U selu Repuh, nedaleko od Živinica, nema domaćinstva koje ne zna za Šahzu Rešić. Kažu – vrijednija i odlučnija žena u Bosni i Hercegovini se teško nalazi. U istom dahu dodaju i da bi se rijetko koji muškarac usudio da joj stane na crtu.

Jer, kako kaže sama Šahza:

„Volim da izudaram muškarca, duša mi je…“.

U braku je više od četiri decenije, sa čovjekom za kog, kaže, u početku nije imala nikakva osjećanja.

„Imamo mi i unuke koje su se već poudale. Volim ga kako ne, sa njim imam petoro djece, ali u početku ga nisam voljela. Majka mi je rekla da se za njega udam, ja nisam htjela – svašta sam mu govorila samo da ode, ali on nije otišao, ostao je i u roku od tri mjeseca smo se vjenčali.

Otac je upisao na karate

Iz ljubavi nije krenulo, ali je, kako vreme pokazuje, uzajamno poštovanje postalo temelj njihove zajednice.

Šahza je odrasla kao jedinica, a djetinjstvo je djelimično provela u Sloveniji. Otac ju je, kaže, upisao na karate, a ona položila četiri pojasa.

„Ja sam bila jedinica. Otac mi je radio u Sloveniji i tamo kada sam živjela upisao me na karate. Ja sam položila četiri pojasa, voljela sam da se potučem“.

Kad je porodična odluka donijeta da se vrate u BiH, krenula je u život koji će testirati sve njene vještine – i fizičke, i one srčane.

„Ali mater kaže ajmo u BiH, krenuće mi dijete lošim putem i tako mi dođemo ovdje…“.

Prvi veliki sukob u novom domu desio se s njenim svekrom. Šahza nije mogla da podnese da gleda nepravdu, naročito prema ženama.

„Meni je svekar bio opasan. Mi jednom radimo u njivi i ja čujem nešto pišti. ‘Šta je ono, Esade, šta se čuje?’ Kaže ‘mlati ćaća opet mater’…’Koga?’ Kad sam ja došla dole, on je pritisnuo i tuče je… Kad sam ga ja zgrabila, udarala, udarala: ‘Hoćeš li je više ikad tući?’ kaže ‘neću, samo me pusti…“.

Svekar je zatim pobjegao kod njenog muža da se žali, ali je naišao na zid.

„On je izletio iz kuće i otišao pravo kod mog muža i kaže mu ‘Vodi ono iz kuće, ubila me…’ A moj muž kaže: ‘To je moja žena, ja sam vama lijepo rekao da se sa njom ne zafrkavate’“.

„Kroz prozor sam ga izbacila“

Incidenti su se ponavljali. Jednog dana, dok je spremala hranu za dvanaestoro žetelaca, svekar je pokušao da je ponizi.

„Bilo nam 12 žetelaca, neka mala djeca od njegove razvedene kćerke i razvedenog starijeg sina tu, ja sama spremam hranu, napravila sam skoro sve, osim jednog bureka još… Dođe on da nosi hranu i ja mu kažem: ‘Sačekaj babo još da mi se ispeče jedan burek, nisam stigla prije, gledala sam ovu djecu…’ A on mene zgrabi za punđu i kaže ‘Došla si tu da se kinđuriš…’“.

Tada je Šahza presjekla.

„Ja sam se okrenula, ubila ga, ubila ga, kroz prozor sam ga izbacila… Svekrva doletjela i kaže, šta je bilo – Rekla sam mu da me nikad više nije dirnuo, ubiću ga“.

Uprkos svemu što se dešavalo u toj porodici i sa svekrom, muž joj je svetinja. Čovjek s kojim dijeli život više od 40 godina ima njen ponos i zaštitu.

„Sa svojim mužem živim 42 godine i kažem da ga volim i da niko ne smije da ga dirne“, kaže ona, prenosi Telegraf.

Ministarstvo pravde planira da u Krivični zakonik uvede novo krivično djelo – teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, najavio je resorni ministar Bojan Božović.

Skupštinski Odbor za rodnu ravnopravnost saslušava Božovića i ministarku kulture i medija Tamaru Vujović na temu “Sajber nasilje nad ženama u politici”.

Božović je kazao da je ekspanzija sajber nasilja, govora mržnje na društvenim mrežama i zloupotreba prava na slobodu izražavanja dovela do toga da u javnom medijskom životu nema poslanice i predstavnice javne riječi koja nije pretrpjela određeni vid mizoginije, uvreda i govora mržnje.

„Reakcije institucija moraju biti snažnije u odnosu na takvo činjenično stanje“, rekao je Božović u uvodnom izlaganju, ističući da su institucije često znale biti i nemoćne u tome.

On je kazao da osoba koja obnaša javnu funkciju mora da trpi veći stepen pritiska i kritike, ali da se došlo do faze da ta kritika, na najvulgarniji način, bude nerijetko zloupotrijebljena od nepoznatih osoba koje se kriju iza lažnih imena i profila.

Prema riječima Božovića, Ministarstvo pravde je preduzelo neke aktivnosti kako bi dodatno osnažilo ulogu pravosudnih institucija u krivično-pravnom okviru, u smislu zaštite svih koji su na meti govora mržnje.

„Ministarstvo pravde, podstaknuto sudskom praksom i nekim nedavnim odlukama, ali i preporukama međunarodnih institucija, planira da u Krivični zakonik uvede novo krivino djelo teški govor mržnje“, rekao je Božović.

On je pojasnio da je teški govor mržnje u novom Nacrtu Krivičnog zakonika krivično djelo koje se ispoljava prema pripadnicima određenih grupa, na osnovu nacionalne ili etničke pripadnosti, pripadnosti rasi ili vjeroispovijesti, državljanstva, pola, jezika, boje kože, obrazovanja, društvenog položaja, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili invaliditeta, političkog ili drugog ubjeđenja ili drugog ličnog svojstva.

Božović je rekao da će novim krivičnim djelom koje planiraju da uvedu u Krivični zakonik, ukoliko bude podrške poslanika, napraviti distinkciju u odnosu na postojeći član 370 Krivičnog zakonika koji se odnosi na izazivanje etničke, rasne i vjerske mržnje.

„Postojećim krivičnim djelom se tretira samo onaj koji podstiče na mržnju, a novim krivičnim djelom ćemo moći da procesuiramo svakoga ko javno ispoljava mržnju“, pojasnio je Božović.

On je kazao da će to biti nadležnost Osnovnog državnog tužilaštva i Osnovnog suda čime će, kako je rekao, prohodnost tih postupaka biti veća.

Božović je rekao da će za novo krivično djelo, ukoliko bude dio pozitivno pravnih propisa, biti predviđena sankcija od tri mjesec do tri godine zatvora.

„Mislimo da je vrijeme da se stane na kraj takozvanom junačenju po društvenim mrežama i da damo reakciju kakvu treba“, rekao je Božović.

On je dodao da je sve još u formi Nacrta i da ga usaglašavaju sa Sekretarijatom za zakonodavstvo, nakon čega će biti poslat Evropskoj komisiji.

Sonja Mirotić iz Crne Gore u 57. godini je rodila prvo dijete, nakon što su se ona i suprug 22 godine borili da dobiju nasljednike.

Kad ima volje i ljubavi, ima i načina da se želje ostvare. Čak i kad stvari izgledaju nemoguće i beznadežno, negdje se otvori put koji dovodi do preokreta. U to nas uvjeravaju Sonja i Marko Mirotić iz Crne Gore, koji su u poznim godinama postali roditelji. Sonja je napunila 57 godina kad se porodila i uzela u ruke svoju i Markovu bebu. Mirotići su se 22 godine borili za potomstvo, a ovog proljeća ta želja im se i ispunila. Dobili su ćerkicu i, kako Sonja kaže, njihovoj sreći nema kraja.

„Porodila sam se u 34. nedjelji zbog velikog krvnog pritiska, bio je 220 sa 110. Bila je borba koju ću da nazovem preživljavanjem, ali eto, Bogu hvala, ostale smo žive i jedna i druga. Beba nam je bila mjesec dana u bolnici na neonatologiji u inkubatoru. Izašla je poslije tri nedjelje iz bolnice“, uzbuđeno je ispričala mama Sonja za emisiju „Blic dan“ na TV Blic.

U trenutku kad se uživo uključila u emisiju, njen suprug Marko i ćerkica bili su u dvorištu da, kako Sonja kaže, uhvate malo vazduha.

Sreći i radosti kod Mirotićevih nema kraja što su poslije mukotrpne borbe za potomstvo konačno dobili toliko željenu bebu.

„Hranimo je, mazimo je, ljubimo je, previjamo je, malo napreduje, malo imamo grčeve i to je to. Srećni smo, zadovoljni, puni smo želja, energije, zadovoljstvo nas je obuzelo oboje“, iskrena je Sonja.

Upornost se isplatila

Ova hrabra i uporna žena i njen suprug duže od dvije decenije pokušavali su da dobiju bebu. Išli su kod brojnih ljekara, ali nije vrijedilo. U jednom trenutku su odustali. Ali, njihova bliska prijateljica Zdenka Živković ponovo ih je ohrabrila. Bila je uporna baš u trenucima kad su Sonja i Marko odustajali od najvećeg sna. I ta upornost Mirotiće je 19. marta prošle godine dovela do doktorke Ane Jeremić.

„Dok smo bili kod nje u ordinaciji, njene koleginice su zvale nekoliko klinika, ali su im rekli da svaka ima limit za žene, odnosno da se intervencije rade ženama starosti do 54 godine, a ja sam sjutradan punila 56“, priča Sonja.

Tad ih je dr Jeremić informisala o klinici u Skoplju, gdje su saznali da starosnih limita nema.

„Već 1. aprila otišli smo na preglede i doktori su bili zadovoljni nalazima. Kako sam u međuvremenu imala određenih komplikacija, tek 26. jula je odrađen transfer. Oplođeno je pet embriona. Dva su mi ubrizgali, jedan se zadržao i imam još tri. Nadam se da ću i ta tri iskoristiti pod stare dane“, ispričala je Sonja.

Nikada, kaže ova uporna i hrabra žena, neće zaboraviti trenutak kada je došao suprug i donio nalaz.

„Vidjela sam brojke i počela sam da skačem od sreće, da plačem, da vičem, da se smijem. Marko me je jedva umirio. Odmah je pozvao bratanca, a onda mu je saopštio da mu je strina trudna. Bio je to divan trenutak“, ispričala je Sonja za crnogorske medije.

Mirotići su spremni da izađu u susret svima koji žele da stupe u kontakt sa ljekarima u Skoplju. Žele da sreću koju osjećaju po dolasku ćerkice na svijet prenesu i na druge parove koji žude za potomstvom i kojima će, nadaju se, čestitati na prinovama. Mirotići dobro znaju da je sreća veća samo kad se dijeli i tog pravila se pridržavaju i sada, kad je njihova porodica postala bogatija za još jednog, toliko dugo iščekivanog člana.

„Zbog toga poručujemo svim parovima koji prolaze kroz ono kroz šta smo nas dvoje prošli da vjeruju. Prvo da vjeruju u sebe i u svog partnera i da imaju ogromnu želju za tim. Može da im se desi da pomisle da treba odustati, to je normalno, to je psiha, ali i udar po džepu, ali samo neka budu uporni i vjerovatno će da im se ostvari. Ko u čuda vjeruje – čuda i stvara. Neka ne odustaju“, poručuju Mirotići.

Izvor: Blic