Građani Crne Gore čekali su 16 godina da bi konačno shvatili da u našoj krhkoj i na turizmu oslonjenoj ekonomiji ima prostora za povećanje plata i penzija. Takođe, 16 godina je trebalo da dobijemo jasniju sliku zašto su se pojedini članovi tridecenijske vlasti borili i izborili za nezavisnu državu. Konačno su shvatili da su mnogi iz vlasti to radili radi sebe i da su institucije i moć koristili da bi sebi pribavili imovinsku i materijalnu korist. Takođe, shvatili su i da specijalni državni tužilac može da lovi „krupne ribe“, ako hoće, piše Dan.

Nažalost, promjena vlasti donijela je još veće podjele u društvu, a lijepu priču o povećanju plata, prekinula je priča o manjinskoj Vladi, koja je ponovo sav fokus javnosti prebacila na politiku.

Ovogodišnji Dan državnosti Crna Gora dočekuje još više podijeljena nego prije 16 godina, sa razorenim institucijama, posvađanim građanima i teškom spoznajom da je organizovani kriminal dio naše svakodnevice, dio političkog i javnog života i glavni problem na skoro blokiranom putu u Evropsku uniju, navodi Dan.

Prije 16 godina mnogi su izašli da kažu DA sopstvenoj državi u nadi da će ona biti dovoljno prostran dom za sve i snažan podsticaj za stvaranje svijetle budućnosti njenih građana. Mnogi su izašli da kažu NE, računajući da je to pozitivan odgovor jer su zajedničku državu sa Srbijom smatrali najboljim državnim okvirom za Crnu Goru. Jedni su uzvikivali „hoćemo državu“, a oni drugi koji su smatrali da je već imamo govorili su da „država nije na prodaju“. Ipak, i jedni i drugi su očekivali da će nakon referenduma doći do pomirenja i do novog zajedničkog zamajca koji će nas odvesti u EU. I jedni i drugi su imali jak motiv.

A šta smo dobili nakon 16 godina? Da li imamo državu ili smo je prodali raznim tajkunima, narko-dilerima i kriminalcima? Sigurno su i oni koji su zaokružili DA na referendumu i oni koji su zaokružili NE razočarani.

Nakon referenduma čuli smo velika obećanja i poruke da će svima biti neuporedivo bolje. Rečeno je i da će nam svima porasti standard, da će biti otvorena nova radna mjesta, da neće biti revanšizma i diskriminacije, da ćemo dobiti poslove i doživjeti opšti procvat.

Međutim, za malo više od decenije i po od „istorijskog događaja“ preživjeli smo velike nedaće. Ugašena su mnoga velika preduzeća, sve što je bilo iole vrijedno prodato je u bescjenje, sve je poskupjelo, država je prezadužena, kriminal se proširio i uvukao u sve pore društva i vlasti…

Međunacionalne podjele jače su nego ikad, a fašizam buja na sve strane. Možda stvarno neki imaju razloga da slave, ali ogromna većina stanovnika Crne Gore zaista nema, bez obzira šta su zaokružili prije 16 godina.

Malo je država čiji su mediji napravili toliko fotografija i snimaka sporednog ulaza u Državno tužilaštvo ili glavnog ulaza u centralni zatvor. A to je zato što smo na ulazu u tužilaštvo ili zatvor u Spužu mogli da vidimo i bivše predsjednike, poslanike, direktore, gradonačelnike, a u najnovijim akcijama i bivšu predsjednicu Vrhovnog suda i predsjednika Privrednog suda.

Privođenje Vesne Medenice

Tužno za jednu državu, ali je ipak tužnije što još nismo vidjeli sve koje treba uslikati na tim ulazima. Mnogo ih ima i nadamo se da će svi doći na red. Naročito oni koji su obnovili crnogorsku državnost da bi poharali državu. Kada im to više nije bilo dovoljno, od države su napravili platformu za šverc cigareta i droge. U susret ovogodišnjem Danu nezavisnosti, država je zaplijenila cigarete vrijedne nekoliko desetina miliona eura. Sam Bog zna šta se dešavalo u svih ovih 16 godina, ali samo u avgustu prošle godine u jednom magacinu otkriveno je 1,2 tone kokaina u pakovanjima banana. Odmah zatim i pola tone, ponovo među bananama, pa onda pakovanja od 300 kilograma marihuane na granici i u januaru isto toliko skanka. Na sve to, bivši glavni specijalni tužilac je rekao da su, u međuvremenu, prošle oko tri tone kokaina jer je „čitava obavještajna služba zakazala“. A i mi smo sadili pomalo…Otkriveno je oko 20 nelegalnih zasada marihuane.

U proteklih 16 godina potpuno smo promijenili stranu. Sada nam je Srbija „tamo daleko“, Rusija još dalje, a postali smo i članica najvećeg vojnog saveza na planeti – NATO-a. Međutim, ni to nam nije pomoglo da postanemo članica EU jer naše društvo razara organizovani kriminal.

Po pitanju ekonomije, u ovoj godini je po prvi put zabilježen osjetan rast plata, kao i penzija, ali i cijena. Na rast plata i penzija uticala je prethodna vlada, dok su za rast cijena namirnica krivi pandemija i rat u Ukrajini, koji su doveli do povećanja cijena osnovnih životnih namirnica svuda u svijetu.

Prema podacima Monstata, prosječna plata 2006. godine bila je 282 eura, a u 2021. godini oko 530 eura, da bi u martu ove godine iznosila 704 eura. U 2009. godini je prosječna plata bila 463 i do 2021. godine je porasla za oko 70 eura, dok je u ovoj godini primjenom programa „Evropa sad“ porasla za oko 170 eura.

Prosječna penzija 2006. godine iznosila je 142,8 eura, a u aprilu ove blizu 300 eura, što je duplo više. Kako su ranije saopštili iz Fonda PIO, minimalna penzija prije 16 godina bila je 52,5 eura, dok je sada oko 150 eura, a od septembra će biti 200 eura, što je skoro četiri puta više.

Pošiljka iz Ekvadora

Javni dug 2006. godine iznosio je 700 miliona, a na kraju 2021. godine 4,2 milijarde bez depozita, što je šest puta više.

Dakle, u prethodnih 16 godina porasle su plate, penzije i bruto domaći proizvod (BDP), ali sa njima i javni dug, nezaposlenost, spoljnotrgovinski deficit i cijene. Takođe, za 16 godina smo uspjeli da rasprodamo sve što se moglo prodati od državnih preduzeća, pa je sada mali broj preduzeća koja su ostala u državnom vlasništvu.

Ekonomski analitičar Predrag Drecun kazao je da se ekonomija Crne Gore sada ne razlikuje mnogo od ekonomije 2006. godine.

„Uoči proglašenja nezavisnosti bio je evidentan interes investitora za ulaganje u Crnu Goru u očekivanju stvaranja nove države i novog privrednog ambijenta i da postoje vrlo pozitivni podaci kada su u pitanju strane direktne investicije. Nažalost, kriza 2008. godine poremetila je taj uspostavljeni trend i došlo je do određenih problema. Ako pravimo paralelu između ekonomskog sistema Crne Gore 2006. i 2022. godine, nije se mnogo promijenilo, to jest nije bilo bitnih promjena. Tek sad imamo drastičan skok najnižih zarada, odnosno standarda građana. Nažalost, to korespondira sa svjetskom inflacijom,tako da ne znam kako će se odvijati u budućnosti, ali u strateškom smislu nije došlo do popravke starog sistema zato što Crna Gora i dalje nema strategiju ekonomskog razvoja“, kazao je Drecun.

On je dodao da se i dalje oslanjamo na usluge kao dominantan faktor stvaranja BDP-a, što nije dobro.

„Ponašamo se kao neodgovorni domaćin koji ima kvalitetnu plodnu zemlju, koja mu omogućava da prehrani svoje potomstvo, ali domaćin ne želi da radi, već da leži, digne noge na stolicu i naplaćuje putarinu preko svoje zemlje. Figurativno, pokušavam da kažem da Crna Gora ne koristi svoje realne ekonomske potencijale, već se oslanja na spremnost drugih da nas posjete. Pritom niti radimo dovoljno kvalitetno da ih privučemo, niti se ponašamo kao dobar domaćin, tako da našu državu tek čeka posao na pravljenju ekonomskog sistema“, ocijenio je Drecun.

Kako je dodao, ako pogledamo šta je uradila komunistička i socijalistička Jugoslavija od 1945. do 1965, onda ćemo vidjeti da je u kontekstu tog vremena i tih ideja napravljen ekonomski sistem koji je na kraju potpuno razoren.

„Nestao je realni sektor koji su komunisti ostavili kao osnovu i koji je trebalo nadograditi, ali, nažalost, na scenu su došli neoliberali, koji i dalje vladaju Crnom Gorom. Crna Gora treba da iskoristi potencijale i da se okani neoliberalnog koncepta, da razvija realnu ekonomiju, i tada ćemo početi da se razlikujemo od one ekonomije koja je bila kada je stečena nezavisnost“, zaključio je Drecun.

Đukanović: Crna Gora na evropskom putu

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović čestitao je Dan nezavisnosti svim građanima, navodeći da je 21. maj kruna velikog nasljeđa slavne crnogorske istorije koju ostavljamo u amanet pokoljenjima.

„S ponosom svjedočimo da je danas u Crnoj Gori sve više građana koji uviđaju značaj naše pobjede na referendumu 2006. godine. Razvoj situacije u Crnoj Gori, kao i regionalni i međunarodni kontekst, potvrđuju koliko je bila vizionarska odluka o obnovi države. I koliko je važno, posebno u ovako turbulentnim vremenima, što kormilo upravljanja državom imamo u svojim rukama“, naveo je Đukanović.

Istakao je da Crna Gora, koja je već uvažena članica NATO, nepokolebljivo stoji na evropskom putu.

„Nijesmo dozvolili da s tog kursa skrene ni tokom minulog perioda dok je njome upravljala nekompetentna i nacionalno neodgovorna vlada. Usvajanje evropskog sistema vrijednosti, odgovornost prema NATO-u i članstvo u EU kao krajnji cilj ostaju prioriteti državne politike“, naglasio je Đukanović.

Kako je ocijenio, Crna Gora je kroz razvoj događaja na političkoj sceni tokom poslednje dvije godine pokazala da je i funkcionalna demokratija.

„Svoje političke probleme rješavamo demokratskim putem na izborima i u parlamentu, a ne vaninstitucionalno, uključujući i tako važne odluke kao što je smjena Vlade i izbor nove, manjinske, koja danas slavi Dan nezavisnosti. Svim građanima Crne Gore čestitam ovaj veliki praznik, u nadi da su, uprkos brojnim izazovima, pred nama bolji dani, za šta se zajedno moramo postarati“, navodi se u čestitki.

SD: Upaljena iskra slobode

Prošlo je 16 godina od kada je Crna Gora na referendumu potvrdila svoje milenijumsko državno trajanje i postala međunarodno priznata, nezavisna i suverena država, naveli su iz SDP-a.

„Ponosni smo na sve ono što je do danas ostvareno, na sva istorijska i strateška dostignuća koja danas čine Crnu Goru uvaženim članom evroatlantske zajednice i kandidatom za članstvo u Evropskoj uniji. Svjesni da nas bogata crnogorska istorija, kao i sve vrijedno dostignuto u najnovijoj fazi razvoja crnogorske države, posebno obavezuje da se još više borimo za građansku i antifašističku Crnu Goru koja opstaje na temeljima demokratije i vladavine prava“, navodi se u saopštenju.