DRUŠTVO
SUMNJA SE DA SU KAO ČLANOVI KRIMINALNE GRUPE PRIBAVILI VIŠEMILIONSKU KORIST
Vukotić i Maraš „uzeli“ milione? SDT ispituje da li su bivši čelnici oštetili „Plantaže“
Krivičnom prijavom novog rukovodstva obuhvaćeni i Verica Maraš, Božo Mihailović i Miroslav Vuković, terete ih zbog prihvatanja ugovora o poravnanju za propalu fabriku briketa u trenutku kada je trebalo da dobiju spor. Iz SDT-a im je odgovoreno da “preduzimaju radnje iz svoje nadležnosti u cilju prikupljanja dokaza i podataka neophodnih za donošenje odluke u predmetnoj krivično-pravnoj stvari”.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ispituje da li su bivši čelnici “Plantaže” oštetili tu državnu kompaniju za više miliona eura, u slučaju propale fabrike briketa.
SDT je formiralo predmet nakon što je novo rukovodstvo podnijelo krivičnu prijavu protiv bivšeg predsjednika Odbora direktora Veselina Vukotića, bivše izvršne direktorice Verice Maraš, bivšeg člana odbora direktora Boža Mihailovića i bivšeg direktora Sektora pravnih i opštih poslova Miroslava Vukovića, zbog sumnji da su u tom slučaju, djelujući organizovano kao članovi kriminalne grupe, iskorišćavanjem i zloupotrebom svog položaja, pribavili višemilionsku protivpravnu imovinsku korist za privatnu firmu “OMP Engineering”, a na štetu “Plantaža”.
U prijavi se navodi da je Vukotić organizator kriminalne grupe, koji je davao sugestije, naloge i uputstva ostalim članovima kako da prikažu stanje spornog odnosa između “Plantaža” i “OMP Engineeringa”, kako bi uticao da se zaključio sporni ugovor o poravnanju.
Verica Maraš je prijavljena da je, postupajući po nalozima Vukotića, zajedno sa Vukovićem i Mihailovićem, pripremala izvještaj koji treba da potvrdi opravdanost zaključivanja ugovora o poravnanju, kao i da je oformila komisiju koja je formalno trebalo da napiše taj izvještaj. U krivičnoj prijavi je navedeno da je na sjednicama odbora direktora iznosila netačne podatke da su “Plantaže” u zajedničku fabriku briketa uložile 450.000 eura, a “OMP Engineering” 1,12 miliona, iako je kao izvršna direktorica “Plantaža” i predsjednica Odbora direktora “Plant OMP” znala da su ulaganja državne firme značajno veća.
Vještak finansijske struke u tada vođenom postupku je utvrdio da je ukupno ulaganje “Plantaža” u zajedničku firmu iznosilo 1.467.029,02 eura, dok je ulog “OMP Engineeringa” bio 1.278,674,47 eura.
Za Mihailovića se navodi da je postupao po nalozima Vukotića, odnosno da na sjednicama Odbora direktora zastupa stav da je poravnanje dobar posao za “Plantaže”, te da svojim autoritetom, uvaženog i priznatog ekonomiste, na sjednicama komisije pojača validnost zaključaka koji nije ni sačinila komisija već četvoro prijavljenih.
Navedeno je da su ”Vijesti” kontaktirale četvoro bivših funkcionera na brojeve telefona poznate njihovoj redakciji, ali su odgovor dobili samo od Vukovića. On je kazao da ne želi da komentariše predmete koji su u fazi tužilačkih istraga.

Zgrada Tužilaštva u Podgorici, foto: Luka Zeković
Verica Maraš je ranije u više izjava medijima tvrdila da u slučaju fabrike briketa nije napravljena šteta kompaniji.
Novo rukovodstvo “Plantaža” podnijelo je prijavu krajem februara ove godine, da bi 21. aprila SDT-u predale urgenciju kako bi saznali šta je u međuvremenu urađeno.
Prema dokumentaciji u koju je ovaj medij imao uvid, iz SDT-a su im 4. maja odgovorili da “preduzimaju radnje iz svoje nadležnosti u cilju prikupljanja dokaza i podataka neophodnih za donošenje odluke u predmetnoj krivično-pravnoj stvari”.
Za novog specijalnog državnog tužioca krajem marta izabran je Vladimir Novović.
FABRIKA RADILA SAMO NA OTVARANJU
”Plantaže” su 2009. raspisale javni poziv u kojem su tražili partnera za fabriku briketa. Javio se “OMP Engineering”, kojeg su tri dana nakon objavljivanja poziva osnovali Oleg Obradović, Miodrag Ivanović i Predrag Bošković, koji je kasnije izašao iz posla.
U julu 2011. godine organizovano je svečano otvaranje fabrike i samo tada su mašine, pred kamerama, “proizvodile” brikete. “OMP Engineering” je 2014. pokrenuo tužbu protiv “Plantaža”, navodno zbog toga što nisu obezbijedili dovoljno sirovina – orezanih grana loza, za proizvodnju briketa.
”Plantaže” su zatim pokrenule kontra tužbu, i taj objedinjeni postupak trajao je sve do potpisivanja spornog ugovora o poravnanju 2020.
DOVELI U ZABLUDU ČLANOVE BORDA I KOMISIJE
U prijavi se navodi da je četvoro tadašnjih funcionera “Plantaža” upodobljavanjem činjenica iz postupka dovelo u zabludu Odbor direktora i članove komisije, od kojih je zavisila odluka o zaključivanju spornog ugovora o poravnanju, kojim su “Plantaže” obavezane da firmi “OMP Engineering” isplatl 350.000 hiljada eura i prenese im u vlasništvo 37.000 kvadrata zamljlšta u Donjim Kokotima.
Zauzvrat je “OMP Engenering” na “Plantaže” prenio 50 odsto udjela u zajednlčkoj firmi “Plant OMP”, koja nikada nije radila ni ostvarivala prihod.
Ovakvo poravnanje su predlagali iako je pred Privrednim sudom u Podgorici u toku bio parnični postupak između dvije kompanije radi naknade štete po tužbi i protivtužbi, u kojem su svi dokazi i izjave vještaka bile u korist “Plantaža”, što je ukazivalo na vjerovatnoću dobijanja spora.
Time je, kako piše u prijavi, napravljena dupla šteta “Plantažama” jer je umjesto da dobije obeštećenje od “OMP Engineeringa”, procijenjena od vještaka na 1,6 miliona eura, privatnoj firmi u novcu i imovini platila oko 1,4 miliona eura.
VUKOVIĆ JEDINI PRAVNIK U KOMISIJI
Vuković je, kako je navedeno u prijavi, po nalozima Vukotića rukovodio pravnom procedurom i, kako se sumnja, održavao kontakt sa predstavnicima “OMP Engineeringa” – Obradovićem i Ivanovićem.
Prema prijavi, Vuković je sam izabrao članove komisije, koja je trebalo da razmotri pravnu i poslovnu valjanost ugovora o poravnanju. On je bio jedini pravnik u komisiji, čiji je sastav formalno verifikovala Verica Maraš.
Vuković je na sjednicama komisije i Odbora direktora navodno govorio da je sporni ugovor pravno perfektan za “Plantaže”, da je ozbiljno procijenio ishod sudskog spora i da je spreman da za sporni posao odgovara pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću.
U prijavi je citiran i dio intervjua koj je Vuković u julu 2021. godine, tada kao izvršni direktor, dao “Pobjedi”. Naveo je da bivšem partneru ne treba prebacivati veću odgovornost za neuspjeh investicije nego što mu pripada, kao i da je glavni razlog zbog čega nije uspjela fabrika briketa – neadekvatna i nepostojeća sirovinska osnova.
Vještak poljoprivredne struke Rade Mijović u svom nalazu utvrdio je da je količina sirovina za proizvodnju briketa sa kojima raspolažu “Plantaže” iznosi 11,2 miliona kilograma, odnosno da je sirovine bilo više nego dovoljno.
Vještak mašinske struke Goran Dedić utvrdio je da fabrika ne može da proizvodi brikete, jer postoje problem sa mlinom za grubo sitnjenje orezine, kao i da nedostaju mašine za tehnološke operacije na predmetnoj liniji. Prema ugovoru, nabavljanje kvalitetne opreme bila je obaveza firme “OMP Engineering”.
Nova uprava kompanije odbila je da postupi po spornom ugovoru o poravnanju, zbog čega je “OMP Engineering” u decembru blokirao račun “Plantaža” na iznos od 350.000 eura, a ima pravo da pokrene sudski postupak za naplatu drugog dijela od oko 1,1 milion eura koliko je procijenjena vrijednost placa u Donjim Kokotima.
U prijavi piše i da novo rukovodstvo “Plantaža” zbog toga očekuju da SDT što prije preduzme mjere iz okvira svojih nadležnosti, kako bi se spriječilo dalje nastupanje štetnih posljedica po kompaniju.
Vukotić je tvorac takozvanog crnogorskog neoliberalnog koncepta, obavljao je funkciju potpredsjednika Savjeta za privatizaciju i jedan od osnivača privatnog Univerziteta “Donja Gorica”, zajedno sa, između ostalih, i Milom Đukanovićem.
Verica Maraš je članica Glavnog odbora DPS-a, a Mihailović profesor Ekonomskog fakulteta.
Vuković je godinama bio zaposlen u “Plantažama” kao pravnik, a kasnije i rukovodilac tog sektora. Član je Komunističke partije.
ODBILI PRAVNO MIŠLJENJE U SVOJU KORIST, SLUŠALI ADVOKATA SUPROTNE STRANE
U sudskom sporu “Plantaže” je zastupala advokatica Ana Đukanović i Marko Hajduković, ali su otkazali punomoćje nakon zaključenja ugovora o poravnanju, uz obrazloženje da nisu bili konsultovani, kao i da je kompanije trebalo da dobije spor.
”Zaključivanje ovakvog poravnanja dodatno čudi i zabrinjava pri činjenici da su nalazi i mišljenja vještaka mašinske, ekonomske i poljoprivredne struke, kao i iskazi vašeg menadžmetna i vaših zaposlenih, u cjelosti išli u korist Plantaža”, naveli su tada Đukanovićeva i Hajduković.
Tadašnja uprava “Plantaža” nije angažovala bilo koju drugu akvokatsku kancelariju ili pravnog savjetnika koji bi analizirao spor i dao preporuku da li treba prihvatiti poravnjanje ili nastaviti spor, već se sve svelo na procjenu Vukovića i stavove ostalih troje iz uprave.
Vuković je na sjednicama bio protiv pribavljanja drugog pravnog mišljenja, dok je pribavljeno mišljenje advokatske kancelarije koja je zastupala suprotnu stranu.
DRUŠTVO
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa“

U srijedu, u banjskom selu Smrduša, koje pripada Mjesnoj zajednici Trubjela, domaćinu Novaku Krivokapiću medvjed je ubio vola teškog 700 kilograma.
Kako je za „Dan“ ispričao Momčilo – Mošo Kilibarda, stanovnik sela Smrduša i Krivokapićev komšija, sve se dešavalo u cik zore.
„Probudila me je rika govedi. Izašao sam ispred kuće i počeo dozivati psa koga nigdje nije bilo. U prvi momenat pomislio sam da su se Novakovi volovi poboli, ali toliko su goveda rikali da sam odmah otišao u dolinu blizu kuća gdje su zamrkla. Kada sam prišao imao sam šta vidjeti. Vo je ležao mrtav, a ostala goveda bila su uskomešana. Medvjeda nije bilo. Vjerovatno se prepao od mene kada sam dozivao psa. Tu su bila i moja goveda, ali je medvjed odabrao i napao najačeg vola teškog oko 700 kilograma. Odmah sam telefonom pozvao Novaka i ispričao mu šta se desilo ispred moje kuće, na udaljenosti ne većoj od 100 metara. Pozvao sam i Vetrinarsku stanicu iz koje su mi rekli da se šteta ne može nadoknaditi jer su goveda bila na otvorenom“, priča Kilibarda i dodaje da je Krivokapić pričao da ovom volu nikakva zvjerka ne bi mogla naštetiti ali evo ipak može.
Kilibarda kaže i da je među mještanima zavladao strah jer ne prođe ni dan da medvjeda ne vide u blizini kuća.
„Ne znam šta se više čeka. Medvjeda pod hitno treba osuditi i odmah ustrijeliti, dok neko od Banjana ili Rudinjana nije glavom platio. Više kroz selo ne smijemo ići pješke, čak ni u po bijela dana već samo sa automobilima. Ja sam trenutno bez auta jer mi se pokvarilo, tako da iz dvorišta ne smijem mrdnuti. Prije dvadesetak dana jednom Delibašiću iz susjednog sela Kamensko, medvjed je ubio dvije krave, a jedna je nestala. Ovih dana po ovim našim selima po čitavu noć vukovi zavijaju, a medvjedi krstare“, navodi Kilibarda.
On smatra da je poslednji čas da se u čitavu priču uključi Lovačko društvo „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića.
Podsjećamo, prije petnaestak dana poljoprivredniku Radoici Mićunoviću, takođe stanovniku sela Smrduša, medvjed je usmrtio jednu i ranio drugu kravu. I tada se napad medvjeda desio u ranu zoru i to na 200 metara od kuće Mićunovića.
Mještani traže da ih država zaštitiMještani sela Smrduša i okolnih sela, udaljenih 34 kilometra od Nikšića kažu da žive u stalnom strahu od krvoločnih zvijeri koje su se izgleda namnožila na ovom području.
„Bukvalno smo na stalnom udaru medvjeda koje nam gotovo redovno napadaju stoku, uništavaju košnice i lome voćnjake. Za kratko vrijeme medvjedi su u ovim selima zaklali desetine grla sitne i krupne stoke. Počeli smo da se plašimo i za svoje živote“, ističu mještani sela Smrduša i zahtijevaju da ih država zaštiti.
„Država pod hitno treba da reaguje, da se nebi ponovio slučaj iz Pive kada je medvjed napao i teško ranio iskusnog lovca“, poručuju mještani sela Smrduša.
DRUŠTVO
Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.
Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.
„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
- HRONIKA3 дана ranije
Beranci osumnjičeni za krađu šume: Jedan procesuiran, za drugim se traga
- HRONIKA14 сати ranije
Berane: Policija pronašla 30 kilograma marihuane
- DRUŠTVO13 сати ranije
Medved usmrtio vola od 700 kilograma u Banjanima
- HRONIKA4 дана ranije
Uhapšen Dejan Đinović, osumnjičen za ubistvo Nikolova u Zeti
- HRONIKA1 дан ranije
Pronađeno tijelo Podgoričanke nakon tri nedjelje
- DRUŠTVO3 дана ranije
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu