Ko je kompaniji „Bemaks“ dozvolio da gradeći put Berane – Kolašin, preko Lubnica, koji je plaćen državnim novcem, u trup puta ugrađuju cijevi za potrebe svojih budućih malih hidroelektrana, do danas nije poznato.

Zna se samo da je ta kompanija iskoristila situaciju i bez pola muke o državnom trošku ugradila trinaest kilometara cijevi za te potrebe.

„Bemaks“ je posao izgradnje puta Berane – Kolašin, na prvoj dionici do beranskog mjesnog centra Lubnice započeo u ljeto 2013. godine.

Na tom dijelu i nekoliko kilometara iznad Lubnica koje su takođe oni gradili, nakon toga niklo je sedam malih hidroelektrana, a voda iz rijeke Bistrice preseljena u cijevi.

Jedan od mještana sela Lubnice kazao je Portalu RTCG da su oni tada više puta ukazivali da kompanije „Bemaks“ koristi izgradnju puta i da bez ičijeg znanja postavlja cjevovod kroz trupni put.

„Niko nije htio da nas čuje, sve do one situacije kada su eksplozijama jedanaest puta oštetili cijevi gradskog vodovoda i izavali masovno trovanje građana Berana“, rekao je mještanin.

„Tada je to pitanje aktuelizovano, ali je opet brzo sve zaboravljeno“, kazao je taj mještanin Lubnica.

Portal RTCG je nedavno pisao o tome da više od deset godina od masovnog trovanja građana Berana, kada samo pukim slučajem i nadljudskim angažovanjem medicinskog osoblja nije bilo tragičnog ishoda, slučaj prekriva debeli veo zaborava i niko nikada nije zbog toga proglašen krivim i odgovornim.

Uzaludni su bili sudski procesi protiv „Bemaksa“ i JP Vodovod, jer su završeni oslobađajućim presudama.

Glavni incident se dogodio na krševitom prevoju Zdravac, nakon bušenja cijevi vodovoda, otrovna šalitra od eksploziva ušla u cijevi i stigla do slavina potrošača u gradu.

Tada su počela optuživanja između JP Vodovod i „Bemaksa“ ko je kriv. Iz JP Vodovod su tvrdili da je kriv „Bemaks“, dok su iz te kompanije optužili JP Vodovod i lokalnu upravu da im, nijesu dostavili katastar vodovoda, odnosno mapu trase kuda prolaze cijevi gradskog vodovoda i da nijesu izmjestili cijevi, što su navodno trebali da učine prije početka radova na putu.

Izvorište beranskog vodovoda „Merića vrelo“ nalazi se desetak kilometara od grada, na padinama planine Bjelasice, neposredno ispod sela Lubnice. Cijevi skoro čitavom dužinom do prekidne komore i vodovodne stanice u mjestu Banjevac, nadomak grada, prolaze pored puta kuda su se izvodili radovi.

O bušenju cijevi gradskog vodovoda i tome da voda nije za piće, javnost je obaviještena tek nakon izbijanja epidemije. Sve je to sada zaboravljena i nepopravljiva priča, ali ostaje i dalje bez odgovora pitanje ko je „Bemaksu“ dozvolio da ugrađuje cijevi za male hidroelektrane u trup puta o državnom trošku.

Portal RTCG je ranije pisao o tome da izgradnje i gazdovanja malim hidroelektranama na sjeveru Crne Gore predstavlja najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene ima najamnje koristi.

Kompanija “Hidroenergija Montenegro” koju je osnovao u Beranama Oleg Obradović zajedno sa tadašnjim lokalnim vlastima, 2007. godine, na rijekama Bistrici i Šekularskoj, ima do sada izgrađenih deset malih elektrana.

Piše: Tufik Softić (RTCG)