Episkop Budimljansko-nikšićki Metodije izabran je za mitropolita Budimljansko-nikšićkog odlukom Svetog Sinoda Srpske pravoslavne crkve (SPC) čije zasijedanje je u toku u Beogradu, saznaje nezvanično Berane online iz izvora bliskih Patrijaršiji.

Time će i Eparhija Budimljansko-nikšićka dobiti status Mitropolije Budimljansko-nikšićke.

Podsjetimo, Budimljanska episkopija je i u 15. vijeku bila podignuta na stepen mitropolije.

Piše: Berane online

Sutkinja specijalizovanog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Vesna Kovačević oslobodila je optužbi sve okrivljene u predmetu „Stanovi“. U pitanju je prvostepena presuda.

Optužnicom su se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade Crne Gore od 2016-2020. teretili za zloupotrebu službenog položaja.

Optužnica je podignuta protiv okrivljenih Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragice Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzane Pribilović, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića, zbog postojanja osnovane sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, za koje je propisana kazna zatvora od dvije do 12 godina.

U obrazloženju oslobađajuće presude, Kovačević je rekla da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Kazala je da su fotokopije bile neovjerene.

Piperović: Očekivana odluka

Advokat Zoran Piperović je kazao da je „sve bilo pravno vrlo prosto“.

„Očekivana odluka sudije Vesne Kovačević u predmetu optuženog Predraga Boškovića i ostalih. Od početka je jasno bilo da je optužnica, ranije i istraga krivično pravno isforsirana, bez utemeljenog rezona u činjenicama iz predmeta. Nijesam se osvrtao na fakat da u spisima nema orginalne ili ovjerene dokumentacije. Sve da je i postojala, ovdje su bile bitne dvije stvari na kojima se temelji tužiočeva tvrdnja o krivici Boškovića, a koje su nepoznate u pravu. Prva, da je komisija za stambene odnose javno-pravni organ, kao recimo, Uprava prihoda Crne Gore ili Uprava carina Crne Gore, a ne pomoćno tijelo Vlade, i drugo, da su članovi komisije učešćem u njoj imali status službenih lica. Sve je bilo pravno vrlo prosto“, ocijenio je Piperović.

Radonjić: Nezakonita presuda, uložićemo žalbu

U izjavi medijima ispred zgrade Višeg suda u Podgorici, specijalni državni tužilac Vukas Radonjić je kazao da oslobađajuću presudu, koja je danas izrečena u postupku za slučaj „Stanovi“, smatra potpuno nezakonitom i nepravilnom. Najavio je da će SDT uložiti žalbu.

„Presudu smatramo u potpunosti nezakonitom i nepravilnom. Ne možemo da prihvatimo argumente koje je dalo sudeće vijeće, a to je da je Vlada, a ne komisija, odlučivala o donošenju zaključaka u dodjeli kredita za poboljšanje uslova stanovanja, jer je Vlada samo dala saglasnost na odluke komisije. Propisom je određeno da komisija odlučuje, da je komisija taj organ odlučivanja“, naglasio je Radonjić.

On se osvrnuo na stav suda da se radi o kopiji dokumentacije.

„Što se tiče samih kopija kopija kako sud kaže, smatramo da se ne radi uopšte prije svega o kopiji, nego o kopiji izvornika, zato što i ta dokumentacija od strane komisije, optuženog Boškovića, dostavljena Specijalnom državnom tužilaštvu i ranijem obrađivaču predmeta. Potpuno je nelogično da je optuženi dostavljao kopije dokumentacije, a tada je bio predsjednik Komisije za rješavanje stambenih potreba funkcionera“, ukazao je Radonjić.

Dodao je da je očigledno da je raniji obrađivač predmeta, to proizlazi iz spisa, kopirao tu dokumentaciju.

„Tako da ta dokumentacija u potpunosti je pravno valjana i može da se koristi kao dokaz. Ne slažem se sa stavom vijeća da kopije nisu dokazi, i da se time povrđuje pravo na odbranu. Naprotiv, povrđuje se ovom odlukom suda pravo na istinu, jer se sud nije potrudio da utvrdi istinu. Ako je sumnjao u sadržaj kopija, da ono što je sadržano u kopijama, a tiče se iznosa dobivenih kredita lica, ako su kredite dobili, trebali su da pozovu svu ta lica, da saslušaju da li su li dobili kredite u tim iznosima, pa bi na taj način pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje. Mogao je da pribavi izvode bankarskih računa tih lica, da vidi da li su im zaista uplaćeni ti novci, da li su nakon toga i trošili taj novac i kako su ga trošili. Međutim, sud je na pogrešnom utvrđenom činjeničnom stanje, nepotpuno utvrdio činjenično stanje i donio jednu odluku koja je u potpunosti nezakonita, nepravilna, a dati razlozi nisu dovoljni pogled odlučenih činjenica, odnosno, u potpunosti su nezakoniti. Mogu slobodno da kažem sad, iako nismo dobili prepis presude, izjavljujemo žalbu u zakonskom roku i siguran sam da će Apelacioni sud ukinuti oslobađajuću presudu“, istakao je Radonjić.

Šta piše u optužnici

„Okrivljenima se stavlja na teret da su, suprotno Odluci o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera, koja je propisivala da se rješavanje stambenih potreba ostvaruje prema planu za rješavanje stambenih potreba koji sadrži iznos sredstava za dodjelu kredita za poboljšanje uslova stanovanja, da se kredit za poboljšanje uslova stanovanja može dodijeliti u iznosu do 15.000 eura, a da se visina kredita utvrđuje na osnovu obima radova koje procjenjuje stručna komisija tadašnje Uprave za imovinu, bez plana za rješavanje stambenih potreba i procjene stručne komisije Uprave, odobrili i dodijelili stambene kredite za poboljšanje uslova stanovanja za 119 javnih funkcionera i zaposlenih u državnim organima i organima državne uprave, u iznosima između 17.500 i 40.000 eura, te im tako pribavili korist, a budžetu Crne Gore nanijeli štetu, u ukupnom iznosu od 2.604,740,59 eura“, objasnio je Radonjić ranije.

On je u završnoj riječi, prije mjesec dana, između ostalog rekao da ovaj sudski proces nije politički motivisan, te da smatra da je nedvosmisleno dokazana krivica optuženih.

Branilac okrivljenog Predraga Boškovića, advokat Mihailo Volkov, rekao je u završnoj riječi da je predmet „Stanovi“ politički proces. Advokati odbrane su predložili sudu da donese oslobađajuću presudu za sve okrivljene.

„Od početka procesa odbrana ističe činjenicu da se radi o politički motivisanom postupku. Na taj zaključak nas je podstrekao bivši premijer Dritan Abazović, koji je prema našim saznanjima učestvovao u ovome“, kazao je tada Volkov.

U selu Repuh, nedaleko od Živinica, nema domaćinstva koje ne zna za Šahzu Rešić. Kažu – vrijednija i odlučnija žena u Bosni i Hercegovini se teško nalazi. U istom dahu dodaju i da bi se rijetko koji muškarac usudio da joj stane na crtu.

Jer, kako kaže sama Šahza:

„Volim da izudaram muškarca, duša mi je…“.

U braku je više od četiri decenije, sa čovjekom za kog, kaže, u početku nije imala nikakva osjećanja.

„Imamo mi i unuke koje su se već poudale. Volim ga kako ne, sa njim imam petoro djece, ali u početku ga nisam voljela. Majka mi je rekla da se za njega udam, ja nisam htjela – svašta sam mu govorila samo da ode, ali on nije otišao, ostao je i u roku od tri mjeseca smo se vjenčali.

Otac je upisao na karate

Iz ljubavi nije krenulo, ali je, kako vreme pokazuje, uzajamno poštovanje postalo temelj njihove zajednice.

Šahza je odrasla kao jedinica, a djetinjstvo je djelimično provela u Sloveniji. Otac ju je, kaže, upisao na karate, a ona položila četiri pojasa.

„Ja sam bila jedinica. Otac mi je radio u Sloveniji i tamo kada sam živjela upisao me na karate. Ja sam položila četiri pojasa, voljela sam da se potučem“.

Kad je porodična odluka donijeta da se vrate u BiH, krenula je u život koji će testirati sve njene vještine – i fizičke, i one srčane.

„Ali mater kaže ajmo u BiH, krenuće mi dijete lošim putem i tako mi dođemo ovdje…“.

Prvi veliki sukob u novom domu desio se s njenim svekrom. Šahza nije mogla da podnese da gleda nepravdu, naročito prema ženama.

„Meni je svekar bio opasan. Mi jednom radimo u njivi i ja čujem nešto pišti. ‘Šta je ono, Esade, šta se čuje?’ Kaže ‘mlati ćaća opet mater’…’Koga?’ Kad sam ja došla dole, on je pritisnuo i tuče je… Kad sam ga ja zgrabila, udarala, udarala: ‘Hoćeš li je više ikad tući?’ kaže ‘neću, samo me pusti…“.

Svekar je zatim pobjegao kod njenog muža da se žali, ali je naišao na zid.

„On je izletio iz kuće i otišao pravo kod mog muža i kaže mu ‘Vodi ono iz kuće, ubila me…’ A moj muž kaže: ‘To je moja žena, ja sam vama lijepo rekao da se sa njom ne zafrkavate’“.

„Kroz prozor sam ga izbacila“

Incidenti su se ponavljali. Jednog dana, dok je spremala hranu za dvanaestoro žetelaca, svekar je pokušao da je ponizi.

„Bilo nam 12 žetelaca, neka mala djeca od njegove razvedene kćerke i razvedenog starijeg sina tu, ja sama spremam hranu, napravila sam skoro sve, osim jednog bureka još… Dođe on da nosi hranu i ja mu kažem: ‘Sačekaj babo još da mi se ispeče jedan burek, nisam stigla prije, gledala sam ovu djecu…’ A on mene zgrabi za punđu i kaže ‘Došla si tu da se kinđuriš…’“.

Tada je Šahza presjekla.

„Ja sam se okrenula, ubila ga, ubila ga, kroz prozor sam ga izbacila… Svekrva doletjela i kaže, šta je bilo – Rekla sam mu da me nikad više nije dirnuo, ubiću ga“.

Uprkos svemu što se dešavalo u toj porodici i sa svekrom, muž joj je svetinja. Čovjek s kojim dijeli život više od 40 godina ima njen ponos i zaštitu.

„Sa svojim mužem živim 42 godine i kažem da ga volim i da niko ne smije da ga dirne“, kaže ona, prenosi Telegraf.