Bivši ministar unutrašnjih poslova i aktuelni savjetnik premijera Dritana Abazovića, Sergej Sekulović na svom Fejsbuk profilu objavio je post putem kojeg je odgovorio pojedinim korisnicima ove društvene mreže.

Obraćanje Sekulovića:

„Slobo, Marija, Mijo… probaću da odgovorim ovako…

Duboko vjerujem u ispravnost principa odvojenosti države i crkve (vjerskih zajednica). Mislim da je to dobro kako za državu – jer njena sakralizacija vodi fašizaciji (rađa se ideolopoklonstvo, ideološka zaslijepljenost, kvazi – duhovnost koja vodi dehumanizaciji), tako i za crkvu jer je preveliko zbližavanje uvodi u sistem ovozemaljske moći, birokratizuje je i skreće sa njenog pravog puta.

Država, barem moderna, mora biti vjerski neutralna. Prema svima jednako, bez diskriminacije. Ovdje se miješa uloga države kao čuvara pravnog poretka i problema koji cijepa društvenu koheziju. Političke i šire društvene snage moraju da vode racionalan i dobronamjeran dijalog kada postoje pitanja ovoga tipa. Mi smo, nažalost, navikli da je država svemoćna, da je revolucija stalno u pokretu, gdje pobjednik dobija sve, dok se gubitnik prilagođava, biva ućutkan ili zbrisan. Ovu matricu moramo da napustimo.

Iznijeću svoj stav (koji nije tajna i javno je iznošen). Nacionalno sam Crnogorac ali u crnogorskom Srbinu vidim alter ego (postavimo sebi iskreno pitanje što je sve uticalo na naš nacionalni osjećaj, koliko je sticaj okolnosti, porodično nasljeđe i slično, što naravno ne umanjuje vrijednost emocije).

Ono što treba da nam bude zajedničko je da volimo i gradimo Crnu Goru. Crkveno pitanje se ne može riješiti “ silom” države i njenog pravnog poretka, potiskivanjem i negiranjem drugog. Ono se može riješiti samo dijalogom, pa neka traje i narednih sto godina, nakon koga će se svi osjetiti uvaženo sa ojačanom pripadnošću.

Za Crnu Goru bi najbolje bilo da se Crkva zove po državi, bez nacionalnog predznaka, koja će jednako biti otvorena za oba nacionalna izraza. Da li je ovo moguće? Trenutno je utopija. Za to smo krivi svi. Još uvijek dominira duh negacije, potreba da se drugi savlada, ponizi, negira, poništi…

Što se Belvedera tiče, dok sam živ pamtiću te dane. Objektivno ne mogu sagledati svoju ulogu, ali znam da sve što je u meni bilo snage sam dao da se sačuvaju ljudski životi i šansa za budućnost.

Poštujući vaše iskrene emocije, toliko za sada.

Još jednom, srećan Dan državnosti!“