Marija Vuković je prva atletičarka iz Crne Gore koja se plasirala u finale Olimpijskih igara u Tokiju.

Marija je uradila to na nevjerovatan način, sa preskočenom normom od 195 centimetara – iz prvog pokušaja!

Ona će danas u velikom finalu koje počinje od 12:35h po našem vremenu, a od 19.00h po japanskom, boriti se za zlato.

Mada je za nas već zlatna…

Marijin skok u visine

Marija Vuković, rođena je 21. januara 1992. godine u Kninu. Osnovnu školu završila je na Cetinju, dok je srednju školu završila u Baru.

Sa 14 godina počela je da trenira atletiku, a njena disciplina je – skok uvis. Vlasnica je svih crnogorskih rekorda, u kategorijama od pionira, do seniora.

Danas je članica AK Podgorice, dok živi i trenira u Atini.

Dragutin Topić, čuveni srpski atletičar, bio je njen učitelj, dok je Ivo Popović iz AK „Lovćen“ otkrio Marijin talenat na časovima fizičkog vaspitanja i bio njen prvi trener. 

U istoriji crnogorskog sporta ostaće upamćena da je Marija prva osvajačica svjetske zlatne medalje za Crnu Goru.

Njena porodica sa hiljadama Krajišnika prognana u Oluji

A sve je u životu ove mlade nasmijane djevojke moglo da bude potpuno drugačije.

Marija naime nije rođena u Crnoj Gori, već porijeklo vodi iz Dalmatinskog krša.

Rođena je Kninjanka i kada je imala samo tri godine, njena porodica je zajedno sa hiljadama Krajišnika prognana u vojnoj akciji hrvatskih snaga nazvanoj „Oluja“ iz Republike Srpske Krajine.

Njena porodica je našla utočište u Srbiji, ali se potom Vukovići sele na Cetinje gdje je njen otac dobio posao u „Obodu“. Tu je odrasla, trenirala i postigla najbolje rezultate.

Foto: Privatna arhiva

„Može se reći da je sudbina uticala na to što se danas bavim atletikom i predstavljam Crnu Goru. S obzirom da smo ja i sestra bile veoma male (dvije i tri godine) slabo čega se sjećam. Ali vremenom, što smo bivale starije i zrelije, mama i tata su pokušavale da nam približe svakodnevnicu iz tog vremena. Imale smo divno djetinjstvo, zahvaljujući roditeljima, ništa nam nije nedostajalo i bile smo bezbrižne. Mislim da smo sestra i ja mnogo manje osjetili to ratno stanje nego stariji oko nas„, kazala je Marija.

Tragedija porodice još više zbližila Vukoviće

Marijinu porodicu nije zaobišla najteža sudbina stradalnika u Oluji. Njeni djed Tanasije i baba Milica iz Golubića kod Knina ubijeni su tog avgustovskog dana zajedno sa još 22 Golubićana u vrijeme kada je širom Krajine sijana smrt nad malobrojnim preostalim stanovništvom.

„Mislim da je tata dao sve od sebe da odrastemo srećne i da ne vidimo tugu koja se, sigurna sam, ne može uporediti ni sa jednom životnom. Mama i mi smo bili njegovi najbliži tada. Trudimo se da odvojimo nekoliko dana preko ljeta da posjetimo baku sa mamine strane koja i dalje živi u Kninu, uvijek obiđemo kuću u Golubiću i groblje. Stric i otac su uspjeli da obnove kuću iako su o tome odavno pričali i maštali, ali nije bilo mogućnosti. Drago nam je da ćemo opet imati nešto svoje kad dođemo u Golubiću, ali najviše nam je drago zbog tate i strica jer vjerujem da nismo ni svesne koliko to njima znači“, ispričala je.

Mariji je porodica uvijek najjači i najvažniji oslonac. Biti izbjeglica nikad nije lako, a posebno ako odrastete sa tim kao obilježjem.

„U početku nije bilo nimalo lako, bile smo male, ali smo osjećale odbacivanje i osuđivanje. Rat i političke i nacionalne podjele oblikovane su svakog drugačije. Hvala Bogu, mama tata su nas lijepo vaspitali i mislim da smo uživale u svakoj sekundi života. Uvijek smo imali jedni druge tako da je bilo manje važno gdje živimo. Ne kažu džaba, nije bitno gdje nego s kim“, priča Marija.

Njena sestra Jovana igra košarku, dok je najmlađi brat David đak generacije.

Odlikovao je mitropolit Amfilohije

Foto: Privatna arhiva

Važno je i napomenuti da je Marija odlikovana od strane blaženopočivšeg mitropolita Crnogorsko-primorskog Amfilohija.

Piše: Berane online