Crna Gora je među zemljama sa najnižim cijenama hrane u Evropi, sa standardnom potrošačkom korpom od 82,6 eura u prošloj godini, što je znatno ispod prosjeka EU, pokazuju podaci Eurostata, piše Forbes.

Kako prenosi Juronjuz (Euronews), hrana je jedan od najvećih troškova domaćinstava u Evropi i u prosjeku čini oko 11,9 odsto ukupne potrošnje u EU, dok u pojedinim zemljama, poput Rumunije, taj udio dostiže i 20 odsto.

Cijene hrane se, međutim, znatno razlikuju širom Evrope. Indeks nivoa cijena hrane Eurostata pruža korisnu osnovu za poređenje. Ako se prosječna potrošačka korpa hrane u EU postavi na 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista korpa koštala u svakoj pojedinačnoj zemlji.

Nivo cijena iznad 100 eura znači da je neka zemlja skuplja od evropskog prosjeka, dok vrijednost ispod 100 eura ukazuje da je jeftinija.

Prema podacima Eurostata, u Sjevernoj Makedoniji je u 2024. godini bila najjeftinija hrana, u odnosu na 36 evropskih država. Standardna potrošačka korpa tamo je koštala 73 eura, što je 27 odsto manje od prosjeka EU.

S druge strane, Švajcarska je bila najskuplja, sa cijenama hrane 61,1 odsto iznad prosjeka EU. Ista korpa u toj zemlji košta 161,1 euro.

Sjeverna Makedonija je kandidat za članstvo u EU, još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume sa Unijom, dok Švajcarska nije dio Evropskog ekonomskog prostora (EEA), već se oslanja na mrežu bilateralnih sporazuma sa EU, podsjeća Juronjuz.

U okviru Evropske unije, Rumunija (74,6 eura) ima najniži nivo cijena hrane, dok je Luksemburg (125,7 eura) najskuplji. Hrana je u Rumuniji 25,4 odsto jeftinija, a u Luksemburgu 25,7 odsto skuplja u odnosu na prosjek EU.

Odmah iza Švajcarske, vrh liste najskupljih upotpunjuju još dvije zemlje Evropskog udruženja slobodne trgovine (EFTA): Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura).

Zemlje EFTA-e nijesu članice EU, ali sa Unijom sarađuju uglavnom u oblasti trgovine i pristupa tržištu, zadržavajući veći stepen nacionalne kontrole nad zakonima, granicama i javnim politikama.

Cijene hrane su takođe najmanje 10 odsto više od prosjeka EU u Danskoj (119,3 eura), Irskoj (111,9), Francuskoj (111,5), Austriji (110,9) i Malti (110,9).

Zapadni Balkan sa cijenama ispod EU prosjeka

Jugoistočna Evropa i Zapadni Balkan u cjelini bilježe najniže cijene hrane.

Pored Sjeverne Makedonije i Rumunije, znatno ispod prosjeka EU su i Turska (75,7 eura), Bosna i Hercegovina (82,5), Crna Gora (82,6) i Bugarska (87,1).

Srbija (95,7 eura) i Albanija (98,7) takođe su jeftinije od prosjeka EU.

Među takozvane „velike četiri“ ekonomije EU, cijene hrane su iznad prosjeka u Italiji (104) i Njemačkoj (102,9), dok je Španija (94,6) 5,4 odsto jeftinija od prosjeka EU.

Većina zemalja Centralne, kao i nekoliko istočnoevropskih država, i dalje se nalazi ispod ili blizu prosjeka EU, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku.

Zapadna Evropa uglavnom bilježi više cijene hrane, dok su nordijske zemlje među najskupljima u Evropi.

Razlike u cijenama važne za domaćinstva

Ilarija Benedeti (Ilaria Benedetti), vanredna profesorica Univerziteta u Tusiji, ističe da strukturni faktori, poput troškova proizvodnje, integracije lanaca snabdijevanja i izloženosti globalnim šokovima, igraju ključnu ulogu u ovim razlikama.

„Manje i izrazito otvorene ekonomije, često sa valutama sklonim snažnijim oscilacijama, doživjele su jači prenos rasta troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i rata u Ukrajini“, rekla je Benedeti za Juronjuz.

Ona naglašava da su razlike u cijenama važne jer njihov efekat zavisi od toga koliki dio budžeta domaćinstva moraju da izdvoje za hranu.

U više istočnoevropskih i jugoistočnih zemalja hrana čini više od 20 odsto potrošnje domaćinstava, dok je u ekonomijama sa višim prihodima taj udio uglavnom ispod 12 odsto.

„Zbog toga ista cijena rasta ima mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži“, dodala je.

Troškovi rada i zarade

„Najvažniji razlog su razlike u prihodima i platama“, rekao je Alen Metjuz (Alan Matthews), profesor na Univerzitetu Triniti koledž u Dablinu, za Juronjuz biznis (Euronews Business).

Zemlje sa višim prosječnim zaradama, poput Danske i Švajcarske, imaju i više cijene hrane jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.

„Razlike u oporezivanju, naročito u stopama PDV-a na prehrambene proizvode, takođe objašnjavaju dio razlika“, dodao je. Neke zemlje primjenjuju nižu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, poput Irske, dok je u drugima, kao što je Danska, hrana oporezovana standardnom stopom.

Metjuz je ukazao i na to da cijene hrane zavise od potrošačkih navika.

Na primjer, potrošači u sjevernoj i zapadnoj Evropi češće kupuju organsku ili premium hranu, ili preferiraju brendirane proizvode u odnosu na jeftinije robne marke trgovačkih lanaca.

Posljedice po prehrambenu sigurnost
Jeremijaš Mate Baloš (Jeremiás Máté Balogh) vanredni profesor Univerziteta Korvinus u Budimpešti, naveo je da ove razlike u cijenama imaju značajne posljedice po prehrambenu sigurnost, naročito kada se posmatraju u kombinaciji sa raspoloživim prihodima.

„Dok zemlje sa visokim prihodima mogu lakše da apsorbuju visoke cijene, domaćinstva sa nižim primanjima u Centralnoj i Istočnoj Evropi snose nesrazmjerno veći teret, čak i kada su nominalne cijene hrane niže“, rekao je za Juronjuz.

Jurostatov indeks cijena ne uzima u obzir prihode domaćinstava, pa ovi nivoi nijesu prilagođeni pristupačnosti. Na primjer, iako je hrana skupa u Danskoj, građani tamo raspolažu višim dohotkom, pa mogu priuštiti više – čak i osnovnih proizvoda poput hljeba.