi tamošnji mediji.

Informacija o tome da za Šehovcovim postoji međunarodna potjernica, objavljena je na Kazahstanskom informacionom portalu. Taj portal je svojevremeno objavio priču o velikoj korupcionaškoj aferi u koju su bili upleteni najviši zvaničnici te države. Šehovcov se, navodno, nalazio na čelu firme “Bonita inžinjering” koja je važila za kompaniju čiji je nezvanični vlasnik bila supruga jednog tamošnjeg političara. Prema tom portalu, rukovodstvo kompanije “Bonita inženjering” razbježalo se iz Kazahstana još 2006. godine, navode „Vijesti“.

Činjenica je da je Šehovcov negdje baš u to vrijeme kupio hotel “Jelovica”, na istoimenoj planini, dvadesetak kilometara od Berana.

Hotel je kupio od nekada poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. Obećao je da će od ove planine, koja čini dio Bjelasice, napraviti crnogorski Zlatibor.

Bilo je i tada čudno, ali se niko nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu. Sa njim je bila i djevojka koju je predstavljao kao suprugu Anželu, koje takođe nema od kada se Nikolaj izgubio. Već tada je bilo čudno i to što Nikolaj skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana.

Pasoš Šehovcova koji je istekao 2009. godine, foto: Screenshot

Istina je da je tu stekao mnoga poznastava. Agilan, u stalnoj “borbenoj gotovosti”, sa gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide.

Tek kada se krajem 2009. godine izgubio, iznenada, kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se, takođe, i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija sa visokih tadašnjih adresa “da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.

Tome u prilog govori činjenica da je Nikolaju Vasiljeviču Šehovcovom pasoš, koji je pet godina ranije izdalo rusko ministarstvo inostranih poslova, istekao 4. februara 2009. godine. Nikolaj se trag izgubio krajem te godine, što znači da od februara 2009. nije mogao boraviti u Crnoj Gori, sve i da nije imao potjernicu.

Hotel je više od decenije zatvoren, ali se Šehovcov i dalje ne pojavljuje, čak ni sada kada hotel višestruko dobija na vrijednosti.

Ostali su mu imovina i neraščišćeni računi na sjeveru Crne Gore gdje je stigao one godine kada je bila navalica ruskih investitora po primorju, a on nekim čudnim putevima “zalutao” u planine.

Raičević: Dao samo kaparu, uporno pokušavam da ga nađem

Prodavac hotela Radomir Raičević kazao je da mu taj “strateški investitor”, osim kapare, nikada nije dao ostatak novca, i zato je vodio sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora.

”Ja uporno pokušavam da uđem u trag tom čovjeku”, kazao je Raičević.

Za Nikolajem su tragali i desetine drugih Beranaca koji su u poslovanju sa njim, dok je vršena popravka zgrade hotela, ostali kratkih rukava.

Oni kažu da, ako je tačno to što je pisao Kazahstanski informacioni portal, onda su zrele prilike da crnogorski državni organi preispitaju njegovo poslovanje, i da mu se hotel “Jelovica” oduzme.