Saznanje da je kao beba zamijenjena u porodilištu u Kotoru, nakon početnog šoka za sada već ženu u četrdesetim godinama koja je i sama majka, rodilo je i snažnu želju da sazna istinu o biološkim roditeljima.

Sedam godina trajao je sudski postupak dokazivanja da je u kotorskoj bolnici 1978. godine došlo do zamjene beba, u kojem je isključena javnost radi zaštite integriteta tužiteljke i njene porodice.

Prema riječima advokata oštećene, Vukašina Šimraka, postupak je pravosnažno okončan i dosuđena je određena novčana naknada za nematerijalnu štetu koju mora da isplati Bolnica Kotor ali njegova klijentkinja ne odustaje od namjere da pronađe biološke roditelje.

„Bila je uporna da pokrene postupak. Došla je iz Švajcarske poslije četiri, pet poziva i a tada sam vidio da se radi o vrlo neobičnoj a za porodicu veoma tragičnoj priči u pogledu emotivnih odnosa. Ona je prilikom prve trudnoće i porođaja uvidjela da joj se krvne grupe ne podudaraju sa roditeljima. Ljekar joj je savjetovao da uradi DNK ali su je roditelji odvraćali od toga jer nisu vjerovali u takvu mogućnost. Uz pomoć sestre, za koju sada zna da nije biološka, uradila je DNK u Lozani koji je pokazao da nijedan ni drugi roditelj nisu njeni biološki. Objasnio sam joj da nije moguće pokrenuti krivični postupak zbog zastare i da je jedino moguće dokazivati kroz građanski, odnosno parnični postupak tužbom za nadoknadu nematerijalne štete“, objasnio je Šimrak.

Navodi da je ona odmah istakla da joj novčana nadoknada nije opredjeljujući faktor već da utvrdi ko su joj biološki roditelji.

„Sudovi su tokom postupka, odnosno nakon presuđenja odbili tužbeni zahtjev protiv države Crne Gore a usvojili su tužbeni zahtjev protiv Bolnice Kotor. Valja istaći da je tokom tog postupka bilo zaista zloupotrebe i od zastupnika Bolnice Kotor, zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore i samih sudija koji su da bi odugovlačili postupak pisali žalbe na rješenja na koja nisu dozvoljene žalbe, samo da bi to išlo do Višeg i Vrhovnog suda“, objašnjava Šimrak.

Kako navodi, saznao je da je u Francuskoj vođen istovjetan postupak, i da je sud porodicama odredio nematerijalnu štetu od 1,2 miliona eura.

„Uspio sam doći do francuskog advokata zamolio ga da mi pošalje presudu francuskog suda; nakon par dana poslao je presudu koja mi je bila vodilja za visinu materijalne nadoknade u postuku u kome sam zastupao klijentkinju“, kaže advokat Šimrak.

Sudovi su nakon pet, šest godina presudili na 250.000 eura čime je Šimrakova klijentkinja bila zadovoljna.

„Za razmatranje je kako može biti tolika razlika u presudama naših i francuskih sudova ako težimo jedinstvenosti sudske prakse shodno evropskim sudovima. Bolnica Kotor pisala je žalbu, nakon čega je vraćen na ponovni postupak, nakon čega je OSHN presudio ponovo na iznos od 250 000 eura. Nakon ponovne žalbe Viši sud preinačava i dosuđuje 40.000 eura mojoj klijentkinji, sestri i ocu po 15.000. Prema majci koja je veoma teško emotivno podnijela te informacije je postupak razdvojen“, kazao je Šimrak i dodao da je napisana revizija Vrhovnom sudu.

U toku postupka Sud je tražio od Bolnice da dostave podatke o djeci koja su rođena tri dana prije i tri dana poslije njenog rođenja.

„Podatke nam je dostavio matičar jer je bolnica saopštila da su im ti podaci izgorili u požaru. U tih šest dana je rođeno 15 beba i eventualna zamjena je među njima“, kazao je Šimrak.

Žena, čiji identitet advokat Šimrak nije želio da saopšti, uporna je da dobije odgovore na pitanja koja su joj promijenila život. Ne gubi nadu da će pronaći biološke roditelje i osobu rođenu u novembru 1978. godine.