Connect with us

SPORT

ČELNIK FSCG O DEŠAVANJIMA U UKRAJINI

Savićević: Putina ne podržavam, ali sam protiv sanckija ruskim fudbalerima

„I prije 30 godina, mi nismo imali veze sa ratom u Jugoslaviji. Mihajlović, Jugović, Mirković, Kovačević, Mijatović, Savo Milošević…Kao fudbaleri sam izgubili tri velika prvenstva (EP 1992. i 1996., kao i Mundijal 1994. Jedini razlog je bila politika, i to nema nikakve veze sa sportom“, kazao je Savićević za italijansku „La Republiku“

Dejan Savićević, predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore (FSCG) kazao je u intervjuu za italijansku „La Republiku“ da ne podržava isključenje ruske reprezentacije iz plejofa za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Iako njegove brojne kolege su podržale ovaj vid sankcija, Savićević ipak ima drugačije viđenje.

„Ne branim rusku politiku, naprotiv, niti sam protiv solidarnosti sa ukrajinskim narodom. Branim međutim ruske fudbalere i njihovo pravo da ne dožive sportsku nepravdu, kao onu koju sam ja doživio 1992. godine, kada moji saigrači i ja nismo mogli da odemo na EURO u Švedskoj, iako smo izborili plasman“, kazao je Savićević.

Predsjednik FSCG-a smatra da je trebalo da se ostane na odluci da ruski reprezentativci igraju na neutralnom terenu, bez zastave i intoniranja himne.

„Mislim da je to bilo pravo rješenje. Sportisti ne bi trebalo da snose skroz krivicu za sve što se događa, trebalo bi da im se omogući da se takmiče. Ponavljam pričam iz svog ugla, iz nečega što sam i sam osjetio na svojoj koži. Čak i poslije toliko godina i dalje se osjećaju „rane“ od takve odluke. Moji saigrači i ja smo tada osjetili nepravdu, i to ne bi smjelo da se ponovi“.

Savićević je kazao i da ruski fudbaleri nemaju veze sa Putinovom politikom i odlukom.

„I prije 30 godina, mi nismo imali veze sa ratom u Jugoslaviji. Mihajlović, Jugović, Mirković, Kovačević, Mijatović, Savo Milošević…Kao fudbaleri sam izgubili tri velika prvenstva (EP 1992. i 1996., kao i Mundijal 1994. Jedini razlog je bila politika, i to nema nikakve veze sa sportom“.

Na pitanje da li je miješanje politike i sporta realnost našeg vremena, Savićević je ponovo odgovorio da te stvari treba odvojiti.

„Kakve veze ima dječak koji živi za fudbal sa bilo čijom politikom. Istu stvar koju su uradili nama 1992. godine sada su uradili Rusiji“.

Podsjetio se predsjednik FSCG i košarkaške reprezentacije, ali i situacije sa Savom Miloševićem.

„Uzmite na primjer jugoslovensku košarkašku reprezentaciju. Bilo je tu momaka koji su se javno usprotivili režimu Slobodana Miloševića, a sa druge strane su trpjeli sportske sankcije. Ili Sava Miloševića, fudbalera koji je igrao sa Parmu, koji je čak učestvovao u demonstracijama protiv tadašnje vlasti. Ako bilo ko misli da su ove sportske sankcije korisne, nije u pravu. Utakmice, ako ništa drugo mogu da budu poruke mira“.

Među prvim fudbalskim savezima Poljska i Švedska su prve odbile da igraju sa Rusima.

„Status FIFE i UEFE je jasan po tom pitanju. Fudbal i politika moraju da budu jasno odvojeni. Ponavljam, osjećam veliku žal i bol prema Ukrajini, svaki rat je pogrešan, i definitvno ne podržavam Vladimira Putina. Međutim čitao sam izjave svog poljskog kolege, i ne slažem se sa njim. Fudbal i kvalifikacije ne smiju se iskoristiti u političke svrhe“.

Savićević je potom ispričao anegdotu sa tadašnjim predsjendikom Srbije, Slobodanom Miloševićem.

„Kada smo osvojili Ligu šampiona sa Crvenom zvezdom 1991. godine, bio je prijem za nas u predsjendičkoj palati. Milošević nije imao pojma ko smo mi. Rukovao se sa nama, slikao, a pored njega je bio čovjek koji mu je šaputao naša imena“.

On je kazao i da ne zna ni jednog fudbalera da podržava Putina, kao i da smatra da je Putinovo prisustvo finalu Munidjala drugačije prirode.

„Ne bih se zakleo, ali mislim da su mu prioriteti na toj utakmici bili drugačiji. Ako bi i jedan fudbaler podržavao Putina, to bi bilo pogrešno, ali još ni jedan nije tako nešto uradio. Mi smo se već nalazili u kampu, gdje smo se spremali za EURO, i 1. juna je stigao faks da su nam uvedene sankcije. Ne bih volio to iko da osjeti“, kazao je Savićević za „La Repuliku“.

Predsjednik FSCG je kazao da i pored rata i politike, zadržao je dobre odnose sa svojim saigračima.

„Zvonimir Boban, koji je Hrvat mi je i dan danas jedan od najboljih prijatelja, a u našem timu imali smo Bosance, Crnogorce, Srbe, Makedonce, i izborili smo odlazak na EURO, koji je kasnije osvojila Danska koja je bila druga u našoj kvalifikacionoj grupi. Zato mislim da je Rusima moralo da se omogući da igraju na neutralnom terenu“.

Na pitanje da li bi Crna Gora ugostila ekipu Rusije on je odgovorio:

„Mi nemamo velike stadione, a i nemam tu mogućnost da ja odlučujem, to je do vladinih zvaničnika. Ono što ipak mislim je da fudbal ne bi trebalo da se zaustavlja. Talenti ne prekidaju da cvjetaju. Uzmite primjer Dušana Vlahovića kojeg cijenite u Italiji danas, i koji se i dalje razvija. On je rođen u Beogradu 2000. godine“, zaključio je Savićević.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

SPORT

Neuništivi Đoković u finalu Majamija: Na korak do 100. titule

Đoković srušio Dimitrova i ukoliko slavi u finalu protiv Menšika veliku karijeru će krunisati 100. titulom – zanimljivo, bilo bi to na mjestu na kojem je osvojio i prvi pehar iz serije 1.000

Đoković

Još jedna pobjeda i 100. pehar završiće u njegovim rukama – Novak Đoković i u 38. godini nastavlja da juri rekorde, da mijenja istoriju…

Najbolji i najtrofejniji teniser svih vremena pobjedom nad Grigorom Dimitrovim (6:2, 6:3) i pred očima fudbalske legende Lionela Mesija plasirao se u finale turnira u Majamiju, stigao na korak od toliko željene „stotke“.

Njega će morati da napravi protiv češkog tenisera Jakuba Menšika koji je napravio veliko iznenađenje u drugom polufinalu i savladao domaćeg tenisera Tejlora Frica.

„Znao sam i poslije Olimpijskih igara da ću na svakom narednom turniru ići na stotu titulu – daću sve od sebe, igram dobro i nadam se da će stići stotka“, rekao je Đoković.

Đoković je i dan ranije rušio rekorde, kada je sa 37 godina i 10 mjeseci postao najstariji teniser ikada koji je stigao do polufinala nekog Mastersa iz serije 1.000. Logično, sada je to postao i kada su u pitanju finala.

Komšijski duel sa bugarskim teniserom Đoković je riješio za samo sat i 11 minuta, uz igru kao iz najboljih dana, praktično bez greške – za 142. finale u velikoj karijeri, odnosno 60. iz masters serije.

Sa turnira iz serije 1.000 do sada je osvojio 40 pehara, a zanimljivo prvi je stigao upravo u Majamiju 2007. kada je kao 19-godišnjak u polufinalu pobijedio sadašnjeg trenera Endija Mareja, a u finalu Argentinca Giljerma Kanasa.

Nastavite sa čitanjem

SPORT

San koji su sanjale generacije: Crna Gora ide na Evropsko prvenstvo u fudbalu

Generacija od zlata. Omladinci među osam najboljih u Evropi

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: Screenshot

Istorijski trenutak se čekao 18 godina i dan – tog 24. marta 2007. fudbalska reprezentacija Crne Gore odigrala je prvi meč, a 25. marta 2025. Naš fudbal je dočekao plasman na prvo veliko takmičenje.

Zasluge, aplauz i naklon idu za zlatnu generaciju crnogorskog fudbala, za momke koji nastupaju za omladinsku selekciju, za mlade „sokole“ koji su odletjeli na Evropsko prvenstvo.

Momci koji su krenuli da rastu sa Goranom Perišićem, a koje je kroz kvalifikacije do Eura vodio Nenad Vukčević pobjedom nad Gruzijom (3:1) u Tbilisiju elitnu rundu su završili na prvom mjestu i završili među osam najboljih na Starom kontinenetu.

Istorija: Slavlje naših fudbalera u Tbilisiju, Foto: FSCG

Ljeto koje je pred nama biće u znaku mladih sokola i turnira koji će se igrati u Rumuniji.

A, nije sve krenulo idealno u Tbilisiju za Vukčevićeve momke, kojima zbog žutih kartona nije mogao da pomogne Vasilije Adžić.

Važnost meča i istorijski trenutak kao da su previše uticali na našu selekciju, pa od igre koja je „sokole“ dovela na korak od Eura nije bilo ništa tokom prvih četrdesetak minuta.

Gruzija je povela već u sedmom minutu kada je Saba Samušija pronašao imenjaka Gegučadzea koji je zatresao mrežu Ognjena Milovića.

Nakon toga naš nacionalni tim je preživio prečku i stativu Vahtanga Salije, Milović je skinuo zicer Samušiji, činilo se da Crna Gora nema odgovor, ali ovi momci su još jednom pokazali karakter i kada ne ide.

Iz svega su se „izvukli“ na majstorski način, lijepom akcijom koja je „opila“ domaćina… Marko Tadić je petom odigrao za Andriju Bulatovića, budućni vezista Lansa sjajnom loptom pronašao Marka Perovića, a ofanzivac Almerije perfektno pogodio iskosa.

Taj pogodak „probudio“ je našu selekciju, vezni red na čelu sa Bulatovićem je počeo da dominira, a „sokoli“ postajali sve opasniji…

Trenutak klase stigao je u 58. minutu – Andrej Camaj je pokazao kakvu ljevicu ima, sa 18 metara projektilom je pocijepao mrežu Gruzije. Bio je to gol za TV spice, lopta je završila na najljepšem mjestu, u dijelu gdje se spajaju prečka i stativa.

Probali su Gruzini nakon toga da se vrate, a Crna Gora je sve iskoristila u 88. minutu kada je pogodio Andrej Kostić – ovog puta Perović je bio asistent.Bukurešt sa dva stadiona, Ploešti i Voluntari uživaće od 13. do 26. juna u najvećem talentu koji Evropa ima – među njima, među mnogim većim nacijama, naći se i momci iz Crne Gore. Potpuno zasluženo – generacija od zlata konačno je dočekala ono što je možda i ranije zaslužila.

GRUZIJA – CRNA GORA 1:3 (1:1)

Tbilisi – Stadion „Miheil Meški“. Sudija: Sajat Karabajev (Kazahstan). Strijelci: Gegučadze u 7. za Gruziju, Marko Perović u 39, Camaj u 58. i Kostić u 88. minutu za Crnu Goru. Žuti kartoni: Berelidze, Amisulašvili, Gogsadze (Gruzija), Tadić, M. Perović, Karadžić, Ćetković, Kostić (Crna Gora).

Gruzija: Mate Sauri, Aleksandre Amisulašvili, George Nikolašivili, Giorgi Meparišvili, Saba Gegučadze (61. Luka Babuteišvili), Aleksandre Peikišvili, Giorgi Gogsadze, Saba Harebašvili, Cotne Berelidze (65. Giorgi Gvasalia), Vahtang Salia (65. Nikoloz Čikovani), Saba Samušia (65. Levani Načkebia).

Crna Gora: Ognjen Milović, Miloš Vračar, Aleksa Karadžić, Bodin Tomašević, Lazar Maraš, Stefan Đukanović (75. Danilo Ćetković), Andrija Bulatović, Danilo Vukanić, Andrej Camaj, Marko Perović (90+2 Marko Perović), Marko Tadić (57. Andrej Kostić).

Nastavite sa čitanjem

SPORT

Crna Gora ipak opravdala ulogu favorita u duelu sa Gibraltarom na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo: U tri minuta riješila sve, pobijedila 3:1

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću

U još jednoj emotivnoj noći u Nikšiću, gdje se nacija posljednji put oprostila od Andrije Delibašića, očekivala se lagana pobjeda, a viđeni su veliki problemi crnogorskih fudbalera na startu kvalfikacija za Mundijal.

Ono što je najvažnije, upisana su tri boda – naši fudbaleri su slavili 3:1 protiv Gibraltara u meču u kojem su na vođstvo čekali sve do 70. minuta.

Donio ga je Marko Tući, samo tri minuta kasnije se upisao i Adam Marušić pa su „sokoli“ pronašli način da izbjegnu uzbuđenja u Nikšiću protiv protivnika koji se pokazao boljim nego što se mislilo.

Gosti su prvi poveli, u 13. minutu se upisao Bent poslije loše reakcije golmana Nikića, a u 22. je poravnao Stevan Jovetić u moru šansi koje je stvorila Crna Gora.

Jovetić je gol posvetio nedavno preminulom fudbaleru Andriji Delibašiću.

Foto: FSCG

Stvorio je tim Roberta Prosinečkog još tri šanse da preokrene do poluvremena, samo je čudo spriječilo Jovetića da ne pogodi još jednom, a u nastavku se u našu selekciju uvukla i nervoza.

Sve teže je Crna Gora pronalazila prostor da naudi rivalu, a kada je nervoza bila na vrhuncu stigao je gol Tućija na centaršut Marka Jankovića koji je smanjio tenziju.

Odmah potom je pogodio i rezervista Adam Marušić, pa je Crna Gora zatvorila utakmicu – do kraja je mogla da slavi i ubjedljivije (zicer Marka Vešovića i Edvina Kuča, prečka Marka Bakića), ali je i Gibraltar prijetio. Ostalo je 3:1…

Crna Gora u utorak na istom stadionu dočekuje Farska Ostrva (20.45).

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije