Mjesni centar Konjuhe kod Andrijevice sa nekadašnjih sedamsto stanovnika, spao je na svega nešto više od pedeset, a u poslednjih nekoliko godina rođeno je samo jedno dijete.

Predsjednica ove mjesne zajednice, Vera Ćirić, za Portal RTCG komentariše drastične promjene demografske slike na sjeveru Crne Gore, i ovom dijelu andrijevičke opštine, u takozvanim potkomovskim selima.

“Ovo je podatak za jedan dugoročniji period, ali od poslednjeg popisa iz 2011. godine od devedeset stanovnika izgubili smo skoro pola, i novi popis će sigurno pokazati da je u svim tim selima ostalo svega oko pedeset stanovnika“, kazala je Ćirić.

On je objasnila da je Konjuhe 1948. godine, sa mjesnim centrom Brod, i sastavnim djelovima koji se zovu Dulipolje, Mimiće i Alje, brojalo blizu 700, a 1961. godine 532 stanovnika.

Statistika govori da je broj stanovnika u Konjusima 1981. godine iznosio 309 a 2003. godine 134, dok je 2011. godine to bilo svega 89.

“Danas, u ovom mjestu, ispod Komova, tokom čitave godine živi nešto više od 50 stanovnika, i to je za mene tužna činjenica”, kazala je Ćirić.

Prema njenim riječima, zbog ovako izražene migracije stanovništva, u centru sela više nema nekadašnje prodavnice, pošte, ambulante, kao ni pogona za proizvodnju sira, dok se Omladinski dom koristi jedino za obavljanje sahrana.

“Tako sumornu sliku, ovog nekad izuzetno živog sela, upotpunjuje i podatak da Osnovnu školu u Konjusima, zajedno sa područnim odjeljenjem u susjednim Đulićima, pohađa svega tridesetak đaka, iako se zna da je u ovoj obrazovnoj ustanovi nekada bilo i po 400 učenika”, kazala je predsjednica Mjesne zajednice.

Ona podsjeća i na činjenicu da do mjesnog centra Brod autobus odavno ne dolazi i pored toga što je prije nekoliko decenija na relaciji Berane – Konjuhe, i obratno, autobus saobraćao tri puta dnevno.

“U poslednjih nekolio godina u selu, gdje uglavnom obitavaju staračka domaćinstva, rođeno je svega jedno dijete, dok se u radnom odnosu nalazi samo nekoliko žitelja”, kazala je Ćirić.

Ona smatra da se u prethodnim decenijama i godinama selima poklanjalo malo pažnje.

“Rijetko ko je dobijao šansu za zaposlenje. U takvom ambijentu momci su se teško odlučivali za brak, dok su mnogi odlazili u neka druga mjesta trbuhom za kruhom. Rastužim se kad se sjetim kako se nekad živjelo. Nema veselih kola, nema momačke i djevojačke pjesme. Okupljamo se samo na sahranama, a ako se ovako nastavi, uskoro neće imati ko koga da sahrani”, priča predsjednica mjesne zajednice Konjuhe.

Mještani, kako kaže, preko različitih akcija, pokušavaju da poprave ovako sumornu sliku, ali narod jednostavno odlazi, uz ubjeđenje da pod ovakvim uslovima ovdje nema života.

“Da li će nova Vlada koja je, kako vidim, uvela i resor za demografiju, nešto popraviti, ostaje da se vidi” – kaže Ćirić.

Predsjednica ove mjesne zajenice i na primjeru sela Jošanica pokazuje koliko je situacija ozbiljna, a posljedice migracija pogubne.

“Prema popisu selo Jošanica, koje je u našoj Mjesnoj zajednici, 1948 godine brojalo je 435 stanovnika, 2011. godine 97. Taj broj će sada biti minimalan” – kaže Ćirić.

Ona dodaje da ništa bolja slika nije ni u ostalim potkomovskim selima gdje se bilježi drastičan pad stanovnika.

“Tako je selo Đuliće 1948. godine imalo 317 stanovnika, a 2011. jedva stotinu. Susjedno selo Košutići imalo je nekada 408 žitelja. Selo Cecuni je imalo svega 55 stanovnika na posljednjem popisu 2011. godine, dok je nekada tu živjelo 400 stanovnika. Drastičan pad se bilježi i u selu Kuti, koje je nekada imalo 200 stanovnika, a danas deset puta manje“, kaže predsjednica Mjesne zajednice Konjuhe.

Da je situacija dramatična i u samom gradskom jezgru u Andrijevici, govori podatak da je prema poslednjem popisu ova varoš imala oko hiljadu stanovnika, dok se danas procjenjuje da nema ni pola od tog broja.

Portal RTCG je nedavno pisao o tome kako je samo u prvih petnaest dana ove školske godine, Osnovnu školu “Bajo Jojić” u Andrijevici napustilo pet učenika, koji su se sa svojim roditeljima negdje raselili.

(RTCG)