DRUŠTVO
"NIKO NEMA PETLJU DA TO KAŽE"
Duško Knežević: 20 godina sam finansirao DPS sa još 100 privrednika
„Milo Đukanović me molio da pomognem političku kampanju DPS-a u Zeti“, tvrdi biznismen

Okrivljeni Duško Knežević danas je u Višem sudu u Podgorici, dao odbranu u predmetu „Koverta“, kao i o ostalim tačkama optužbe za pranje novca. Aferu je Knežević otvorio u januaru 2019. godine objavljivanjem video-snimka na kojem Slavoljubu Migu Stijepoviću uoči izbora 2016. predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za finansiranje kampanje Demokratske partije socijalista (DPS).
Nakon što je specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić pročitala optužnicu, okrivljeni Knežević se, na pitanje predsjednika specijalnog vijeća sudije Nenada Vujanovića, izjasnio da nije razumio njene navode.
„Optužnica je nebuloza. Nisam kriv. Iznijeću odbranu. Neću odgovarati na pitanja tužioca i suda, samo na pitanja svojih branilaca. Smatram da je ovo politički proces protiv mene. Optužnica je fabrikovana i izmišljena. Ona je proizvod moje tuče sa vlastima i režimom. Htjeli su da me namjeste u slučaj ‘državni udar’ da budem svjedok i da sam „prao“ pare, kao da su došle iz Rusije. Ja sam to odbio“, izjavio je okrivljeni Dušo Knežević na početku iznošenja odbrane.
Odgovarajući na pitanja svojih branilaca advokatice Andrijane Razić, te advokata Dražena Medojevića i Dušana Radovaljevića, okrivljeni Knežević je kazao da ga je Milo Đukanović molio da pomogne političku kampanju DPS-a u Zeti.
Zećani ne primaju dolare
„Milo Đukanović me molio da novcem pomognem DPS za izbore u Zeti. Rekao sam da imam svojih 200.000 dolara. Dao sam ih šefu obezbjeđenja Vlatku Rašoviću, da ih konvertuje u eure. Nakon dan-dva, javio mi se Migo Stijepović i rekao da niko u Zeti neće dolare. Pitao me da ih zamijenim u eure“, kazao je optuženi Knežević.
Osvrnuo se na navode optužbe da je „oprao pare“.
„Tužiteljka kaže da sam oprao pare koje sam dao DPS-u. Pare se peru od kokaina i guraju se u legalne tokove. Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka. To je isto kao da djevojka prijavi da je silovana a tužilaštvo je optuži za prostituciju“, naveo je Knežević.
„Pozvao sam Miga Stijepovića. Dao sam mu u kući 97.000 eura. Snimak koji je nastao je autentičan. Migo kaže da će novac da odnese Milu Đukanoviću, i da ima tremu kada se sretne sa njim. Vidim da ste snimak izbacili iz predmeta. Snimak koji sam napravio, nisam mislio da ću ga koristiti, već kao smrtonosnu pilulu za spas da ga koristim. Neke ljude su pritiskali da daju lažne iskaze. Ja sam putovao privatnim avionom, a ne da se družim sa škaljarskim i kavačkim klanom u zatvoru. Već 20 godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže“, istakao je Knežević.
Dodao je da je osjetio da se nešto dešava, ljudi su se promijenili prema njemu. Štampa je pisala u oktobru 2017. godine da je uhapšen Vlatko Rašović i da se politički mijenja ponašanje određenih ljudi, kao da je stao na stranu DF-a.
Ispričao je i razgovor sa Milivojem Katnićem, glavnim specijalnim tužiocem.
„Pitao me Katnić da li možemo službeno da razgovaramo. Rekao sam da možemo. Rekao mi je Katnić: ‘Imamo podatke da se vaši ljudi bave kriminalom, koji je opasan po državu’. Naveo je da se šest vozača bavi pranjem para za Demokratski front (DF). Odgovorio sam mu da je to nemoguće. Katnić na to kaže da ima snimke i dokaze“, kazao je Knežević.
Govoreći o svojim poslovnim rezlatima i uspjesima, Knežević je naveo da imao oko milijardu i četiri stotine miliona eura aktive u Crnoj Gori.
Na pitanje advokata Dražena Medojevića, o porijeklu 110.000 dolara, jer je u optužnici navedeno da je stečena od kriminalne djelatnosti, odgovorio je.
„Ne bih da se hvalim, ja sam uvijek imao dosta novca kod sebe, kao i raune na Kipru i Dubajiu. Za 7.000.000 dolara prodao sam kući iranskom ambasadoru. Što se tiče ovih 110.000 dolara koje je konvertovano u 97.000 eura, to je odradilo šest vozača, svi po 15.000. Rekao sam da se uzme šest vozača i da se novac da za DPS“, izjavio je Knežević. Objasnio je da snimak napravio da bi se zaštitio. Sve prijave protiv njega su krenule nakon što je objavio snimak kada je davao novac Migu Stijepoviću.
„To je fakat i to treba da se zna. Oni samo uzimaju i ne vraćaju novac. Migo Stijepović je bio samo operativac koji je nosio pare Milu Đukanoviću. Ja sam bio na suviše visokom nivou da bih se bavio formiranjem kriiminalne organizacije. Nakon snimka krenule su prijave i potjernice. Sva imovina mi je blokirana u Crnoj Gori. Nemam od čega da živim. Sada živim od prodaje slika“, ispričao je Knežević.
Kad mu je blokirana „Atlas banka“, u koju nije mogao da uđe, telefonom je pozvao Mila Đukanovića.
„Pozvao sam Mila Đukanovića, koji se tada nalazio u Argentini. Tamo je bilo jutro. Pitao sam Mila šta se ovo dešava. On kaže da je u Argentini. „Čekaj me u Podgorici, da vidimo pa da vidimo šta se dešava“, kazao mi je Milo“ naveo je Knežević. Dodao je da su ga savjetovali da je najbezbjednije da napusti Crnu Goru i pođe u London. Potom je otišao u Beograd, ali su ga i tamo pratile kriminialne grupe, pa je morao da napusti Beograd i redovnom avionskom linijom je otišao u London.
U vezi poslovanja u Rusiji, odnosno Moskvi, ispričao je:
„Kad je Crna Gora uvela sankcije Rusiji, oduzeta mi je licenca za rad banke u Moskvi. Godišnje je milijardu eura dolazilo investicija iz banke u Moskvi u Crnu Goru. Tu banku je otvorio Milo Đukanović“, ispričao je Duško Knežević.
Osvrnuo se na događaj koji je bio preloman u njegovom životu.
„Kada sam odbio Mila Đukanovića da se „ničija kuća“ vodi na mene, onda se on promijenio prema meni“, rekao je optuženi Knežević.
Na kraju davanja odbrane, pitao je sudiju Nenada Vujanovića.
„Zašto je snimak „koverta“ izbačen iz spisa predmeta“, pitao je Knežević. „To je stvar tužilaštva“, odgovorio je sudija.
U optužnici se između ostalog navodi da je Duško Knežević, nakon što su njegovi saradnici konvertovali 110.000 dolara u eure, Stijepoviću predao „samo“ 47.500 eura. Osim Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića, optuženi su i Kneževićevi saradnici i prijatelji Branislav Todorović, Živko Šljivančanin, Tamara Krdžić, Goran Grujović i Tomica Knežević.
U optužnici se navodi da je Duško Knežević u drugoj polovini 2010. godine stvorio kriminalnu grupu čiji članovi su bili zaduženi da podižu novac koji je stečen iz nezakonitih poslova više kompanija a potom ga predaju njemu radi stavljanja u legalne tokove.
Prvom tačkom optužnice, Duško Knežević je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401 a stav 1 u vezi stava 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, a okrivljeni Knežević Tomica, Todorović Branislav, Šljivančanih Živko, Grujović Goran i Krdžić Tamara izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 2 u vezi stava 1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore.
Drugom tačkom optužnice, ovi okrivljeni, kao i Slavoljub Stijepović su kao saizvršioci izvršili krivično djelo pranje novca iz člana 268 stav 3 u vezi stave 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.
Suđenje se nastavlja 20. septembra.
DRUŠTVO
Vlada otkupila dječje odjeljenje Instituta Igalo: Gradiće se osnovna škola
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić

Vlada Crne Gore otkupila je dječije odjeljenje Instituta Igalo za 4,8 miliona eura, a na tom mjestu planirana je izgradnja osnovne škole.
Na taj način, kako su saopštili, Vlada ispunjava obaveze iz Plana restrukturiranja Instituta “Dr Simo Milošević”.
Ugovor o kupoprodaji su potpisali izvršni direktor Instituta Igalo Zoran Kovačević i direktor Uprave za državnu imovinu Koča Đurišić.
„Ovaj korak je dio procesa restrukturiranja Instituta Igalo, usvojenog Planom restrukturiranja i odluci Odbora direktora o prihvatanju ponude Vlade Crne Gore od 11.3.2025. godine prema javnom pozivu od 28.2.2025.“, navode iz Vlade.
DRUŠTVO
Berane: Opasne hemikalije u bivšoj Fabrici celuloze, prijetnja po ljude i životnu sredinu
Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke

Opasne i zapaljive hemikalije rasute po laboratoriji bivše Fabrike celuloze i papira u Beranama, prijetnja su po ljude i životnu sredinu, kažu iz Ekološke inspekcije, prenosi RTCG.
U takvom su stanju nakon požara i urušavanja krova prije dvije godine. Toliko traje i postupka pred nadležnom Agencijom o odgovornosti za štetu. Problem je, navode, to što se ne zna u čijem je vlasništvu skladište-opštinsko ili privatno. Iz lokalne samouprave odgovaraju da nije njihovo. Komentar sadašnjih vlasnika fabrika RTCG nije uspjela da dobijemo. Uz opasan otpad u laboratoriji i tapetari u Celulozi, još 10 tona nalazi se u priručnom skloništu nekadašnje Polimke.

Fabrike koje su nekada cvjetale i hranile gotovo 10 hiljada beranskih familija. Danas ruševine nijemo svjedoče o propaloj industriji, lošim privatizacija. I ne samo to. U pogonima nekadašnjih giganata, Polimke i Celuloze, koje su u privatnom vlasništvu, i dalje stoje opasne hemikalije, prenosi Portal RTCG.
„Poslije procesa proizvodnje kad je završen, to je ostalo tako, u nekom magacinu ili ne znam kako su to složili. Ali pazite, ovi objekti nijesu ni zaštićeni, ja ne znam taj u privatnom vlasništvu, ali ako tamo ima pristup svako, ne znam bojim se da ne dođe do nekog većeg incidenta. Moralo bi se to početi da se rješava“, ističe eko ambasador za Opštinu Berane Marinko Barjaktarović.
Dio je riješen prije 3 godine. Iz atomskog skoloništa Polimke kompanija Hemosan ukolonila je i iz države izvela 85 tona opasnog otpada. Potom je izvršen kontrolni inspekcijski nadzor, pronađeno novo sklonište.
„Priručno sklonište i tom prilikom je ustanovljeno da se radi o količini od 10 tona hemikalija, koje se i dan danas nalaze tamo. Nakon izvšenog inspekcijskog nadzora, Ekološka inspekcija je shodno Zakonu o hemikalijama donijela rješenje da se izvrši karakterizacija otpada od strane ovlašćene institucije. Centra za ekotoksikološka ispitivanja je izvršio kada je ustanovljeno da se radi o opasnom otpadu“, kazala je ekološka inspektorka Vesna Bigović za RTCG.
Nalaze se hemikalije i u laboratoriji i tapetari bivše Fabrike celuloze i papira. Na zahtjev inspekcije popisali su ih predstavnici Opštine, te 2016. određenu količinu ustupili Poliexu. Ostale, nakon požara i urušavanja krova fabrike prije dvije godine, ozbiljno prijete, navodi Bigović.
„One su trenutno rasute po laboratoriji, što se tiče same laboratorije, radi se o zapaljivim, opasnim hemikalijama. Jasno je da su opasne po životnu sredinu I da može doći do požara, i opasnosti po životnu sredinu u ljude“, kaže ona. Opasnost po životnu sredinu i ljude, te procjenu štete nakon požara, na zahtjev Ekološke inspekcije već dvije godine utvrđuje Agencija za zaštitu životne sredine. Iz te institucije pojašnjavaju zašto postupak toliko traje.
“Nakon što je došlo do privatizacije Fabrike celuloze i papira, određeni dio hemikalija odnosno skladište u kojem se nalaze ostalo u vlasništvu Opštine Berane, dok je određeni dio pripao novom vlasniku, Novoj Beranci.
Ono što za sada jeste problem jeste upravo to da se ne može precizno utvrditi u čijem vlasništu se nalazi skladište u kojem su smještene ove hemikalije“, kaže Milan Vlahović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Nijesu u vlasništvu Opštine odgovorili su RTCG u dopisu iz Sekretarijata za komunalno-stambene poslove i zaštitu životne sredine.
Pažljivim uvidom u vlasničku strukturu privatizovanih segmenata utvrđeno da pojedini objekti nisu u vlasništvu Opštine Berane, već u vlasništvu drugih privrednih subjekata, iz čega proizilazi da je vlasništvo nad samim hemikalijama, kao i postupak njihovog adekvatnog zbrinjavanja je obaveza vlasnika/Imaoca otpada u skladu sa Zakonom o upravljanju otpada.
Komentar sadašnjih vlasnika fabrika Polimke i Celuloze o nezbrinutim hemikalija RTCG nije uspjela da dobije. Dok su se jedni ranije ograđivali da skloništa nijesu u njihovom posjedu, drugi su navodili da ne znaju da postoji opasni otpad. A tek kada se završi postupak pred nadležnom Agencijom, ekološka inspkecija, kažu, može povući nove poteze. Brzim se nada eko ambasador, jer, zaključuje, vremena za gubljenje više nema. A za uklanjanje i izvoz iz države, jer se kod nasopasan otpad ne može uništiti, potreban je i novac.
DRUŠTVO
Najljepša Crnogorka je Andrea Nikolić
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović

Podgoričanka Andrea Nikolić pobjednica je izbora za Miss Crne Gore, koji je večeras održan u Podgorici u organizaciji kompanije Miss Monte. Ona će učestvovati na izboru za Mis svijeta koji će se krajem maja održati u Indiji.
Prva pratilja je Nikšićanka Sara Žižić. Za drugu pratilju izabrana je Ksenija Popović.


Titulu Miss fotogeničnosti 2025 ponijela je Ardiana Peku, dok je titula Miss šarma pripala Kseniji Popović. U top 5 ušle su Ardiana Peku, Ana Kilibarda, Andrea Nikolić, Sara Žižić i Ksenija Popović.
Već 19 godina Crna Gora kao država ima prohodnost ka najvećem svjetskom takmičenju u ljepoti. Domaćin svjetskog izbora za mis 31. maja biće Indija. Prošlogodišnja najljepša Crnogorka je Kotoranka Anđela Vukadinović.
- HRONIKA2 дана ranije
Ubijen muškarac u pucnjavi u Zeti
- DRUŠTVO3 дана ranije
Put Berane – Kolašin: Ko je Bemaksu dozvolio da o državnom trošku ugradi cijevi za svoje male hidroelektrane?
- HRONIKA2 дана ranije
U Beranama uhapšen mladić: Vozio pod rotacijom
- HRONIKA3 дана ranije
Šaranović suspendovao još četiri policajca sa sjevera
- HRONIKA12 сати ranije
Beranci osumnjičeni za krađu šume: Jedan procesuiran, za drugim se traga
- HRONIKA4 дана ranije
Tuča u centru Podgorice: Policija saslušava više osoba