U selu Repuh, nedaleko od Živinica, nema domaćinstva koje ne zna za Šahzu Rešić. Kažu – vrijednija i odlučnija žena u Bosni i Hercegovini se teško nalazi. U istom dahu dodaju i da bi se rijetko koji muškarac usudio da joj stane na crtu.

Jer, kako kaže sama Šahza:

„Volim da izudaram muškarca, duša mi je…“.

U braku je više od četiri decenije, sa čovjekom za kog, kaže, u početku nije imala nikakva osjećanja.

„Imamo mi i unuke koje su se već poudale. Volim ga kako ne, sa njim imam petoro djece, ali u početku ga nisam voljela. Majka mi je rekla da se za njega udam, ja nisam htjela – svašta sam mu govorila samo da ode, ali on nije otišao, ostao je i u roku od tri mjeseca smo se vjenčali.

Otac je upisao na karate

Iz ljubavi nije krenulo, ali je, kako vreme pokazuje, uzajamno poštovanje postalo temelj njihove zajednice.

Šahza je odrasla kao jedinica, a djetinjstvo je djelimično provela u Sloveniji. Otac ju je, kaže, upisao na karate, a ona položila četiri pojasa.

„Ja sam bila jedinica. Otac mi je radio u Sloveniji i tamo kada sam živjela upisao me na karate. Ja sam položila četiri pojasa, voljela sam da se potučem“.

Kad je porodična odluka donijeta da se vrate u BiH, krenula je u život koji će testirati sve njene vještine – i fizičke, i one srčane.

„Ali mater kaže ajmo u BiH, krenuće mi dijete lošim putem i tako mi dođemo ovdje…“.

Prvi veliki sukob u novom domu desio se s njenim svekrom. Šahza nije mogla da podnese da gleda nepravdu, naročito prema ženama.

„Meni je svekar bio opasan. Mi jednom radimo u njivi i ja čujem nešto pišti. ‘Šta je ono, Esade, šta se čuje?’ Kaže ‘mlati ćaća opet mater’…’Koga?’ Kad sam ja došla dole, on je pritisnuo i tuče je… Kad sam ga ja zgrabila, udarala, udarala: ‘Hoćeš li je više ikad tući?’ kaže ‘neću, samo me pusti…“.

Svekar je zatim pobjegao kod njenog muža da se žali, ali je naišao na zid.

„On je izletio iz kuće i otišao pravo kod mog muža i kaže mu ‘Vodi ono iz kuće, ubila me…’ A moj muž kaže: ‘To je moja žena, ja sam vama lijepo rekao da se sa njom ne zafrkavate’“.

„Kroz prozor sam ga izbacila“

Incidenti su se ponavljali. Jednog dana, dok je spremala hranu za dvanaestoro žetelaca, svekar je pokušao da je ponizi.

„Bilo nam 12 žetelaca, neka mala djeca od njegove razvedene kćerke i razvedenog starijeg sina tu, ja sama spremam hranu, napravila sam skoro sve, osim jednog bureka još… Dođe on da nosi hranu i ja mu kažem: ‘Sačekaj babo još da mi se ispeče jedan burek, nisam stigla prije, gledala sam ovu djecu…’ A on mene zgrabi za punđu i kaže ‘Došla si tu da se kinđuriš…’“.

Tada je Šahza presjekla.

„Ja sam se okrenula, ubila ga, ubila ga, kroz prozor sam ga izbacila… Svekrva doletjela i kaže, šta je bilo – Rekla sam mu da me nikad više nije dirnuo, ubiću ga“.

Uprkos svemu što se dešavalo u toj porodici i sa svekrom, muž joj je svetinja. Čovjek s kojim dijeli život više od 40 godina ima njen ponos i zaštitu.

„Sa svojim mužem živim 42 godine i kažem da ga volim i da niko ne smije da ga dirne“, kaže ona, prenosi Telegraf.

Osnovno državno tužilaštvo u Bijelom Polju odredilo je, nakon saslušanja, zadržavanje do 72 sata osumnjičenom D.S.

On se sumnjiči da je proganjao maloljetnicu iz tog grada.

Krivičnu prijavu tom tužilaštvu danas je dostavilo Odjeljenje bezbjednosti Bijelo Polje.

„Iz krivične prijave i priloga uz istu proizilazi da je osumnjičeni D.S. putem društvene mreže ‘Instagram’ proganjao oštećenu maloljetnicu iz Bijelog Polja, na način što joj je slao poruke uznemirujuće sadržine, pratio je i presretao u dužem vremenskom periodu, pokušavajući da uspostavi kontakt sa njom, što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha za njenu bezbjednost“, saopštio je ODT.

Edmir Ramović osuđen je danas u bjelopoljskom u Višem sudu na 13 i po godina zatvora za ubistvo Semira Murića u Rožajama.

Sudija Ivan Adamović je, obrazlažući presudu, kazao da je sud, nakon svih izvedenih dokaza i prezentacije video snimaka, utvrdio da je Ramović počinio krivično djelo ubistvo, a ne teško ubistvo iz bezobzirne osvete, kako je stajalo u optužnom aktu, kao i da nije počinio teško ubistvo u pokušaju iz bezobzirne osvete službenog lica u vršenju poslova javne bezbjednosti (policajca Refika Dedeića), jer nije dokazano.

“Analizarujući sve dokaze među kojima su najbitniji video snimci sud nije prihvatio stav Tužilaštva da se radi o teškom ubistvu iz bezobzirne osvete jer na to ne upućuju okolnosti, s obzirom na to da je prethodila tuča, dok je za krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja kriv, jer ga je nosio i upotrijebio bez dozvole, zbog čega je osuđen na godinu dana zatvora”, kazao je sudija Adamović.

„Što se tiče ranjavanja policajca Dedeića, koji je pritrčao sa kolegama da pomogne u savladavanju Ramovića, koji je bio oboren licem na zemlju, kod optuženog u tim okolnostima nije postojala voljna radnja da u situaciji kada je pritiskao oroz rani policajca, a u prilog tome govori i sama povreda lijevog koljena, jer usta cijevi nisu bila okrenuta u pravcu njegovih vitalnih organa”.

U optužnici se navodi da je Ramović 21. decembra 2021. godine, oko 11 časova, ispred zgrade suda lišio života Murića, iz bezobzirne osvete, zbog događaja koji se desio godinu ranije, u kojem su učestvovali sada pokojni Murić i više članova njegove porodice, protiv kojih se zbog nanošenja tjelesnih povreda bliskim članovima porodice okrivljenog kod Osnovnog suda u Rožajama vodi krivični postupak.

“Na način što je neposredno prije početka zakazanog suđenja u tom predmetu, a nakon što je nastala tuča na uglu zgrade, okrivljeni Edmir dotrčao do Semira Murića dok je on stajao oslonjen na ogradi i iz pištolja marke ‘CZ’ model 50 kalibra 7,65 milimetara, koji je neovlašćeno držao i nosio na javnom mjestu, ispalio projektil u pravcu oštećenog koji ga je pogodio u predjelu grudi i kod kojeg je istog dana nastupila smrt”, navodi se u tom tužilačkom aktu.

Dalje piše da je okrivljeni hicem iz pištolja ranio u lijevo koljeno policajca Refika Dedeića, koji je došao da pomogne trojici kolega koji su sustigli okrivljenog u namjeri da ga savladaju i razoružaju.Dedeić je tada zadobio laku tjelesnu povredu.