DRUŠTVO
Dječak iz Petnjice rasplakao Crnu Goru: Srce Elsana Agovića (10) kuca za najvećeg heroja – majku
„Ja sam Elsan, imam deset godina. Živim u jednom planinskom selu u Petnjici. Imam dva starija brata. Volim da učim i odličan sam đak…
Moj stariji brat ima autizam, a ja sam rođen sa srčanom manom. Imam i brata studenta, kojeg mnogo volim. On me svemu podučava i kupuje mi razne igračke i poklone.
Moja majka je drugačija od ostalih. Udala se vrlo mlada, od dvadeset godina i cijeli život je posvetila nama. Sa starijim bratom je posjećivala razne bolnice u pokušaju da mu pomogne, ali ništa nije uspjelo. On ne govori i ne ide u školu. Ima dvadeset dvije godine. Kada je napunio jedanaest godina rodio sam se ja sa srčanom manom i opet borba iz početka.
Bio sam u Beogradu na operaciji…“, piše Elsan u s Elsan Agović u sastavu koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim

Elsan Agović, učenik četvrtog razreda OŠ “Tucanje” iz Petnjice osvojio je drugo mjesto na literarnom konkursu nikšićke Javne ustanove (JU) “Zahumlje” – “Mama je glagol od glagola raditi”.
Iskrena dječja ljubav prema majkama, krasila je svaki stih i prozni red svih pristiglih radova.
Ipak posebno se primijete neka djeca, odvoje se najčešće oni, koji su tu ljubav spoznali i kada život nije baš bio dobar prema njima.
Elsan je rođen sa srčanom manom čije posledice i danas po malo osjeća, dok njegov stariji brat ima autizam. Borba je mnogo lakša uz porodicu, te Elsan kaže da je drugi brat-student uzor, a otac se mnogo trudi da zaradi za pristojan život.
Za Radio-televiziju Nikšić (RTNK) Elsan je govorio o svom životu, porodici, majci posebno.Majčina uloga je najvažnija i najpotrebnija. Prostim dječijim jezikom i iskrenom emocijom, Elsan je sve u prepunoj sali Zahumlja naučio kako se majka voli i cijeni. Ali, njegove iskrene emocije rasplakale su prisutne.
Sa kolikom zrelošću jedno dijete govori o životnim problemima i majčinim brigama, čudili smo se.
Elsan je bio učitelj, a mi učenici.
“Ne posjećuje frizera, nema prijateljice….doručak, ručak, domaći zadaci, iznova i iznova kod ljekara, ne posjećujemo rodbinu da im ne smetamo jer brat bude nemiran….”, odzvanjalo je u našim glavama.
“Majka nema vremena da mi često kaže da me voli, ali ja njoj ipak kažem, onda me zagrli”, bio je nauk za sve prisutne da čvršće grlimo i više volimo sve oko sebe a posebno naše heroje, naše majke.
Pročitajte Elsanov rad, sigurni smo da vas neće ostaviti ravnodušnim:
Mama je glagol od glagola raditi.
Ja sam Elsan, imam deset godina. Živim u jednom planinskom selu u Petnjici. Imam dva starija brata. Volim da učim i odličan sam đak. Jako sam radoznao. Svakog dana svoju učiteljicu zapitkujem o raznim stvarima, a i kod kuće takođe. Moja učiteljica je dobra i mnogo je volim.
Moj stariji brat ima autizam, a ja sam rođen sa srčanom manom. Imam i brata studenta, kojeg mnogo volim. On me svemu podučava i kupuje mi razne igračke i poklone.
Moja majka je drugačija od ostalih. Udala se vrlo mlada, od dvadeset godina i cijeli život je posvetila nama. Sa starijim bratom je posjećivala razne bolnice u pokušaju da mu pomogne, ali ništa nije uspjelo. On ne govori i ne ide u školu. Ima dvadeset dvije godine. Kada je napunio jedanaest godina rodio sam se ja sa srčanom manom i opet borba iz početka.
Bio sam u Beogradu na operaciji. Nakon toga imao sam česte kontrole. Majka mora da obezbijedi ljekove za mene i brata, svakodnevno da me prati. Često razmišljam o njenim neprospavanim noćima. Ustaje rano, loži vatruda zagrije kuću. Sprema doručak i tople napitke, sprema me za školu. Onda ide da hrani životinje, pa sprema kuću, ručak… tada ja dolazim iz škole i počnem da pišem domaće zadatke. A ona je opet tu da meni uvijek pomogne, da provjeri da li je sve u redu. Opet pred veče ide da hrani životinje i tako ona zivi već dvanaest godina. Svaki dan joj je isti.
Moja majka nema slobodnog vremena, da prošeta, da odgleda nešto na TV-u, da popije kafu sa drugaricama. Sve vrijeme je posvetila nama. Mog brata hrani i oblači jer on ne može sam. Tata ide u kupovinu i radi poslove vani.Moja majka nema vremena za frizera, za zubara. Nikad nigdje ne ide. Sve što je boli trpi i kod kuće se sama liječi. Čak rijetko i rodbinu posjećujemo jer je brat često nemiran, pa ne želimo da budemo naporni drugima. Kad je raspust brat student i ja čuvamo najstarijeg bolesnog brata dok majka i tata rade na njivi.
Ako postoji neka titula za super mame ili neka nagrada za najbolju mamu na svijetu ja mislim da bi moja majka trebala da je dobije, jer je ona zaista NAJBOLJA!
DRUŠTVO
Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.
Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.
„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
DRUŠTVO
Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović

Podgoričanka Andrea Nikolić pobjednica je izbora za Miss Crne Gore, koji je večeras održan u Podgorici u organizaciji kompanije Miss Monte. Ona će učestvovati na izboru za Mis svijeta koji će se krajem maja održati u Indiji.
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović.


Titulu Miss fotogeničnosti 2025 ponijela je Ardiana Peku, dok je titula Miss šarma pripala Kseniji Popović. U top 5 ušle su Ardiana Peku, Ana Kilibarda, Andrea Nikolić, Sara Žižić i Ksenija Popović.
Već 19 godina Crna Gora kao država ima prohodnost ka najvećem svjetskom takmičenju u ljepoti. Domaćin svjetskog izbora za mis 31. maja biće Indija. Prošlogodišnja najljepša Crnogorka je Kotoranka Anđela Vukadinović.
- HRONIKA3 дана ranije
Ubijen muškarac u pucnjavi u Zeti
- DRUŠTVO3 дана ranije
Put Berane – Kolašin: Ko je Bemaksu dozvolio da o državnom trošku ugradi cijevi za svoje male hidroelektrane?
- HRONIKA3 дана ranije
U Beranama uhapšen mladić: Vozio pod rotacijom
- HRONIKA1 дан ranije
Beranci osumnjičeni za krađu šume: Jedan procesuiran, za drugim se traga
- HRONIKA2 дана ranije
Uhapšen Dejan Đinović, osumnjičen za ubistvo Nikolova u Zeti
- DRUŠTVO3 дана ranije
Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić