Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović tvrdi da na četvoročasovnom sastanku s premijerom i bivšim partijskim drugom Milojkom Spajićem nije bilo konkretnih dogovora o otvorenim pitanjima, ali da su o nekim približili stavove. Negira da je učestvovao u odlučivanju s kim će Pokret za Podgoricu (PzPG) pregovarati i formirati vlast u glavnom gradu, poručujući da to ne znači da “pere ruke” od njih.

Tvrdi i da preokret u pregovorima nije rezultat bilo kakvih ucjena prema njemu, ni zbog biznisa njegovog brata u Srbiji, ni prijetnji razrješenjem, ni uticajem Srpske pravoslavne crkve (SPC) i društvenih mreža, na kojima mu je prijećeno protestima u slučaju da se formira vlast s Demokratskom partijom socijalista (DPS).

“Radi se o neozbiljnim i malicioznim konstrukcijama koje nemaju uporište u činjenicama”, rekao je Milatović u intervjuu Vijestima, rađenom elektronskom poštom.

Milatović ne isključuje mogućnost da PzPG preraste u partiju na državnom nivou, ali ni opciju svog povratka u Pokret Evropa sad (PES), ali mu to sad, kaže, nije “primarno”, niti je o tome razgovarao s premijerom.

Poručuje da ne želi da vjeruje da lideri nekadašnjeg DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević “svjesno rade protiv svoje države”, ali smatra da je “svaka politička platforma, koja bi isključivala građansku, antifašističku i prozapadnu orijentaciju Crne Gore… osuđena na propast”.

Dvadesetog decembra sastali ste se u zgradi predsjednika s premijerom i bivšim partijskim drugom Milojkom Spajićem i razgovarali četiri sata, nakon čega nijedan od vas nije javno govorio o detaljima susreta. Da li je još neko, osim vas dvojice, prisustvovao sastanku, šta su bile teme razgovora, šta ste dogovorili sa Spajićem a šta niste, i da li ste se na sastanku politički “pomirili” ili idete ka tome?

Milatović: Razumijem da je, imajući u vidu brojne oprečne stavove koje smo premijer i ja iznosili tokom ove godine, taj sastanak izazvao veliku pažnju javnosti. Tačno je da je dugo trajao, vjerovatno iz razloga što je nažalost, uprkos mom zalaganju, bio jedini te vrste u 2024. godini, što mislim da nije dobro.Zapravo podatak da smo se nas dvojica u svojstvu predsjednika i premijera sreli svega pet puta u 2024. godini, jednom na početku godine u okviru vanjsko-političkih konsultacija i razgovora o ambasadorima, tri puta na sjednicama Savjeta za odbranu i bezbjednost, i ovaj put, govori o nedovoljnoj institucionalnoj komunikaciji između dvije najvažnije državne pozicije.Imajući ovo u vidu, mislim da je važno što smo, poslije duže vremena, otvoreno razgovarali o brojnim temama koje se tiču budućnosti Crne Gore.

Teme su bile raznovrsne i ticale su se izazova sa kojima se suočava naša zemlja, a koji su dobro poznati javnosti. Počev od ustavne krize u zemlji, dinamike evropskih integracija, funkcionisanja Savjeta za odbranu i bezbjednost, pa do ekonomskih tema.

Sastanak, kome je prisustvovalo i dvoje naših saradnika, bio je dobar i sadržajan i očekujem da u narednom periodu konkretizujemo određene stvari, uključujući i intenzivnije razgovore između naših kabineta, i na taj način pronađemo rješenja za neka od otvorenih pitanja.

Redovna komunikacija predsjednika države i predsjednika Vlade izuzetno je značajna, bez obzira ko u određenom trenutku obavlja te funkcije. Naše političke i lične relacije su manje značajne u odnosu na potrebu da u svakoj situaciji koja se tiče državnog interesa uspijemo da nađemo zajednički imenilac.

Ko je “gurao” Vas i Spajića da se sastanete i da li su tačne tvrdnje poznavalaca političkih prilika u Crnoj Gori da je do vašeg susreta došlo uz asistenciju nekih međunarodnih centara? Koje su to adrese?

Milatović: Inicijalni poziv za institucionalni dijalog, koji sam uputio premijeru, rezultat je isključivo moje državne odgovornosti i promišljanja o tome što svaki od nas dvojice može uraditi, kao ljudi koji pokrivaju najvažnije državne funkcije, kako bi iskoristili važan momenat u kome se nalazi Crna Gora, a koji se tiče potrebe unapređenja demokratskog razvoja, očuvanja njenog građanskog karaktera i okončanja evropskog puta do 2028. godine.

Taj poziv nije ekskluziva koja se ticala samo premijera pošto sam, o različitim temama, u više navrata razgovarao i sa brojnim drugim društveno-političkim akterima, uključujući i predsjednika Skupštine, lidere opozicionih stranaka i brojne poslanike.

Na kraju dužnost Predsjednika je da vodi razgovor. Ponavljam, zbog istorijata naših političkih relacija, razumijem pojačanu znatiželju javnosti kada je u pitanju moj razgovor sa premijerom.

Naši međunarodni partneri nam jasno ukazuju na važnost institucionalne stabilnosti, ali i unapređenja institucionalnog odnosa, kao osnovnog preduslova za ostvarivanje proklamovanih državnih ciljeva.

U tom smislu, postoji njihovo interesovanje kada je u pitanju kvalitet odnosa na relaciji predsjednik – premijer.

Izuzetno cijenim doprinos koji naši strateški međunarodni partneri, u prvom redu EU, SAD i Velika Britanija ulažu u cilju podrške Crnoj Gori na našem putu dalje demokratizacije i borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Postoji li mogućnost da se, kako se spekuliše u javnosti, vratite u PES ili da se PzPG spoji s njim, ili pak namjeravate da PzPG izraste u stranku na državnom nivou?

Milatović: PES je jedan od važnih segmenata mog političkog puta i uvijek ću sa posebnim osjećanjem gledati na vrijeme koje sam tamo proveo. Sa brojnim ljudima iz PES-a imam dobre odnose, i smatram da rade dobro svoj posao na nekim od najodgovornijih pozicija u državi.

U kom pravcu će ići moj dalji politički put je sekundarno pitanje u ovom trenutku.

Primarno želim da sa pozicije Predsjednika Crne Gore, upravo one koja ima najveći politički legitimitet u zemlji, ali koja sa sobom nosi i najveće breme odgovornosti za dobrobit našeg društva, dam doprinos važnim državnim procesima koji su u toku pri čemu, naravno, neću bježati od odgovornosti da se uključim u politička dešavanja – kada se za tim javi potreba.

Zbog čega je Vama blizak PzPG formirao vlast u glavnom gradu s partijma vlasti s državnog nivoa, a ne s opozicijom s kojima je srušio njihovu prethodnu upravu? Zbog čega se onda uopšte išlo na vanredne lokalne izbore?

Milatović: To je prije svega pitanje za Pokret za Podgoricu. Kao što znate oni svoje odluke donose samostalno, i za njih će naravno odgovarati građanima, kao što to rade i svi drugi politički subjekti. Razumijem da ponavljanje izbora, iako legitimno, nije bilo dobro rješenje jer bi zbog toga najviše trpjeli građani.

Istovremeno, kao što znate nijesam učestvovao u donošenju odluke o izborima, ali sam razumio da je odluka o skraćenju mandata bivšoj gradskoj upravi bila posljedica brojnih faktora.

U prvom redu, jedan dio odbornika većine je smatrao da se grad razvija sporijom dinamikom u odnosu na očekivanu. Drugo, desila se politička prekompozicija unutar više političkih subjekata koji su činili vlast, uključujući i najveći među njima – PES – uslijed čega je bila upitna legitimnost bilo kakvog dogovora bez održavanja novih izbora.

Može se konstatovati da je PzPG postao važan faktor nove gradske vlasti i volio bih kad bi ljudi koji ga čine doprinijeli značajnom kvalitativnom iskoraku nove gradske uprave, u odnosu na dosadašnje prakse, vodeći se principima transparentnosti i dobrog upravljanja, koje sam i sam podržao na izborima.

Utisak je da sada pokušavate da “perete ruke” od PzPG, iako je lista na kojoj su bili nosila Vaše ime a Vi itekako učestvovali u kampanji. Je li to politički pošteno? Kajete li se što ste na taj način učestvovali na izborima u Podgorici? Mislite li da ima nekoga osim Vas ko vjeruje da niste učestvovali u donošenju odluka s kim pregovarati, ili da se niste uopšte konsultovali sa njima tokom procesa formiranja vlasti u Podgorici?

Milatović: Naravno da ne perem ruke od PzPG jer su to ljudi koje smatram svojim dugogodišnjim političkim saborcima i u koje imam povjerenje. Radi se o osobama koje imaju jasan politički stav i koji su iznijeli protekli izborni proces u Glavnom gradu.

Razgovarali smo i o konačnoj odluci koja se ticala formiranja nove gradske vlasti i njihov jedinstveni stav je bio da podrže rješenje koje je na kraju izglasano.

Vaše pitanje polazi od pretpostavke da se u Crnoj Gori odluke donose isključivo od strane pojedinaca koji u određenom trenutku imaju institucionalnu moć, što je bilo višedecenijsko iskustvo kome smo svjedočili.

Odbornici PzPG su slobodnomisleći ljudi od integriteta koje jako cijenim i poštujem, kao što poštujem i izbor koji su napravili po pitanju nove gradske vlasti.

Nije li politički degutantno to što je PzPG ušao u savez s partijama čiji su Vas visoki funkcioneri (posebno Vaše bivše stranke) do prije samo nekoliko dana optuživali za “izdaju”, tvrdili da ste “politički sahranjeni”, pozivali da im vratite glasove koje su Vam dali na predsjedničkim izborima i sl, dok je PzPG poručivao, ciljajući na te stranke, da neće “pregovarati s onima koji krše Ustav”?

Milatović: Kada bih na taj način sagledavao stvari mogao bih konstatovati da praktično ne postoji politička partija koja se, bar u nekom periodu mog javnog djelovanja, nije na sličan način odnosila prema onome što radim.

Takve manifestacije političkog neukusa imanentne su osobama koje nijesu dorasle funkcijama koje obavljaju.

S druge strane kršenje Ustava, nije ekskluziva bilo koje partije u Crnoj Gori već je to, nažalost, obrazac po kome su prepoznati skoro svi politički subjekti. Oni koji su u prošlosti kritikovali brojna protiv-ustavna djelovanja prethodne vlasti su oni koji ga danas takođe svjesno krše.

Crna Gora je najbolji primjer činjenice da je Ustav potreban da bi branio manjinu od postupaka većine.

Bez obzira na navedeno, interes građana Podgorice, i sve ono što se tiče unaprjeđenja komunalne infrastrukture, zaštite i planiranja prostora u opštem interesu, rješavanja problema saobraćajnih gužvi, itd, mora biti postavljen iznad često turobne političke svakodnevnice na državnom nivou, a razumio sam da je formiranje nove gradske vlasti upravo rezultat takvog pristupa.

Kako ste doživjeli razlaz PzPG-a i GP URA, te ocjenu Luke Rakčevića, koji je predvodio listu s Vašim imenom – da ste “preko noći” pristali na “ulogu krpe i piona” vladajućih stranaka?

Milatović: Doživio sam je kao neprimjerenu i neosnovanu. Podsjetiću javnost da sam upravo ja bio taj koji je, nakon gradskih izbora 2022. godine, koji su neustavno bili odloženi za oktobar 2022. godine upravo na insistiranje tadašnjih konstituenata vladajuće većine iz DPS-a, URE i SNP-a, insistirao da URA bude dio vlasti, bez obzira što to nije bilo nužno za konstituisanje većine. Da je SNP prešao census na izborima te godine pozvao bih i SNP da bude dio vlasti.

Svi činioci tadašnje većine prihvatili su moj stav, ostavljajući po strani sve što su prethodno uradile te partije na državnom nivou, obarajući 42. Vladu i praveći 43. Vladu sa DPS-om.

Zato me i čudi ovakav ton od strane čovjeka kojeg cijenim i kojeg sam svim srcem podržao kao kandidata za gradonačelnika.

Nažalost, građani Luki Rakčeviću nisu dali dovoljnu podršku za poziciju za koju se kandidovao. Razumio sam da je URA odbila da bude dio nove gradske uprave, u kojoj bi Luka Rakčević bio zamjenik gradonačelnika. Žao mi je zbog toga, jer smatram da su mogli dati značajan doprinos u radu nove gradske uprave.

Ali vama bliski PzPG je odustao od zajedničke platforme sa njima koju su predstavili građanima, u kojoj stoji da gradonačelnik bude iz njihovih redova. PzPG je od toga odustao. Kako mislite da u budućnosti sarađuju sa PzPG i Vama, nakon ovoga?

Milatović: Platforma je početni dokument sa kojim je PzPG ušao u pregovore a isključivost i odsustvo spremnosti na određene kompromise nisu dobar politički pristup.

U odgovoru na prošlo pitanje sam u kratkim crtama podsjetio na neke političke procese koje je vodila URA i na istorijat naših odnosa. Lično smatram da ta partija pripada građanskom centru i da umjesto spaljivanja mostova treba da bude jedan od aktera političkog okupljanja oko ideje snaga građanskog centra.

Šta je bila prepreka da PzPG napravi vlast u Podgorici s DPS-om?

Milatović: Odbornici PzCG-a su, evidentno, imali jedinstveni stav da je aranžman sa koalicijama PES-Demokrate i ZBCG najbolji izbor u ovom trenutku, bolji od odlaska na nove izbore. URA je očigledno imala drugačiji stav.Čini mi se da je javnost bila upoznata sa činjenicom da se PzPG nije odazvao razgovorima koje su inicirali DPS i nekadašnji DF, ali jeste onim koje su inicirali politički akteri šireg građanskog centra, uključujući naravno URU, ali i koaliciju PES-Demokrate i Evropski savez.

Tu činjenicu smatram važnim iskorakom u demokratskom sazrijevanju političkih aktera.

Često u razgovoru sa ljudima, na ulici, na pijaci, u parku, iskreno mi kažu: “Ovo kako je sada – nijesmo za ovo glasali – ali sve je bolje od povratka DPS-a”.

Upravo ova rečenica – najvažnija je poruka velikog broja naših građana. Njena suština je bila i moj motiv da pružim podršku listi objedinjenog građanskog centra na izborima u Podgorici, i da time ukažem na neophodnost postojanja tzv. trećeg puta.

Rezultat izbora je bio takav da ideja – zaokružena tom jednom rečenicom – nije dobila podršku na izborima dovoljnu da može sama da kreira procese. Zbog toga se i nakon izbora stvorio jaz između političkih konstituenata u okviru koalicije. Jedni su akcenat stavljali na prvi dio rečenice, zanemarujući nastavak bez kojeg i ona sama ne bi bila potpuna. Drugi su upravo akcenat stavljali na drugi dio rečenice.

Prvi su smatrali da je beznadežno biti u vlasti sa sadašnjima, a drugi da je pogrešno misliti da su nekadašnji postali u međuvremenu bolji od onoga kakvi su ranije bili.

Istina je po mom mišljenju zapravo u cjelovitosti rečenice sa početka. Građani žele promjene a ne zamjene!

Ako je cilj bio da se DPS ne vrati na vlast u Podgorici, zašto je onda PzPG srušio s DPS-om prethodnu vlast, i zar to nije bilo davanje šanse DPS-u da se vrati?

Milatović: Vraćanje mandata građanima uvijek je dobra odluka u situacijama kada je vlast nefunkcionalna i kada se dešavaju politička pregrupisavanja. To je osnovno demokratsko pravilo.

Ako PzPG donosi odluke samostalno, kako znate da su imali jedinstven stav da je aranžman koji je ugovoren najbolji?

Milatović: Zato što su me obavijestili o tome.

Da li Vas je neko, iz države ili inostranstva, na bilo koji način ucijenio da PzPG ne ide u savez s DPS-om, s obzirom na to da šef DPS-a Danijel Živković kaže da je “očigledno da se desila neka ozbiljna ucjena”?

Milatović: Radi se o paušalnim i neutemeljenim ocjenama koje nije vrijedno komentarisati.

Ne dolazim iz političkog miljea u kojem su ucjene način djelovanja niti sam neko ko bi prihvatio da mu odluke budu plod bilo čijeg uslovljavanja. Naprotiv, javnost se bezbroj puta do sada mogla uvjeriti da nijesam pristalica kalkulisanja i uslovljavanja već da zagovaram otvorenu političku borbu koja mi je, da podsjetim, donijela liderstvo u dvije velike pobjede nad DPS-om, i u Podgorici 2022. godine i na predsjedničkim izborima 2023. godine, koje su ključno trasirale demokratski razvoj u Crnoj Gori.

Ono gdje i sadašnja vlast ima očigledan problem sa mnom, je taj što i sada ukazujem na loše prakse, i u skladu sa snagom koju imam, se borim i protiv takvog djelovanja. Naravno, nijesam svemoguć da ispravim svaku “krivu Drinu”, ali jesam istrajan u tom nastojanju.

Mislite li da je narativu “ne s DPS-om” istekao rok trajanja i da tu stranku rehabilituju loši potezi vlasti nakon 30. avgusta 2020? Kako gledate na vođstvo DPS-a, i mislite li da tom partijom i dalje upravlja Milo Đukanović?

Milatović: Mislim da je u opštem interesu da, nakon svih izbora, državnih ili lokalnih, imamo drugačiju dinamiku u odnosu na onu koja je do sada bila prisutna. To podrazumijeva više razgovora, manje partikularnih a više opštih interesa.

Po mom mišljenju, mlade ljude koji su danas neka vrsta “frontmena” DPS-a, u vrijednosnoj vertikali, nije moguće poistovjetiti sa lošim nasljeđem partije kojoj pripadaju.

Mnoge od njih sam upoznao kroz pozicije koje obavljaju u Skupštini Crne Gore i cijenim ih kao dobre političare koji zastupaju izbornu volju značajnog broja građana Crne Gore.

Ipak, po mom skromnom mišljenju, ta partija se evidentno nalazi u raskoraku između prošlosti i budućnosti i nikako ne uspijeva da napravi konačan otklon od sijenki iz prethodnog perioda.

Ako bi se to, ipak, desilo mišljenja sam da bi i politički ambijent u državi bio značajno relaksiraniji i produktivniji.

Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića mnogi smatraju destabilizirajućim faktorom u regionu, posebno zbog navodne ambicije da uređuje unutrašnja pitanja u okolnim zemljama i vezama s Kremljom. Ima li u Crnoj Gori političkih lidera, koji bi mogli, u slučaju potrebe i na zahtjev Beograda, da zaustave njene evropske integracije ili izazovu nemire. Ako ima, ko su? Kako se to može spriječiti?

Milatović: Ne želim da vjerujem da postoje pojedinci ili političke grupacije koje svjesno rade protiv svoje države. Ako bi se desili takvi pokušaji, siguran sam da bi postojao snažan otpor onog dijela Crne Gore koji baštini evropske i građanske vrijednosti.

Svaka politička platforma, koja bi isključivala građansku, antifašističku i prozapadnu orjentaciju Crne Gore, nema političku perspektivu i unaprijed je osuđena na propast.

Mislite li to da su g. Mandić i g. Knežević i njihove političke grupacije i funkcioneri, “nesvjesno” na toj platformi svojim insistiranjem na identitetskim pitanjima, zakonu o dvojnom državljanstvu, rezoluciji o Jasenovcu, veličanju četništva, pominjanju “Turaka”, itd? Je li Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koju mnogi smatraju političkom grupacijom “nesvjesno” na toj platformi?

Milatović: Svaki politički subjekt ima svoje programske ciljeve koje pokušava nametnuti kao teme od državnog značaja. U tom smislu, ni gospodin Mandić ni gospodin Knežević nisu izuzetak.

Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori uživaju veliko povjerenje građana i to je činjenica koju niko ne može osporiti.

Kao što sam više puta do sada rekao, Crna Gora je sekularno društvo, tako da smatram da nijedna vjerska organizacija ne treba da bude akter političkih procesa.

U Srbiji se, prema ocjenama mnogih upućenih, ljulja vlast g. Vučića, zbog pada nadstrešnice i pogibije 15 ljudi u Novom Sadu i sve snažnijih protesta studenata i građana zbog toga. Podržavate li te proteste? Kakve bi posljedice po Crnu Goru mogla imati dalja destabilizacija situacije u Srbiji, a kakve eventualna promjena vlasti?

Milatović: Duboko me je potresla tragedija koja se desila u Novom Sadu i saosjećam sa bolom građana Srbije tim povodom.

Ne želim da se miješam u unutrašnja pitanja drugih država, pa ni Republike Srbije. Recipročan odnos očekujem i od strane drugih država prema Crnoj Gori.

Kako riješiti sporove s Hrvatskom kako ne bi blokirala dalje evropske integracije? Šta Vi možete tu uraditi, a šta Vlada? Šta Vam je rekao premijer Hrvatske g. Andrej Plenković tokom nedavnog susreta?

Milatović: Treba što hitnije krenuti u rješavanje svih otvorenih pitanja. Dakle, neophodno je probleme rješavali uporedo s procesom ispunjavanja završnih mjerila za članstvo u EU.

Ono što Vlada može i treba da uradi je da prestane s donošenjem jednostranih odluka koje bi mogle dodatno da pogoršaju situaciju, kao što je to bio slučaj sa Rezolucijom o Jasenovcu, koja je narušila odnose sa Republikom Hrvatskom, rezultirala sporijim tempom naših EU integracija i pogoršala pregovaračku poziciju Crne Gore u odnosu na Hrvatsku u dijelu rješavanja postojećih otvorenih pitanja.

Međutim postavlja se pitanje da li oni koji su napravili problem mogu biti ujedno i oni koji ga mogu riješiti.

Što se mene tiče, odlične odnose koje imam sa predsjednikom Milanovićem i premijerom Plenkovićem iskoristiću u maksimalno mogućoj mjeri, kako bih doprinio unaprjeđenju bilateralnih odnosa dvije države koji su, trenutno, nesumnjivo na lošem nivou.

Ko je sve napravio problem? Jesu li više krivi g. Mandić i Knežević, koji su tražili donošenje Rezolucije o Jasenovcu ili g. Spajić i g. Bečić čiji su poslanici za to glasali? Ko drugi trenutno nego oni može riješiti problem sa Hrvatskom? Stižu glasovi da Zagreb neće dozvoliti da Crna Gora uđe u EU sa g. Mandićem u vlasti.

Milatović: Apsolutno se slažem da je napravljen problem i da je, prije svega, na izvršnoj vlasti da se suoči s posljedicama koje su nastale.

Mislim da je za taj nepromišljen potez podijeljena krivica i da je trebalo mnogo više voditi računa o državnom interesu.

Krapović da ostavi na miru Lazarevića, vidjećemo hoće li premijer stati iza ministra

Kako mislite da s premijerom riješite spor koji ugrožava rad Savjeta za odbranu i bezbjednost i ustavni poredak?

Milatović: U narednom periodu očekujem intenzivnu komunikaciju s ostalim članovima Savjeta ovim povodom, kako bi se rad tog tijela učinio dodatno efikasnim. Smatram da je prvi neophodan korak u tom smislu da ministar odbrane povuče odluku kojom se načelniku generalštaba sprječava da obavlja svoju funkciju u punom kapacitetu na način na koji je izabran od strane Savjeta, ili da Savjet donese odluku kojom nalaže ministru da to uradi.

Krapović tvrdi da to neće uraditi, a da Savjet nije nadležan da njemu bilo šta naloži u vezi sa NGŠ, već je to isključivo on? Sumnjam da premijer neće stati iza svog ministra, pa je malo vjerovatno da će se spor tako riješiti? Ili Vam je možda premijer rekao da će pristati na takvo rješenje?

Milatović: Vrijeme pred nama će pokazati da li su te vaše sumnje opravdane i da li će se tragati za kompromisnim rješenjem.

Zašto Savjet ne donese bilo kakvu odluku o smjeni načelnika Generalštaba, bilo da odbije ili prihvati zahtjev ministra odbrane, već se ova situacija “ni na nebu ni na zemlji” odražava na stanje u Vojsci i šalje negativna slika o državi, u čijoj vrhovnoj komandi tri čovjeka ne mogu da se saglase ni oko drugih pitanja?

Milatović: U ovom trenutku imamo načelnika Generalštaba koji će uskoro okončati svoju vojnu službu, pa je prvi važan zadatak da razgovaramo o njegovom nasljedniku. Odabir prvog čovjeka Vojske Crne Gore mora biti plod temeljne analize i odgovornog odnosa prema Vojsci kao stubu naše državnosti i suvereniteta.

Crna Gora je dio NATO odbrambenog sistema i bilo kakve improvizacije, u pogledu personalnog rješenja na čelu Vojske, kao što je bio slučaj pri izboru vršioca dužnosti direktora ANB-a, nedopustive su i protivne interesima Crne Gore, i ja neću dozvoliti da se dese.

General Lazarević, dok god bude vršio funkciju načelnika generalštaba, mora biti u prilici da u punom obimu obavlja zadatke koji su mu povjereni zakonom.

Nosilac liste PES-Demokrate na izborima Saša Mujović izabran je za gradonačelnika Podgorice.

Za njega je glasalo 31 odbornika, dva je bilo protiv, a 17 nevažećih.

Mujović je kazao da se svečano obavezuje da će dužnost obavljati u skladu sa Ustavom i statutom Glavnog grada.

„Ovo je grad u kom sam ostvario snove i postigao neke skromne, ali za mene velike uspjehe. Poznato je da se čovjek prema vrijednostima veže sa najvećim pijetetom. Za ovaj grad sam vezao svoj život. Volio bih da moja djeca kuju svoju budućnost u Podgoricu“, rekao je Mujović.

Jelena Borovinić Bojović izabrana je za predsjednicu Skupštine Glavnog grada.

Za njen izbor je glasao 31 odbornik, 20 je bilo protiv, a dva listića su bila nevažeća.

Nositeljka liste Za budućnost Podgorice na lokalnim izborima bila jedina kandidatkinja za tu ffunkciju.

Borovinić Bojović je nakon izbora za predsjednicu Skupštine Glavnog grada rekla da je Podgorica uvijek bila grad pitome riječi i grad koji se širio okupljajući razlike.

„Bilo je riječi da li su izbori bili neophodni. Ipak, održani su. Pokazali smo da umijemo da se fer i demokratski takmičimo, a sve u interesu građana. Na nama je rad za bolju Podgoricu, a pozivam opoziciju da se uključi i da bude korektivni faktor“, kazala je ona.