Proslavljeni srpski glumac Petar Božović dobitnik je nagrade „Drvo života“ na Kustendorfu, a za portal Nova.rs pričao je o patriotizmu, rodoljublju i slobodi, za koju kaže da je teži vid života.

„Stalno ti nasrću na slobodu. Od parkiranja, skraćivanja sedišta u avionu i ostalih banalnih stvari. Kada se ti kao građanin ne buniš protiv toga, pa kako ćeš tak da se buniš protiv oduzimanja duhovnih stvari. Kod nas je sloboda sirovo shvaćena, nije obogaćena duhom, samo je instinktivna. Na sitnim stvarima smo jaki, lako se busamo kada nam neko zauzme parking mjesto, ali nismo ni svjesni šta nam zaista oduzimaju. Ćutimo kada nam vade mozak, prave nas budalama i pijunima dok nam oduzimaju zemlju, rijeke i vazduh“, kaže veliki glumac.

Navodi da srpski narod uvijek „o svemu laprda, a fali nam djelo“.

„Ko koliko može u svojim okvirima. Ne volim da pričam o tome, ali i ja se uvijek trudim da budem tu gde mogu. Kada treba da brani od litijuma, tamo sam, kad treba da se daje humanitarna pomoć, napravim predstave, za Kosovo i mlade talente sam uvijek tu. Trebalo bi svi da se aktiviramo. Imao sam u životu uzore, nikad idole, ali neki ljudi su me učili od malena da poštujem ono što je neko za tebe uradio. To je vaspitanje koje fali našoj djeci“, kaže Božović.

Nije vjerovao, kako dodaje, da će doživjeti tolike reprize, kada je riječ o sankicijama, ratui nevremenu u kom živimo.

„Posleratno sam dijete. Gledao sam još detinjim očima: od onih tačkica umjesto novca, do siromaštva i tragičnih podjela među ljudima. Sada nam lome duh, ali im ne smijemo dozvoliti da nam uzmu i zemlju. Prvo nam država kaže da su ovi kopači litijuma oterani iz Srbije. Onda nam sa terena jave da te kompanije i dalje nesmetano rade. Pojavili se dabrovi u Zasavici, umesto da čuvamo ono što imamo, viču: važno je ulaganje. Valjda smo razumjeli da od Evrope i Amerike nećemo dobiti ništa. Tačnije, izgubićemo sve. Još je ostalo da nam narede da skinemo gaće“, smatra on.

Ističe da nam je uz zemlju, vazduh i vodu, oduzeto nešto što je takođe jako vrijedno – jezik i riječ.

„Ponos je skupa riječ, samo je jeftina u američkim filmovima gdje samo ponavljaju: „I’m so proud of you“. Ni od riječi patriotizam puno nije ostalo. Njegoš kaže: Bog je čovjeku dao riječ da se razlikuje od životinje. Tako i bi riječ, pa su kod nas najveći nasrtaji na jezik, pismo i porodicu. Danas je Srbija zemlja u kojoj žive Englezi koji slabo govore srpski, reče jedan pjesnik. Ostao je tu i tamo poneki srpski veznik“, kaže i dodaje da nam je možda jedini heroj ostao Novak Đoković.

„On je nedostižan za sopstveni narod. Zato su naši ljudi skloni da od najboljih naprave neku papirnu novčanicu koja se daje u samoposluzi za kusur“, zaključio je Božović.