Slaveći Boga čovjek istovremeno uzdiže i proslavlja sebe i svu tvorevinu Božiju. Slaveći mir Božji i propovijedajući mir Hristov, svijet bez smrti i nasilja, čovjek dovršava djelo Božije i doprinosi obnovi i podizanju Carstva Božjeg na zemlji, poručuje u božićnoj poslanici episkop Budimljansko–nikšićki Metodije.

„I samo dobrom voljom prema drugome, nesebičnim razumijevanjem, saosjećanjem i davanjem sebe Bogu i bližnjem, pridonosimo miru i proslavljamo Boga, ostvarujući istinski moralni i materijalni napredak, bratsku solidarnost i saradnju, zajednicu i zajedništvo u razrješavanju svih prepreka i problema koje pred nama i stoje”, kazao je episkop Metodije.

On je naglasio da se u brod nesloge danas cio svijet ukrcao i u duboko je i nemirno more zaplovio.

Poslanicu objavljenu na sajtu Eparhije budimljansko-nikšićke prenosimo integralno:

“Božić je praznik otkrivanja Istine. U Vitlejemskoj pećini rodila se Istina kao Dijete Spasitelj svijeta i svijetli na gori kao grad sa čijih se krovova danju i noću propovijeda i pjeva o Roždestvu već više od dvije hiljade godina. Došla je Istina u svijet, sišla je među ljude kao čovjek i zavoljela ih kao Bog.

U toj su Tajni, koja leži povijena na slami u kolijevci od jasala, sabrane sve tajne svih svjetova. U toj je Tajni najveći događaj pod nebom i nad nebom donio i otkrio – Bogočovjeka Hrista. U Njemu je ljudska priroda, unakažena i obezličena grijehom, zlom i smrtnošću, pronašla sebe i svoj vječni smisao i cilj, svoj izgubljeni istinski božanski original.

Božić je praznik koji Sv.Jovan Zlatousti naziva „časnijim i slavnijim od svih praznika i majkom svih praznika“ jer je Rođenje Hristovo početak smisla života čovjekovog, prvi otkriveni smisao i istina o čovjeku i njegovom potencijalu. Svanuo je Dan spasenja i izbavljenja čovječanstva iz grijeha, stali smo na novi Put Istine i Života koji se otkrio u Djetetu. I naš današnji i svagdašnji molitveni dolazak u crkvu ulazak je u zajednicu, ulazak je u obraz koji je ikona Carstva nebeskoga, gdje sabrani u Tajni, u svjetlosti liturgijske sabornosti na koju smo rođenjem Hristovim prizvani, u jedinstvu sa Njim, otkrivamo tajnu čovjekovog bića, svoj neprolazni smisao i vječitu vrijednost. Božansku namjeru prema palom čovjeku, izgubljenom jagnjetu, Pastir dobri je zauvjek razriješio svojim ovaploćenjem u čovjeka učinivši time čovjeka bogom po blagodati.

“I Bog postade čovjek i nastani se među nama, i vidjesmo slavu Njegovu…” (Jn. 1, 14). Sjedinivši svojim rođenjem i očovječenjem Boga i čovjeka, Spasitelj je sobom sjedinio sav vidljivi i nevidljivi svijet u Jedno, u Cjelinu jednog tijela i jednoga duha, Bogočovječanskog organizma, u krunu sabornosti, na trpezi ljubavi na koju smo svi prizvani, sva Božija stvorenja, smrtni i besmrtni, sva mjesta i sva vremena, svi narodi, jezici i kulture. Upravo onako kako jevanđelisti Luka i Matej opisuju, a ikonopisci izobražavaju: u pećini i štali nalazimo Bogomajku sa Djetetom oko Kog se sve svilo, Pravedni Josif, mudraci sa Istoka, pastiri, anđeli Božiji i životinje, vo i magarac, simbolično ukazujući na Jevreje i pagane, a koji mu ovdje stoje bliže od anđela grijući ga svojim toplim dahom u hladnom svijetu. Kad se jedan raduje, svi se raduju, kad jedan pati, svi pate i tuguju, svi bez razlike. Mali Bog, Božić i čovječić, došao je, prizvao i okupio cio svijet oko sebe i cio svijet se tog dana rodio kao njegova porodica.

Kako je ovaploćeni Gospod sjedinio sve i sabrao, tako je i priroda Crkve ponijela kao svoje osnovno svojstvo vaseljenski i saborni karakter proglašen u Simvolu Vjere: „Verujem u jednu Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu“. Istinska sabornost Crkve se gradi i proizilazi upravo iz sabornosti crkvenog naroda koji je osnovni subjekt Crkve i ostvaruje se u slobodnom jedinstvu i ljubavi kroz svakog pojedinca, svakog čovjeka i svih ljudi okupljenih na mjestu pomirenja i bratskog praštanja ostvarujući plan Božji ο svijetu. Sjedinivši Sobom sve, Hristos je bio i ostao cilj i temelj svakog bića, svakog odnosa i svakog doma. Bezuslovan i Bezgraničan, Bespočetan i Beskrajan, svjedoči nam o suštinskoj Zajednici, novoj zajednici Neba i zemlje, Tvorca i tvorevine.

Na današnji radosni praznik Rođenja Hristovog riječi pjesme anđela Božjih „Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja” (Lk 2, 14) preispunjavaju sva hrišćanska srca širom zemaljskog šara. Dan je ovaj velika radost za cio svijet, dan kad slavimo Boga, jedino i istinsko mjerilo svih bića i svih zbivanja na svijetu, dan kada slavimo mir i dobru volja među ljudima.

Slaveći Boga čovjek istovremeno uzdiže i proslavlja sebe i svu tvorevinu Božiju. Slaveći mir Božji i propovijedajući mir Hristov, svijet bez smrti i nasilja, čovjek dovršava djelo Božije i doprinosi obnovi i podizanju Carstva Božjeg na zemlji. I samo dobrom voljom prema drugome, nesebičnim razumijevanjem, saosjećanjem i davanjem sebe Bogu i bližnjem, pridonosimo miru i proslavljamo Boga, ostvarujući istinski moralni i materijalni napredak, bratsku solidarnost i saradnju, zajednicu i zajedništvo u razrješavanju svih prepreka i problema koje pred nama i stoje.

U brod nesloge se danas cio svijet ukrcao i u duboko je i nemirno more zaplovio. Tamo gdje se ljudi samoproglase apsolutnim vladarima i vlasnicima svega stvorenog, egoistički interesi otvaraju put nasilju i nepravdi, a degradiran i izobličen čovjek ne može se podići do zajednice slobode i mira. I baš zato što je čovjekov mikrokosmos samo odraz makrokosmosa, on ima veliki zadatak da se vrati Bogu i da s mukom povrati Raj koji je svojom nezasitošću izgubio. Mir je plod ljubavi i dar je Božji, ali i djelo koje mi moramo slijediti i graditi. Susret sa Hristom uvijek iz korijena obnavlja čovjeka i ljudske odnose budeći ih iz mraka i besmisla, i blagovodeći ka logici ljubavi, bratstvu i milosrđu. Biti vjerujući danas i čuvati svoju vjeru nije samo deklarativno pitanje, već preporod cijelog čovjeka i cijelog svijeta. Vjera rađa u nama novog čovjeka bogatog Bogom, vjera nas oslobađa od laži i otkriva naš jedini i pravi identitet. Zato, vjerovati znači prihvatiti tu preobražavajuću poruku u našem životu, znači prihvatiti objavu Bogomladenca.

Draga braćo i sestre, bez ljubavi u ovom našem svijetu sve je osuđeno na tugu, a bez ovaploćene Ljubavi Božje, Koja je Hristos Novorođeni, sve je osuđeno na ništavilo. Ovo je Dan koji je dao Bog da se i mi duhovno rađamo i preporađamo kroz Hrista Gospoda. Da bismo bili istinski Hristovi mirotvorci ljubimo sve oko sebe i svima svjedočimo Nadu našu, kako kaže Sveti Apostol Petar (1. Pet 1, 3 i 3, 15).

Podignimo gore srca i nazdravimo danas našem sladkom Pravoslavlju i neka blagoslovena svjetlost Duha Svetoga, Duha Hrista Bogomladenca, Duha Božjeg zasija u dušama našim, domovima našim i cijelome svijetu!

Na današnji dan radosnog praznika Rođenja Hristovog i svih drugih dana našega života, oprostimo, braćo i sestre, jedni drugima i sa bratskom i sestrinskom ljubavlju pozdravimo jedni druge svetim pozdravom:

Mir Božji, Hristos ce rodi!
Vaistinu ce rodi!
Blagoslovena nova 2023. godina!”, stoji na kraju božićne poslanice episkopa budimljansko-nikšićkog Metodija.