Za nekog ko je započeo svoju državničku karijeru bombardovanjem Dubrovnika i pozivom na odbranu svete srpske zemlje Kosova i Metohije, na Savjetu odbrane glasao da se SRJ brani svim raspoloživim sredstvima od NATO agresije, da bi nakon što su pale prve bombe na Crnu Goru i Srbiju pobjegao NATO avionom u Brisel odnijevši agresoru vojne tajne i planove, Milo Đukanović ima sve elemente da i formalno bude osuđen za veleizdaju.

Njegove prijetnje nekom novom „Olujom“ srpskom narodu u Crnoj Gori ne mogu nas zaplašiti.

Ovo, u intervjuu za „Novosti“, poručuje Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije i jedan od lidera Demokratskog fronta povodom poslednjih izjava crnogorskog predsjednika.

Šta, po vama, stoji iza ovih zloslutnih prizivanja „Oluje“ i u Crnoj Gori ako se, kako kaže Đukanović, „Srbi ne opamete“?

To predstavlja očajnički pokušaj skretanja pažnje od skaj-prepiski, u kojima se jasno vidi da je ova država zahvaljujući njemu i njegovim najbližim saradnicima postala vlasništvo kriminalnih klanova u kojoj su pravila mafije jedini ustav koji Đukanović poštuje.

Uostalom, upravo je Đukanovićev brat prvi napustio Crnu Goru posle 30. avgusta jer je zaključio da se ova zemlja najviše voli iz Švajcarske, sa romantičnim pogledom na Ženevsko jezero, koje bi trebalo da mu zamijeni žabljačko Crno jezero.

Tako da bi Đukanoviću bilo bolje da za svaki slučaj ima spakovane kofere i upamćene brojeve žiro računa po ofšor destinacijama, jer mi nemamo namjeru da bježimo iz Crne Gore, makar nam pripremili stotine „Oluja“.

Vidite li ovakve izjave kao dio sinhronizovane kampanje koja se u regionu, ali i iz zapadnih centara moći vodi protiv Srbije?

Kampanja koju djelovi zvanične Crne Gore vode protiv Srbije ima širi geopolitički kontekst i u svrhu je jačanja pritiska da Aleksandar Vučić prizna nezavisnost Kosova, odrekne se Republike Srpske i uvede sankcije Rusiji. Kako se bliži zima, ovi pritisci su sve brutalniji i neprimjereniji, a što je najvažnije, zasnovani su na brutalnom gaženju međunarodnog prava.

Iako se Srbija jasno deklarisala da podržava suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, od nje se traži da se odrekne sopstvenog suvereniteta i teritorije…

Da, iako u ovom trenutku sve države Kvinte imaju zvanične i nezvanične kontakte sa Kremljom, od Srbije se traži da prekine svaki vid odnosa sa Rusijom i da uskladi politiku sa EU, iako isti Brisel svakodnevno šalje poruke da u narednih deset godina zemlje Zapadnog Balkana ne vidi u ujedinjenoj Evropi.

Do tog datuma, po mišljenju mnogih, mi bi trebalo da prestanemo da živimo ili makar da budemo na aparatima koje će uključivati i isključivati u ambasadama, određujući koliko nam je kiseonika potrebno, da kojim slučajem, ne daj Bože, ne udahnemo vazduh punim plućima.

Vlada Crne Gore, koju je tri decenije činio Đukanovićev DPS, srušena je zbog odnosa sa SPC i nepotpisivanja Temeljnog ugovora, a vlada Abazovića mogla bi da padne upravo zbog ovog parafiranog akta. Kakav rasplet političke krize u Crnoj Gori očekujete 19. avgusta, kada će se glasati o povjerenju Vladi?

Vlada Dritana Abazovića po svojoj nespojivosti, ljudskim, političkim i ideološkim protivrečnostima bila je osuđena na pad i da nije potpisan Temeljni ugovor sa SPC.

Naprosto, projekat formiranja ove vlade nastao je u kuloarima i salonima ambasada Kvinte, zasnovan na ignorisanju izborne volje od 30. avgusta 2020. godine, uz jasnu namjeru oživljavanja DPS i Mila Đukanovića, koji su do prije desetak dana podržavali Abazovića.

Nakon potpisivanja Temeljnog ugovora, samo je ubrzan raspad Abazovićeve vlade i sudeći prema izjavama čelnih ljudi gotovo svih parlamentarnih stranaka, više je nego izvjesno da će do njenog formalnog pada i doći 19. avgusta.

Jeste li dobili odgovor na vaš zahtjev za resetovanje parlamentarne većine na 30. avgust 2020. i formiranje prelazne vlade?

Dobili smo kao odgovor načelnu Abazovićevu spremnost da nema ništa protiv našeg predloga, koji uključuje formiranje tehničke vlade i pripremu parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih izbora u jednom danu.

Međutim, to nije dovoljno, jer aktuelni premijer budućim aktivnostima mora i konkretizovati svoj javni odgovor.

Ono što je izvjesno jeste da vreme neumitno curi i da nijedan parlamentarni subjekt nema luksuz za bilo kakav politikantski manevar, jer je svaki sledeći scenario gori od našeg predloga.